Ivan Vuković Vuka trenutno putuje Azijom, a ovo je njegov kratki osvrt na Šri Lanku, Maleziju i Singapur. Na putu ga još čeka Vijetnam, Filipini, Hong Kong, Japan i Južna Koreja, moramo priznati jako lijepa i impresivna tura…. jer putovati se mora….

Proslavili smo ulazak u Novu. Četiri dana iza kufer je već bio spakiran. Nazdravlje vam svima, ali s prvom kišom bježim u toplije krajeve. Itekako toplije jer takva vlaga i vrućina je nešto što se ne može kod nas osjetiti. I bolje da ne može jer kako bi tek onda kukali.

Suza Indije kako već zovu Šri Lanku, a neki taj otok pamte kao Ceylon, a grijeh bi bio ne probati njihov čaj. Iako je vlaga i vrućina stalno ga piju da bi se rashladili. Izlazak s aerodroma u urbanu džunglu, pokušavanje komunikacije s vozačem, ali kao i većina stanovnika ne govori engleski, a ja sigurno ne govorim njihov jezik pošto niti jedan naziv ne mogu zapamtiti. Imaju dva oficijalna jezika od kojih je jedan tamilski, a ploče su im trojezične jer je za sve tu i engleski naziv.

U pokušaju konverzacije s lokalcima nastojao sam izvući nešto o njihovoj povijesti, ali izgleda da je ne znaju ili se pak ne razumijemo. Jedino što razumiju je njihov nacionalni sport cricket, a Hrvatska im je nepoznanica. Ovaj put ni Šuker ni Modrić nisu pomogli. Tito je bio nesvrstani as iz rukava, ali opet ništa.

Tuk tuk vožnja na ovom otoku veličine Irske je urnebesna, ako nemate straha jer duplo je brza od recimo tajlandske i kambodžanske koje sam iskusio. Što je najbitnije sat vožnje vas neće koštati ni 5 dolara. Da bi bili što posebniji imaju i vremensku devijaciju pa im je vremenska zona +5:30 GMT.

Indijci su mi prije puta nahvalili kuhinju na Šri Lanci i rekli ako traže više začinjenu hranu od indijske da idu upravo tu. Pošto nisam veliki ljubitelj ljute hrane baš sam se razveselio, a nisam ni vegeterijanac kao većina njih morao sam na prisilnu “zdravu vegeterijansko-ljutu prehranu”.

Posjetio sam više budističkih hramova nego obični budist, a u dosta šporkoj zemlji gdje je izmet od pasa svugdje, morate hodati bosi zbog pristojnosti. Vrijeme i točnost nisu bitni. Ostanite mirni ako se naljutite kad vam netko kasni i slično, ne gestikulirajte i mašite rukama jer je to u njihovoj kulturi neprimjereno, a njih to neće ni pogoditi, a vi ćete se još samo više iznervirati. Svakako preporučujem zemlju koja nije jos turistički razvikana, a jako je jeftina i sigurna.

Na putu za Singapore iskoristio sam mogućnost da napravim dan predaha i skoknem u Maleziju i njihov glavni grad Kuala Lumpur. Kad krenete s njihovog aerodroma koji izgleda kao da ste u 2050. godini shvatite da ima 70 km do centra. Grad se tek budio kad sam došao u centar. Oko 7 grad je bio potpuno prazan.

Našao sam najbolju poziciju da slikam Petronas Towers, grdosije od 420 metara visine. Prošlo je 9 ujutro, a grad se tek počinje buditi. I ovdje je nenormalno vruće, a izgleda kao da se jedini znojim i pitam se što ti svi silni ljudi rade u jaknama. Petronas i Menara tornjevi su najbolja mjesta za panoramu i da uvidite koliko je grad uistinu velik.

Vrijeme je za polako krenuti južno prema Singapore. Kako ga već zovu Crvena točka jer teritorij ove državice je okružen velikim zemljama poput Indonezije i Malezije. Stigavši u Singapur koji je raj za street food shvatio sam da nisu napravili park u gradu već grad u parku… Raj ne samo za ljubitelje hrane već i shoppingholičare, a Pariz i New York mu po tome nisu ni do koljena. Prometno savršen nizom mjera i infrastrukturom, uredan i siguran. A koliko je čist zrak za toliko velik grad je roba koja se suši s balkona što je neobično vidjeti po svijetu.

Sve političare bi ovdje trebalo poslati da nauče kako se voli svoja domovina, a sve turističke djelatnike na dodatnu edukaciju jer ovaj grad ima veći profit od turizma od cijele Hrvatske. Mi imamo štandove na ulazu u Grad, iduće ljeto mogućnost da se otvori i koji roštilj, a oni imaju razna događanja i kulturu da ljudi provode vrijeme na otvorenom. Za strance tu su trgovački centri jer točno znaju naše boljke.

Kad imate nebodere oko sebe najbolji je pogled s vrha i tek onda vidite kako ovaj grad savršeno izgleda i funkcionira. Multikulturalan poput indijskih i kineskih četvrti te kolonijalnih zgrada i starih mjesta gdje se odvijala pomorska trgovina. Sad sam se već naviknuo na vrućinu, a čekaju me Vijetnam i Filipini.

Nakon zimskog ljetovanja nastavit ću putovanje prema hladnijem dijelu Azije. Idemo opet u budućnost prema gradu sa najviše nebodera na svijetu, Hong Kong te Japanu i Južnoj Koreji. A poznavajući sebe posjet granici sa Sjevernom Korejom mi zvuči odlično. Laku noć Singapore i dobro jutro VietNam.

Ivan Vuković Vuka