Marin je posjetio Istru, al ne ovu našu u Hrvatskoj, nego grad u Rusiji
Napisao: Marin Stipanić
Tko ne voli jesenje kišno vrijeme zasigurno voli ljeto. Umjesto da gledam kako kiša neumoljivo pada i povećava lokvu u vrtu odlučim pogledati fotke snimljene ovog ljeta. Otvaram folder „Istra“. Po mnogima ljeti nema boljeg mjesta od Istre. Ona je predivna i u unutrašnjosti i na vestkost i istkost, a tu su i bomboni poput Rovinja, Motovuna, Draguća, Pule… Samo ova Istra ljeti nije pretrpana turistima, jer je otprilike četrdeset kilometara bliža Moskvi, nego Puli. U okružju zelenila uz rijeku Istru, ne tako davno, niknuo je grad Istra u kojem živi tridesetak tisuća ljudi.
Iz nekadašnjeg sela Safatovo razvilo se nešto veće mjesto, nazvano Voskresenjskoe. No oko Moskve je još jedno mjesto istog naziva pa se događalo da putnici koji žele u mjesto Voskresenjskoe, dođu u Voskresenjskoe koje je 60-ak kilometara udaljeno od onog u kojeg su trebali ići. Da ne bi bilo nikakvih daljnjih zabuna, 1930. godine mjesto je promijenilo ime u Istra. Za selo previše je ljudi nastanjeno ovdje, sva infrastruktura je suvremena, a opet imam dojam da je ovo neka spavaonica u kojoj ljudi žive po programu kojeg im je netko instalirao.
Silazim s perona, znoj se cijedi s mene, sunce me prži, koračam prema bilo kojoj trgovini da potražim Coca-colu iz frižidera. Prizor pjatoetažki polagano prerasta u sedmerokatnice, a pred i oko centra strše još viša zdanja. Ima tu novih zgrada i nebodera. Sagrađeni kao i kod nas, u periodu procvata građevine, a s njih sad uglavnom vise oglasi prodaetsja kvartira – prodaje se stan. Grad nije velik. Nitko te ne poteže za rukav i pita koju novčanicu.
Centar je vrlo uredan i štreberski izgrađen. Prostran trg. Na njemu lijepa, ništa-posebna-fontana, okolo zgrade s oku ugodnim, veselim, ali ne jarkim i kičastim fasadama. Mislim da bi Lenjin bio ponosan da prošeće ovim gradom.
Ovako samo promatra na cestu i trg ispred gradske vijećnice. Gradska vijećnica je tipična soc-arhitekture, no s lickanim vanjskim dijelom. Oko nje se mogu vidjeti manje kućice s lijepo uređenim prilazom i redovno zalijevanim cvijećem. Tu i tamo upadne u oko koja oronula fasada. Uglavnom napuštene kuće ili zgrade.
Već samo par minuta hoda dalje od centra miješaju se prizori grada i sela. U Istri svoje predstavništvo ima i slovenska farmaceutska kompanija Krka koja također pomaže financijski u uređenju grada. Zadnji otvoreni sportski park je upravo poklon Krke žiteljima grada Istre. Tko želi prošetati zelenilom, tu su dva parka. Jedan od njih je posvećen poginulim vojnicima u Drugom svjetskom ratu, kojih je ovdje bio velik broj. U vrijeme njemačke agresije grad je bio gotovo sravnjen s zemljom. Razoren je bio i Voskresenjskij hram do kojeg se dolazi šetnjom kroz manji park u kojem se osjeti već pravi dašak derevnje tj. sela s kućicama drvene gradnje.
Hram Novojerusalimsk i samostan su izgrađeni u 17. stoljeću i otada privlače velik broj vjernika. Zašto Novojerusalimsk? U 17. stoljeću tadašnji moskovski patrijarh Nikon, prolazeći ovuda, odlučio je baš tu sagraditi Rusku svetu zemlju. Crkvama i samostanu je dao palestinske nazive, a i rijeku Istru je, na neko vrijeme, preimenovao u Jordan. Danas je još veći dio kompleksa u fazi restauracije.
Kasnije, kada sam šetao gradom, naišao sam na više spomena na Antona Pavloviča Čehova ispred Istarskog kulturnog doma, a možda i kazališta. Anton Pavlovič Čehov je ovdje boravio duže vrijeme, pa su po ovom književniku nazvane škola i ulica.
Opet sam čekao zadnji čas tako da sam zakasnio na vlak, ali nema veze. Za vlakovima i ženama se ne trči.
Marin Stipanić
