Iako ne plijeni pažnjom kao i ostali njemački gradovi, ne znači da nije vrijedan posjeta…
Köln je 4. grad po veličini u Njemačkoj (nakon Berlina, Hamburga i Münchena). Nalazi se na zapadu Njemačke na rijeci Rajni, koja ga dijeli na dva dijela. Jedan dio se „isplati“ vidjeti, drugi baš i ne jer je pravi geto i nema se što za vidjeti, osim sumnjivih crnaca i turaka po ulicama i njihovim dućanima koji vam tjeraju strah u kosti.
Grad poznat po homoseksualcima, pruža zaista slobodu svakom i nema nikakvih „mrkih“ pogleda. Naprotiv, mnogo je barova i kafića isključivo za gay populaciju.
Unutarnji grad je bio potpuno uništen tijekom Drugog svjetskog rata, no naknadno je obnovljen. Na Heumarkt trgu je kip njemačkog cara i kralja Prusije, Friedricha Wilhelma III.
Katedrala (Kölner Dom) je građena u gotičkom stilu. Posvećena je Svetom Petru i Blaženoj Djevici Mariji. Godine 1996. je upisana na UNESCOv popis mjesta svjetske baštine u Europi. Najveća je gotička crkva u sjevernoj Europi, a njena gradnja je trajala otprilike 600 godina. U njoj se nalaze relikvije Sveta tri kralja. Ulaz u katedralu je slobodan, a plaća se samo ako želite krenuti na vrh katedrale odakle se pruža predivan pogled na cijeli grad. Zvono Svetog Petra (St. Petersglocke) je najveće zvono u katedrali.
Postoji fantastična legenda vezana upravo uz katedralu. Naime, njen graditelj je u to doba sklopio okladu s vragom koji je rekao da će on prije dovesti vodu (misli na Rajnu) u grad, nego li će katedrala biti završena. Tako je i bilo i zbog tog se graditelj htio baciti sa vrha, a sluge vraga tzv. „pakleni psi“ (njem. Höllenhunde) su krenuli za njim da ga uhvate. U ratu su prozori skinuti i vraćeni na mjesto i danas krase ovu prekrasnu građevinu. Katedrala izgleda božanstveno, a najljepša je noću kad su most i ona obasjani svjetlom.
Koln je poznat po svom pivu – Kölsch, što je ujedno i naziv dijalekta. U starom dijelu grada (Altstadt) smo popili pivo s pogledom na rijeku Rajnu. Fantastičnu, ali zbilja ogromnu pizzu smo pojeli u restoranu L`osteria. Interijer je zanimljiv, usluga savršena, a kuhinja „otvorena“. Odnosno, gledate pripremu naručene hrane.
Preslatke kuće u nizu u različitim bojama su prepoznatljiv znak Kölna.
Zelenih površina ima mnogo. Ova slika je slikana nedaleko fakulteta gdje studenti odmaraju za vrijeme pauze.
Hohe Straße je poznata shopping ulica u kojoj ćete se izgubiti u masi ljudi, zabavljača, prosjaka…Nezaobilazan je Starbucks na čijem sam se katu iznenadila namještajem. Malo je reći da je minimalistički. Nekoliko fotelja, stolova, kauč…Svatko za svojim stolom piše, crta, koristi laptop i uživa u svojoj kavi. Vlada tišina kao u knjižnici.
Noć vještica smo proveli u izvrsnom Irish THE HARP pubu. Privukla nas je glazba uživo koju smo učili sa ceste, a unutra smo jedva mjesta uhvatili.
Tu je i izvrstan bar „Zum goldenen schuss“ ako vam se baš ne da „sređivati“ za vani, a željni ste dobre glazbe i pokojeg pića. DJ, maleni stolovi, stolice, stare fotelje, grafiti…
I za kraj nešto slatko…Muzej čokolade (Imhoff-Schokoladenmuseum) se nalazi na poluotoku Rheinauhafen. Ime Imhoff je dobio po osnivaču, Hansu Imhoffu. Na ulazu se nalazi mnoštvo čokoladnih proizvoda i pralina, pa tako možete naći čokoladni CD, čokoladnu pizzu ili hamburger. Većina su Lindt proizvodi. U malom staklenom „tropskom dijelu“ površine 10 m2 možete vidjeti kakao stabla, a temperatura je jako jako visoka.
Do neke sljedeće avanture!
