Jedna ne klasična priča iz Istanbula, ili kako biti Drago Ćosić u Turk Telekom Areni, potpuno besplatno.
Istanbul mi je od početka bio grad koji mi je nekako baš legao i uvijek sam se tu osjećao kao doma. Često se mu vraćam, a u zadnje 4 godine posjetio sam ga čak 6 puta. Da ne bi ovo opet bila klasična priča o poznatim atrakcijama Istanbula koje naravno možete pročitati ovdje – „Istanbul za početnike by Putoholičari“, neka ovo bude priča kako sam se prošvercao na nogometnu tekmu u Istanbulu.
Onaj tko malo prati nogomet zna da su gostovanja u Turskoj jedna od najtežih baš zbog navijača koji su jedni od najglasnijih na svijetu. Pa je tako Turk Telekom Arena u Istanbulu ušla je u Guinnessovu knjigu rekorda za najbučniju publiku na sportskom stadionu, gdje je izmjereno 131,76 decibela tijekom navijanja.
Pošto smo već u Istanbulu zašto ne bi pogledali neku tekmu.
Izbor je pao baš na Turk Telekom Arenu koja je domačin nogometnom klubu Galatasaray, a taj vikend igrali su protiv Bursaspora, ajmo reći neki lagani derbi. Iako je namjera bila pogledati tekmu Bešiktaša zbog našeg Slavena Bilića koji je baš u to vrijeme tamo bio trener, to je otpalo zbog izgradnje novog stadiona pa je Bešiktaš sve domaće tekme igrao u glavnom gradu Turske, Ankari, dok je Fenerbache čiji se stadion nalazi na Azijskog strani Istanbula taj vikend igrao u gostima.
Što se tiče ulaska na stadion pala mi je ideja da pokušam ući kao novinar, koji naravno nisam. Nemam što izgubiti pa šaljem e-mail u nogometni klub Galatasaray. U mailu im objašnjavam da bi ja, kao novinar i jedan fotograf, voljeli doći na tekmu koja će biti prikazana na našem portalu, u sportskoj sekciji, bla blabla. I eto čuda, s druge strane se stvarno javi striček Turčin, koji je vjerovatno zadužen za medije. Traži da mu pošaljem službenu dokumentaciju portala sa pečatom, potpisom šefa i press karticu. Sve fejk šaljem ja u Tursku i držim palčeve.
Nakon nekoliko dana stiže odgovor da je sve odobreno i da se na dan tekme javim na press vratima. Super, ovo je bilo lakše nego što sam očekivao.
I tako ni krivi ni dužni, ja kao novinar i stari kao fotograf, idemo na tekmu ili ti ga kako bi naši novinari napisali u „grotlo Turk Telekom Arene“.
Kao pravi novinari evo nas pred press ulazom Turk Telekom Arene. Na recepciji nas čeka brkati, debeli Turčin koji izgleda da baš danas nije previše dobre volje. I eto prvog problema, naravno nema nas na popisu za novinare. Sva sreća pa sam spremio mailove u kojima se vidi da nam je odobren ulaz i da bi ipak trebali biti na popisu. Eto i drugog problema, striček Turčin s kojim sam sve dogovarao preko e-maila iz nekog razloga je dobio otkaz, odnosno kako je nama brkati, debeli Turčin objasnio „Bener is kaput“. Nakon moljakanja da smo iz dalekog Hırvatistana, da smo došli samo zbog tekme, da nam je Drago Ćosić najbolji frend i da ćemo dobiti otkaz ako se ne vratimo sa izvještajem… Brkati, debeli Turčin se teške duše smiluje i pušta nas unutra, ali “samo” u press ložu sa zabranom da se spustimo na teren i tamo fotkamo. Liftom se prebacujemo do lože gdje na ulazu dobijamo početne sastave za tekmu i lozinku za free wifi, a kao šećer na kraju u holu je free cuga i kolači. Tekma može početi 🙂
Btw, jesam spomeno da sam i godinu prije ušao na isti način, ali kao fotograf, dolje na terenu! 🙂 i onda još jednom na Commercbank Arenu na tekmu Frankfurth – Borussia Dortmund 😀 Nemojte ovo pokušavati kod ku.. pardon u Istanbulu ili Njemačkoj 🙂
Tekma – Frankfurt – Borussia Dortmund
Malo atmosfere sa tekme – Turk Telekom Arena
Galerija – Frankfurth – Borussia Dortmund
