Zemlja vatre i leda, vode i vjetra, vilenjaka i ledenjaka – Island – u zadnje je vrijeme sve posjećenija turistička destinacija. Fascinantni krajolici koje je teško usporediti s ičim drugim na zemlji svakog će turista ostaviti bez riječi. “Kao da si na drugom planetu” ili “Kao da si u bajci” su najčešći dojmovi onih koji su imali sreću odletjeti na taj magični otok

Tekst: Denis Treskanica i Aleksandra Šutalo
Fotografije: Denis Treskanica i Aleksandra Šutalo

U nastavku vam donosimo putopis i video reportažu naše petodnevne avanture u kojoj smo zaokružili Ring Road u unajmljenom kamper caddy-u. Veliki i mali vodopadi, kanjoni, glečeri, crne plaže, vulkanska polja i razne druge “must see” atrakcije samo su dio naše avanture, a video upotpunjuje priču i donosi osjećaj ovakvog tipa putovanja Islandom. Putopis, osim naših osobnih dojmova i doživljaja, donosi i korisne informacije, linkove i preporuke vezane uz organizaciju puta i boravak na Islandu. Prema tome, ako te Island privlači i dodao si ga na svoju bucket listu – uskači, veži se –  krećemo!

U pripremi su duge noge

Svako veliko putovanje počinje dobrim planom, a naš plan putovanja ima tri ključne točke. Najslađa briga je odluka kamo i kada idemo, sve skupa prati motivirana godišnja štednja, a najvažnija od svega je detaljna i temeljita priprema na kojoj radimo mjesecima, malo po malo.

Idemo na Island!

Floki je bio uvjeren da se nalazi u zemlji bogova kad je iskrcavši se na nepoznatom tlu počeo istraživati krajolik, a mi smo te večeri dok smo gledali Vikinge osjetili da bi naša sljedeća destinacija mogla biti Island. Već prvo guglanje otkrilo je zemlju koja neodoljivo privlači svojom jedinstvenošću i suprotnostima. Uz to, snažan osjećaj nordijske kulture, živopisan poput dobre knjige dodatno je začinio priču. I tako, uz malu pomoć našeg omiljenog Vikinga i urođenu nam želju za otkrivanjem novih zemalja – odabrali smo Island za The Putovanje 2019.

Zračna luka Keflavik

Možemo li si to priuštiti?

Od onoga što smo na početku znali o Islandu, stršala je informacija da se radi o jednoj od najskupljih europskih zemalja. Uz to, znatnu stavku u trošku putovanja zauzima i put do Islanda. Istina, povratne avio karte se, uz malo sreće, mogu ugrabiti po cijeni već od 60-ak eura, ali pod uvjetom da ti odgovaraju ponuđeni datumi i uz nizak limit prtljage. Nama ta opcija nije odgovarala i uslijedilo je pomno praćenje ponuda i istraživanje različitih kompanija, a onda se dogodio – crni petak!

Preko crnog petka direktno do Reykjavika

Dobra je fora taj crni petak. Ok, ako stavimo na stranu zamornu silinu ponuda donjeg rublja i bijele tehnike na sniženju što nam iskaču na svim kanalima krajem studenoga, ponuda letova na sve strane svijeta tih dana može osigurati prilično povoljan deal.

30% popusta na Wizzair.com nama je donio direktan let Budimpešta-Reykjavik za cca 180 eura. I nazad. Mi smo htjeli konkretan termin, a ako vam odgovaraju datumi u nekim ponuđenim aranžmanima, možete proći još jeftinije.

Popis i cijene letova svih mogućih kompanija možete pronjuškati na www.skyscanner.net.

Odlična usluga zračne luke Budimpešta

Ok, ne moramo presjedati, ali treba doći od Požege do Budimpešte. Kamo s autom? Hoćemo nekog žicati da nas odveze i dođe po nas? Potencijalni problem eliminiran čim smo saznali da zračna luka u Budimpešti ima svoju uslugu parkiranja uz terminale po vrlo povoljnim cijenama na čuvanom parkiralištu. Konkretno, za šest dana čuvanja našeg osobnog vozila, platili smo 20 eura. Plus, od parkinga do terminala s kojeg avion polijeće ima svega 5 minuta hoda. Idealno! Naravno, rezervacija i plaćanje se može odraditi online: www.bud.hu

Kako vidjeti što više Islanda sa što manje troškova?

Ispanirali smo tako put do Islanda, a potom je trebalo isplanirati put po Islandu.

Znači, imamo pet dana na raspolaganju, a želimo vidjeti i doživjeti što više. Kako?

Smjestiti se negdje u Reykjaviku pa javnim linijama obilaziti atrakcije ili se priključiti organiziranim turama koje nude turističke agencije? Ne. Komplicirano, skupo i ograničavajuće. Ako želiš slobodno istražiti zemlju, stati gdje god ti se stoji, neplanski skrenuti s puta i uslikati se sa sobom (ne mislimo na selfie, nego na vrstu jelena kod koje i ženke imaju rogove) – putovanje treba biti u vlastitom aranžmanu i to u rentanom vozilu. A ponuda vozila za najam na Islandu je bogata! To je to! Nude se auti, caddy kamperi i kamperi. Mi smo se odlučili za caddy kamper – improvizirano caddy vozilo s ugrađenim krevetima te svim potrebnim pomagalima za život na kotačima (madrac, jastuk, vreće, stolice, stol, pribor za kuhanje, prijenosni frižider, wi fi, webasto grijanje, inverter struje s utičnicom…). Nakon dugog istraživanja bogate ponude Rent a Campervan agencija odlučili smo se za https://camplander.is/  koja se pokazala kao jedna od najpovoljnijih, unatoč sve popularnijim KuKu campers ili Go Iceland agencijama. Finalna cijena rentanja kampera bila je 500 eura. Dobili smo i first minute popust jer smo rentali vozilo pola godine unaprijed. Za ilustraciju, prosječna cijena noćenja u random smještaju preko Airbnb-a izlazi oko 100 dolara za noć, no ni jedan apartman koji smo pogledali nije nas mogao odvesti do slapa ili ledenjaka. Ipak, za one koji će se odlučiti za komforan krevet i kupaonicu, svakako treba računati dodatne troškove prijevoza javnim linijama koji je poprilično skup. Za nas je naš caddy kamper bio win-win.

Caddy kamper, naš dom

Osiguranje je pola zdravlja

Svi iznajmljivači vozila na Islandu ističu nužnost osiguranja. Naravno, nitko te ne može prilisiti, ali kad ti kažu da u slučaju vjetra s dvjema rukama otvaraš vrata i čvrsto ih držiš, shvatiš da se ipak isplati platiti osiguranje. U tom slučaju nema brige zbog eventualne štete od raznih prirodnih nepogoda, koji se na Islandu mogu očekivati. Recimo, dosta se često spominje mogućnost štete na vozilu od šljunka koji se može naći na cesti, a pogotovo na neasfaltiranim područjima. Mi smo u cijeni najma imali srebrno osiguranje.

Bitno je istaknuti da s ovakvim vozilom ne smije ići na tzv. F ceste odnosno ceste koje zahtijevaju pogon na sva 4 kotača. Naše ture su uglavnom imale asfalt i makadam. Sve o vrsti cesta te o stanju prometa na islandskim cestama možeš saznati na http://www.road.is što je vrlo korisna stranica za pratiti tijekom putovanja pogotovo ako putujete u zimskom periodu godine kad se mnogo cesta zatvara.

Planiranje rute ili Sve se vrti u krug

Prijevoz do Islanda – riješen, prijevoz po Islandu – riješen. Eh, sad… a gdje ćemo točno ići, koja je naša ruta, što sve obići i doživjeti?

Island nije gusto naseljen pa je tzv. Ring road zapravo cesta broj 1 koja vodi oko cijele zemlje kroz najznačajnije gradiće, uključujući i glavni grad Reykjavik. Prvobitna misija bila je napraviti krug tom cestom te obići sve zanimljivosti koje ona pruža, uz naravno dodatna skretanja s glavne ceste, ali opet ne toliko dugačka da nam ne oduzima puno vremena za povratak na glavnu cestu. Znali smo da Island pruža više stotina prirodnih atrakcija, a mi imamo samo pet dana pa smo počeli s istraživanjem, planiranjem i eliminiranjem. Živio Google, YouTube, TripAdvisor, Instagram, GMaps… pomoću tih servisa smo prekopali cijelu zemlju, vizualno i informativno.

Dokument od 19 stranica

Za svaku lokaciju koju smo odlučili posjetiti zabilježili smo sljedeće: kilometraža od prijašnje lokacije i vrijeme potrebno za razgledavanje te dodatne informacije o mjestu poput lokacije parkinga, imaju li wc, ponuda hrane i pića, plaća li se ulaz i slično. Na taj način smo mogli detaljnije znati koliko lokacija stignemo posjeiti u jednom danu i što sve možemo tamo očekivati. Ono što je super za znati je da smo samo na jednom mjestu tijekom našeg putovanja platili ulaz i wc, dok su za sve ostale atrakcije, slapove, kanjone i plaže svi ulazi, parking mjesta i wc-i bili besplatni.

U tom smo dijelu pripreme eliminirali lokacije koje nam nisu bile usput ili nam nisu bile zanimljive. Već u prvom krugu ispala je i Plava laguna, najpopularnija atrakcija na Islandu. Jednostavno, nismo htjeli izdvojiti par sati i 180 eura da bismo se natapali u geotermalnoj vodi sa stotinama drugih turista. Nije nas privuklo unatoč brojim odličnim recenzijama. Radije smo pronjuškali i stavili u plan skrivene dragulje Islanda, što se kasnije pokazalo punim pogodkom. Ako vas ipak jako privlače termalna kupališta, dobro je znati da Island nudi i povoljnije lokacije pa čak i besplatne. Zanimljiva informacija je i da baš svako veće naseljeno mjesto ima zatvorene bazene. Popis svih bazena u zemlji provjerite ovdje: https://sundlaugar.is/swimming-pools/?lang=en

I tako, dan po dan, složili smo (detaljan) plan. Plan po danima i mjestima s izračunatim kilometrima i općim informacijama o destinaciji. Vrlo važan posao kao preduvjet uspješnog putovanja složen na 19 stranica dokumenta s nazivom I <3 Island. Spremni za put!

PRVI DAN

Prvo pa odmah u glavu!

Umjesto “Dobro jutro” od početka lipnja ove godine govorili smo si “Još 10 dana..”, “Još 5 dana…”, “Još 2 dana…” Kad je došlo jutro s pozdravom “Ajmoooooo!” uzbuđenje je bilo golemo, pogotovo jer smo si za prvi dan zadali poprilično zahtjevan zadatak – odvesti se našim autom od Požege do Budimpešte (cca 300 km), smjestiti se u avion, voziti se 4 i pol sata, sletjeti u zračnu luku u Keflavik, otići busom u Reykjavik po naš caddy camper i onda voziti još 500 km na sjever zemlje odkuda je drugog dana trebalo nastaviti putovanje nešto ležernijim tempom. Dosta naporno, no kad znaš da nam je pokretačko gorivo bilo uzbuđenje što nam se napokon ostvaruje san – pih! Sitnica!

Sletjeli smo na Mars

Uzletiš pa se malo diviš oblacima i Budimpešti iz zraka pa prelistaš sve tiskane materijale u džepiću sjedala aviona pa malo zakunjaš pa pogledaš dolje, a ono – ocean i ocean i još dugo ocean. Nestrpljenje raste, jer koliko god smo istraživali i pregledavali fotke Islanda znali smo da ne znamo što nas očekuje. I onda, četiri i pol sata kasnije – kopno! “Gledaj, gledaj! Ima puno kitova, čitao sam da se čak mogu vidjeti iz aviona!” – glasno je šaptao Denis! Tog ranog jutra tik pred ljetni solsticij kitovi nas ipak nisu počastili skokovima koje bismo mogli opaziti s tolike visine, ali nas je zapanjilo nešto drugo. Kako se sjena aviona mogla ogledati na tlu, tako smo oboje pomislili isto – dakle, ovo je Mars! Oku neobuhvative širine crvenkasto-smeđe suhe, mrtve zemlje i tek ponegdje neki znak života – usamljena biljčica ili nešto nalik nečemu što je čovjek izgradio s nekom smislenom funkcijom. Prvi dojam – bili smo pravu – ova zemlja je “očekuj neočekivano”.

Prvi pogled na Island

Kako do Reykjavika od zračne luke?

Jedno od najčešćih pitanja o putovanju na Island je kako doći iz zračne luke Keflavik do Reyjkavika budući da je njihova udaljenost 50 km. Ubera nema na Islandu, taxi će vam biti preskup, željeznica 0 bodova. Dakle, jedino autobusom. Postoji i mogućnost da vam rent a car kompanija dostavi auto na aerodrom, što se dodatno naplaćuje i zbog toga je ispalo iz našeg plana. Najpopularnija autobus kompanija je Flybus koji vozi svakih pola sata-sat, polazi iz zračne luke i dolazi u centar Reykjavika, točnije na autobusni kolodvor, tzv. BSI Terminal. Flybus je ujedno i najskuplji pa ćete dvije povratne karte za ovu vožnju platiti 95 eura. Mi smo našli jeftiniju kompaniju, https://grayline.is/airport-transfer čija je jedina razlika što voze svakih sat vremena i što te odbace na drugi kraj grada, na njihov terminal. Nama je to bilo svejedno jer smo svakako morali pokupiti caddy na trećem dijelu grada. Dobro je kod obje kompanije što kad kupuješ kartu možeš odmah naznačiti adresu gdje da te odbace (hotel, centar…) pa te kompanija na svom terminalu automatski prebaci u manje buseve koji te onda odbace na željenu destinaciju. Fora! Najjeftinija varijanta transporta od ili do zračne luke su gradski busevi (www.straeto.is). Autobus broj 55 vozi do BSI Terminala, no kod njih je problem što vožnja dugo traje jer imaju 20 i kusur stanica u nizu, a vozni redovi vikendom ili u kasnim ili ranim satima su rijetki ili ih uopće nema. Mi smo se Straeto autobusom vratili do zračne luke, a koristili smo ga i za vožnju unutar samog Reyjkavika. Svakako preporučamo Straeto mobilnu aplikaciju u kojoj u dva klika možeš kupiti kartu za gradsku vožnju, ali i vidjeti kad koji bus dolazi i to naravno u realnom vremenu.

Reykjavik – grad koji miriši

Koristeći upravo Grayline i Straeto buseve stigli smo do Camplander parkinga gdje nas je dočekao simpatični vlasnik agencije od kojeg smo unajmili našu putujuću adresu na Islandu. Putem do tamo uspjeli osjetiti ritam i miris grada. Od svojih 120 tisuća stanovnika Reykjavik je na glasu kao jedan od najčišćih gradova na svijetu jer koristi obnovljive izvore energije. Geotermalna energija iz zemlje se koristi za stvaranje električne energije i topline gotovo svih zgrada u gradu. Naš prvi dojam tog posebnog grada ipak ne crpi energiju iz zemlje, nego iz mora. Vjetar koji valjda uvijek barem pomalo puše, raznosi ulicama tako snažan miris mora da je ležanje na klupici pored koncertne dvorane Harpa, kulturnog srca grada, dok smo čekali bus, ostala memorija za sva vremena. Spojile su se slike i mirisi, doslovno smo udahnuli grad. U to ime, jedan čaj i kolačić madeleine, molim.

Dvorana Harpa, Reykjavik

Bonus je najbolji restoran, a pivo te ionako čeka kod kuće

Nakon preuzimanja kampera, sljedeći zadatak je bio naći supermarket Bonus, definitivno najpovoljniju trgovinu za shoping u Islandu. Tamo smo se za 100 eura opskrbili potrepštinama i hranom koje ćemo trošiti u naredna četiri dana dok smo na putu kroz zemlju. Bonus ima bogat izbor polugotove smrznute hrane koja se kasnije pokazala iznenađujuće ukusnom. Janjetina im je jeftina, žestokih pića nema u prodaji, a od piva smo našli samo 3 vrste od kojih je jedno 2.25% alkohola, a druga dva bezalkoholna. Island je u prošlom stoljeću imao prohibiciju na sav alkohol, a pivo je postalo legalno tek 1989. godine. No, danas je njihova pivska scena zbog odlične vode veoma aktivna. Grad Reyjkavik, ali i druga manja mjesta su puna pivskih kušaonica, beer shopova ili lokala koji nude domaće pivo. Ipak, prihvatljiv izbor piva i drugih alkoholnih pića nećeš pronaći u supermarketu, a u lokalima ćeš se počastiti jedino ako imaš viška novca. Mi smo samo jednom 🙂

Tata vozi polako ili Najsigurnija zemlja na svijetu

Ok. Ispod kreveta u kamperu složili smo dovoljno hrane za četiri dana. Vrijeme je za put na sjever. Navigaciju smo si ponijeli iz Hrvatske i koristili je redovito premda vožnja cestom 1 i nije neki zahtjevni zadatak, no vrijeme dolaska, lokacija sljedeće benzinske, te dozvoljena brzina na pojedinim dijelovima ceste je ono što nam je bilo bitno, a navigacijama nam je štreberski pokazivala. Maksimalna dozvoljena brzina na Islandu je 90 km/sat i toga se treba pridržavati, jer su kazne velike, a kamere vrebaju uz cestu.

Kad smo kod kazni, zanimljivo je istaknuti podatak da Republiku Island čuva svega 700-tinjak policajaca koji ne nose oružje, a ni jedan grad osim glavnog nema policijsku stanicu. Kriminala na Islandu gotovo nema i zato je na glasu kao jedna od najsigurnijih zemalja na svijetu. To naravno ne znači da te policija neće zaustaviti ako te uhvate da juriš cestom kao manijak. Upravo smo takav slučaj i vidjeli putem. I dok obilazimo unesrećenog jurišu baš u trenu kad daje vozačku dozvolu policajcu, ne možemo ne upitati: Čemu žurba, brate? I 20 km na sat je često prebrzo s obzirom na prirodne divote koje te prate putem.

Klimatski i pejzažni šokovi

Izlaskom iz Reyjkjavika prema sjeveru i prolaskom kroz nenaseljeno područje Islanda otkriva pravu priču o zemlji. U prva tri sata vožnje doživjeli smo klimatski, ali i pejzažni šok. Skokovi temperature u rasponu od 10 stupnjeva. Red kiše, red pljuska, red sunca, šamaranje vjetrovima pa onda opet sunce pa duga. Sve bi to bilo vjerojatno umarajuće da se pejzaži uz cestu nisu izmjenjivali poput najboljih screensavera. Svakim kilometrom novi prirodni fenomen. Zapanjeno pratiš slike koje se izmjenjuju i shvaćaš: malen sam, oh prirodo, manji sam od mrava pred tvojom veličinom i snagom.

cesta broj 1

Vladarice otoka

Ovce. Bijele, sive, crne, male i velike! Uz cestu, na cesti, na livadama, na gorama i brdima, po potocima… posvuda ovce!

Na cijelom ih otoku ima više od 800 tisuća, što je skoro tri puta više nego stanovnika. S obzirom na teške klimatske uvjete, naročito zimi, ove su ovce razvile jak imunološki sustav i jedne su od najčišćih ovčjih pasmina na svijetu. Ženka uglavnom rađa 2 janjca, pa su u prirodi uglavnom organizirane po sistemu trojki, kao i osnovne jedinice diverzantskih grupa :-p Znači ako s jedne strane vidite 2 ovce, a s druge jednu, usporite. Vladarice otoka tako se i ponašaju.

Bilo kuda, ovce svuda

Put prema sjeveru ili Priča o obiteljskim farmama

U odnosu na južnu stranu otoka, za sjevernu vele da nije toliko zanimljiva. Imenovane atrakcije, puno rjeđe nego s druge strane otoka, pronaći ćete jedino ako skrenete s glavne ceste i odvojite dovoljno vremena za vožnju do tamo. Premda smo se u svome planu bazirali za obilazak lokaliteta na drugoj strani otoka, putovanje na sjever nas je svejedno očaralo. Ističemo obiteljske farme u podnožju planina i gora do kojih u pravilu vodi utabana staza od glavne ceste. Izgledaju poput s neba razbacanih malih, toplih instalacija osmišljenih za savršen sklad života čovjeka i prirode. To je ujedno i uobičajeni način stanovanja izvan Reykjavika ili drugih većih gradova, a naziv puteljka je zapravo prezime obitelji koja tamo stanuje. Mnoge farme su i tourist-friendly pa su otvorene za posjet i razgledavanje, naročito ako ste u obiteljskom paketu, jer nude i zanimljiv sadržaj za djecu. Osim toga, na većini farmi možete degustirati njihove proizvode. Simpatično.

Kako točiti gorivo

Kad shvatiš da možeš prijeći i do 100 km, a da ne vidiš tragova civilizacije, osim gore spomenutih farmi, onda ti je jasno da je svaka sljedeća benzinska stanica tvoja.

Većina benzinskih crpki na Islandu su samoposlužne, često bez zaposlenih djelatnika. Ubaciš karticu, upišeš pin, odabereš novčani iznos koji kaniš potrošiti, odabereš broj svoje stanice i spreman si za punjenje. Ukoliko je odabrani iznos veći nego ti spremnik dozvoljava, tvrtka će ti vratiti razliku na račun, jer su za odabrani iznos na početku samo napravili rezervaciju. Iako bi to vraćanje trebalo ići automatski, nama je trebalo tjedan dana da se ta rezervacija oslobodi, no svaka lipa je uredno vraćena na račun. Za ilustraciju, cijena dizel goriva je oko 12 kuna po litri.

Goðafoss slap

Još uvijek pratimo prvi dan naše Island avanture. Podsjetimo se, ustali smo se u tri sata ujutro, krenuli iz Požege preko Budimpešte do Reykjavika, pokupili kamper, napunili ga hranom i sad se vozimo već satima prema sjeveru. Deset je sati navečer i konačno se približavamo prvoj planiranoj destinaciji. Sreća, lipanj je i dan traje 22 sata. Prema tome, sunce se lagano približava zalasku, gledamo na sat i ne vjerujemo dok lagano pješačimo označenom stazom koja nas vodi do Goðafossa, slapa na kojem je 1000. godine utemeljeno kršćanstvo na Islandu kao službena religija. U to ime u slap su bačene velike statue nordijskih bogova. Najveći pad vode je 30ak metara, a slap se može pogledati s nekoliko različitih lokacija od kojih je svaki poseban na svoj način.

Spektar boja koje se oslobađaju u to doba dana, odnosno noći, tik kako će sunce poljubiti zemlju ostavlja nas bez daha dok silina slapa kapljicama orošava naša umorna, ali sretna lica. Fotke koje smo tamo snimili izgledaju kao omoti albuma od benda Stratovarius.  Ajme, čista patetika: duga nad slapom, predivne boje i nas dvoje se zaljubljeno gledamo. Ali – bilo je baš tako kako izgleda na fotkama, dakle –  podnesi patetiku u ime istine!

Goðafoss slap

Ilegalci na Mývatnu jezeru

Nakon filmskog iskustva nastavljamo put prema Mývatnu, jezeru koje se nalazi na području aktivnog vulkanskog djelovanja, nedaleko od vulkana Krafle. Jezero je dobilo ime po velikom broju mušica koje tamo obitavaju u ljetu. Iako je Island poznat kao zemlja bez komaraca, velikog broja pauka te drugih kukaca i gmazova, ipak smo se tu noć upoznali i s famoznim mušicama. Ništa strašno. Manje su od muhe, a veće od komarca, ne bodu, ne zuje, ali su dosadne. Nedaleko od jezera naišli smo na izdvojeni parking gdje smo se parkirali i odlučili konačno odmoriti. Madrac našeg rentanog kampera odličan, vreće tople, jastuk loš, a umor konkretan tako da nam ni dnevno svjetlo pola sata prije ponoći ne smeta za čvrst san. Možda zbog umora, možda zbog izostanka civilizacije, te se noći dogodio naš prvi i jedini kiks na putovanju.

Jutro, buđenje, umivanje, lagano pored nas parkira neki drugi kamper. Lik izlazi, promatra nas, prilazi i nježnog pogleda, ali oštrog glasa progovori: “Guys, do you know that camping is prohibited here?” Oh, oprostite, oprostite, nismo znali! I zaista nismo vidjeli znak desetak metara udaljen od našeg noćišta. Umor, oprostite, ponoviti se neće.

Pravila kampiranja

Zakon o kampiranju do 2015. godine je dozvoljavao parkirati bilo gdje i besplatno prenoćiti. No, povećanjem broja turista koji su to činili na poznatim lokacijama te tako uništavali prirodu, zakon se morao promijeniti. Danas je na svim turističkim lokacijama zabranjeno kampiranje i to je jasno naznačeno, a tamo gdje nije naznačeno i dalje se može prespavati preko noći bez ikakvih problema. Ako je privatan posjed poželjno je pitati vlasnika, ako nije, onda je poželjno ne ostavljati smeće ili se kretati / smjestiti izvan označenih utabanih staza kako se ne bi uništila flora.

Baš zbog toga se na Islandu pojavio veliki broj autokampova, kojih danas ima po cijeloj zemlji, gdje za ulaz od 10 eura nesmetano možeš dići šatore, spavati u kamperu ili mobilnim kućicama i koristiti sve usluge koje kamp pruža (struja, wifi, wc, tuševi, perilica, kuhinja, fen, pranje auta, …). Naš plan je bio osjetiti prvu noć slobodu spavanja na cesti, ali za druge noći smo svakako planirali posjetiti kampove jer smo znali da je nezgodno bez wc-a, tuširanja i jutarnje kave ili čaja. Popis autokampova u zemlji pregledajte ovdje: https://www.google.com/maps/d/u/0/embed?mid=1wk_t105qo4BYqaBL7xTcLUz5uXQ&hl=en

DRUGI DAN

Grjótagjá špilja ili Jonu je vruće

Smijeh zbog činjenice da smo parkirali skoro ispod znaka o zabranjenom kampiranju i nonšalantno prespavali tamo još se nije stišao, a već smo stigli do obližnje lavine špilje Grjótagjá u kojoj se nalazi geotermalni izvor vode. Tako je počeo naš drugi dan na The Otoku. Nigdje ni žive duše oko špilje, u špilji i kilometrima prije i poslije špilje. Kao da smo sami na drugom planetu. Zbog toga je stvarno teško bilo zamisliti ovdje vojsku ekipe iz produkcije Game of Thronesa dok su snimali čuvenu ljubavnu scenu u kojoj Jon Snow napokon pokaže da osim hrabrog srca ima i još neke druge osobine. Dakle, mala špilja, a u njoj vruća voda. I to, stvarno vruća voda. Jutarnja kavica na toj lokaciji i google saznanje – GOT ekipa je morala ubaciti gomile leda u špilju kako bi spustili temperaturu vode za potrebe snimanja. Vjerujemo da je sve skupa bilo dosta komplicirano i sigurno nije ni Johnu bilo lako jer špilja je puno manja nego u sceni izgleda.

Kupanje u špilji je, inače, zabranjeno. Ako pak želite osjetiti čar ilegalnog poput nas u noći prije – imajte na umu da je prosječna temperatura vode 60 stupnjeva.

Usput, uz miris jutarnje kave serviran nam je i miris sumpora jer je ovaj kraj vulkansko područje. Island je zemlja s 130 vulkana, što aktivnih, što neaktivnih, pa je zbog toga to jedna od vulkanski najaktivnijih zemlji na svijetu. Putem smo naišli na nekoliko geotermalnih jezera i izvora iz kojih izlazi voda temperature i do 100 stupnjeva. Jedan od takvih izvora je i jezero Blue Lake, na kojem smo stali i napravili kratak predah. Impresije? Primite još jednu razglednicu s Marsa.

Špilja Grjótagjá

Vulkanski krater Viti i tuširanje pored ceste

Naša sljedeća lokacija je vulkanski krater Krafla, udaljen svega 15ak minuta vožnje od glavne ceste. Radi se o aktivnom vulkanskom području u promjeru od desetak kilometara koji je do sada imao 30-ak zapisanih erupcija u povijesti. Cijelo područje je već godinama izvor geotermalne energije, a najpoznatiji krater u tom sustavu je Viti (hrv. pakao) koji je ispunjen jezerom, doslovno zelene boje, dok se magma nalazi i do 2-3 km ispod površine zemlje. Rub kratera je fascinantna ogromna površina po kojoj se može hodati i tako ga obići u krug. Cijelo područje je ogoljeno i prekriveno poljima ohlađene lave koja služe kao zanimljiva turistička atrakcija i u tom pogledu su čak osmišljene staze i rute za hodanje po najimpresivnijim lokacijama. Za takve stvari nismo imali vremena, pa smo se uputili dalje. Putem nazad, na glavnu cestu, naišli smo na tuš iz kojeg konstantno curi topla voda, bila je to odlična prilika za jedno brzinsko tuširanje 🙂 Legalno.

Viti, vulkanski krater

Dettifoss slap

Nastavak puta bio je popraćen suncem i jakim vjetrom. Skretanje s glavne na cestu 862 vodi do Dettifoss slapa. Po novom, cesta 862 s ceste 1 je asfaltirana, dok je cesta 864 s kojom se može doći do Dettifossa sa istočne strane i dalje makadamskog tipa. Priča se da su neke od ovih cesta u zimskom periodu zatvorene pa svakako treba provjeriti prije nego se uputite tamo. Veliki besplatni parking i besplatni WC-i su prvo na što smo naletili. Do slapa se ipak mora nekoliko minuta pješice, označenom stazom. Sa svojom visinom od 45 metara, i širinom od stotinjak metara, Dettifoss je najveći slap u Europi. Količina vode koja u jednoj sekundi prevali rub ovog slapa je 500 kubičnih metara. Vizualni dojam i zvuk su zapanjujući, a slap se može pogledati s nekoliko različitih vidikovaca. Iako su svi vidikovci visoko iznad slapa, njegove sitne kapljice će vas sigurno dokučiti i smočiti. I bit ćete sretni!

Slap Dettifoss, najveći u Europi

Möðrudalur farma ili Kava s hobitom

Do Möðrudalur farme smo došli slučajno, u potrazi za kavom. Plinsko kuhalo koje smo imali u kamperu kapituliralo je uslijed napada jakog vjetra, a kofeinska kriza odradila je svoje. Nalazili smo se u dijelu zemlje gdje trag čovjeka dokazuje samo duga, ravna cesta. Nigdje ničega, osim, naravno – ovaca. Trip Advisore, ima li gdje u blizini kave? I, evo ga! “Samo” 70ak kilometara dalje nalazi se turistička farma u kojoj se može popiti kava. I tako smo nabasali na Möðrudalur. Niz drvenih kućica čiji su krovovi prekriveni zemljom iz koje raste trava. Ne možeš se oteti dojmu da će Frodo zamalo izaći iz jedne s naprtnjačom na leđima i pozvati te u potragu za prstenom. Osunčana terasa našeg hobit-caffea i jedna dugo čekana velika kava za Alex i craft pivo za Denisa, zaslužio je. Da, ono jedino pivo koje smo kupili na Islandu sjelo je u tom trenutku možda bolje od kave. Platili smo ga 10 EUR, ali se isplatilo svakog kilometra! Inače, farma nudi veliki izbor turističke ponude (smještaj, kamp, hrana, jahanje, let helikopterom…) Definitivno vrlo zanimljivo stajalište i jako dobra kava. I pivo.

Stuðlagil Canyon

Stuðlagil kanjon je skriveni dragulj Islanda. Tamo nećeš morati čekati u redu na ulazu, a moguće je i da nećeš putem sresti baš nikoga. Nalazi se izvan popularne rute i ako se baš ne nalazite na ovom dijelu zemlje, ne isplati se potezati samo zbog njega. Do njega se može doći, ako s glavne ceste 1 skrenete na makadamski put 923 i vozite oko 17 km uz kanjon dok ne naiđete na malu tablu “Stuðlagil” koja će vas uputiti na parking. Ovih 17 kilometara puta do kanjona je već doživljaj samo po sebi. S lijeve strane kanjon rijeke Jökulsá á Brú, a s desne brdoviti pejzaž pun ovaca te pokoja farma. S parkinga se možeš spustiti do rubova kanjona i uživati u pogledu na rijeku koja je omeđena tamnim bazaltnim, magmatskim stijenama koje su rascjepkane s vertikalnim stupovima ili blokovima, gdje se čovjek zapita kako se priroda ovdje ponaša geometrijski precizno. Ako želiš doći s druge strane kanala i spustili se skroz do dna kanjona, potrebno je nekoliko kilometara prije parkinga prijeći na drugu stranu kanjona preko malog mosta i onda pješačiti koji kilometar do ovog najimpresivnijeg dijela.

Stuðlagil kanjon

Ovce u magli i islandske kokoši

Konačno malo civilizacije na ovom dijelu zemlje doživjeli smo ulaskom u Egilsstaðir, gradić od svega par tisuća stanovnika u kojem smo odlučili prespavati u istoimenom kampu, koji se nalazi u samom centru. Kamp nudi širok spektar usluga od kojih smo prvo iskoristili vanjsku kuhinju da bismo si pripremili večeru, a onda smo se zaputili u Seyðisfjörður. Malo piratsko mjesto smješteno u najuvučenijoj točki fjorda, a omeđeno planinama s vrhovima od 1 km, često skriveno od sunčevih zraka. Sam dolazak u mjesto otkriva nam jednu sasvim drugačiju sliku Islanda, penjanje cestom iznad gustih oblaka, zatim vožnja kroz planinske pejzaže prekrivene snijegom i ledom te ponovno spuštanje u maglom prekriveni grad. Da je Stjepan Radić kojim slučajem bio Islanđanin, ne bi u svom čuvenom govoru prozivao guske, nego ovce! Ne srljajte kao ovce u magli! – rekao bi. Da, gusta magla, jedva nazireš cestu, voziš ispod 20 km na sat i onda sa strane proviri ovčja glava kao da pita: Đes, šta ima? Toliko smo se smijali toj sceni da će nam vjerojatno prva asocijacija na Island ostati – ovca. Kroz gradić teče i rijeka koja u ovom području ima 30-ak svojih slapova, no mi zbog magle nismo vidjeli ni rijeku niti slapove. Ovdje je djelomično snimana i islandska krim serija Trapped, a mjesto je još poznato po maloj plavoj crkvi do koje možete dohodati stazom u duginim bojama iscrtanom na cesti. Također, nešto sjevernije od ovog mjesta se nalazi lokacija gdje žive atlantski puffini (hrv. tupik), morske ptice iz porodice njorki koje žive samo na ovom dijelu oceana. Nažalost, nismo ih vidjeli jer za to moraš ići na posebna mjesta, no uspjeli smo ih preimenovati u islandske kokoši 🙂

Pogled na Egilsstaðir

TREĆI DAN

Kako uhvatiti soba

Rano ustajanje, tuširanje u kampu, doručak i polazak na jugoistok Islanda. Za treći dan naše islandske avanture smo zacrtali prijeći cca 400km i putem obići 4-5 destinacija. Sve su vezane uz našu cestu 1 tako da nemamo puno gubitaka vremena na vožnju. Vrijeme je i dalje sunčano i vjetrovito. Zapravo, jako vjetrovito. Putem upoznajemo nove pejzaže. S jedne strane more ispresjecano fjordovima, stijenama i plažama, s druge strane planine ili brdovita prostranstva koja nas šarmiraju različitim geološkim strukturama ukrašenim slapovima, potocima i rijekama.Količina slapova uz cestu je velika, a svaki je jedinstven i fotogeničan. Kaže se da svaki stanovnik Islanda ima svoj slap, no ipak, statistika ispravlja ovu izjavu i kaže da ih ipak ima oko 10 tisuća. O da, a stotine ih možete vidjeti ovako samo putujući uz cestu. Zlatno je pravilo da se autom ne smijete zaustavljati na cesti zbog fotografiranja, nego za to postoje posebni odvojci na putu. Iskreno, mogli biste stajati na svakom stajalištu i fotke bi bile eksta lajkabilne. To je Island. Mi se u početku nismo mogli susprezati od tog nagona, no kasnije se ipak malo smiriš. I onda staješ samo kad je nešto stvarno posebno. Recimo, krdo sobova. Kad smo ih uočili, prvo stajališe je bilo naše. Denis iskače iz auta, Alex se drži za vrata da je vjetar ne odnese. Denis trči, trči kilometar, upada, ustaje se, trči još jedan kilometar i sve to s kamerom visoko podignutom u zrak. Sobovi se uplašili, Denis motiviran i na kraju ipak – uspjeh! Pale su fotke za pamćenje. Pao je i Denis, ali proći će dok se bude ženio.

Islandski sobovi

Vestrahorn planina ili Kako je počeo vjetar na ovom otoku

Nakon višesatne vožnje, naša prva destinacija bila je poluotok Stokksnes. Ovdje smo i po prvi put platili ulaznicu od cca 7-8 eura da bismo pregledali dio prirodnih atrakcija. Na recepciji gdje se kupuje ulaznica, nudi se i hrana i piće, a može se koristiti i toalet. Tu je odmah i parking, no s ulaznicom možete proći rampu koja će vas odvesti do drugog parkinga, skroz uz more. Ono što nas je najviše dojmilo na ovoj destinaciji je planina Vestrahorn, jedna od najfotogeničnijih planina na svijetu. Tako kažu i nisu puno slagali. Nije velika, ali je prelijepa jer izgleda kao da raste iz kilometarski duge ravne plaže s crnim pijeskom do koje dolaze valovi, a kad se prilikom plime cijela plaža ispuni tankim slojem mora, onda je impresija još snažnija. Dolazak do plaže je također doživljaj za sebe. Nas je tim putem pratio snažan vjetar pa smo navukli kape, šalove i rukavice iz kofera, sretni što smo ih ponijeli pakirajući se u Požegi prije nekoliko dana na plus 30. S istom ulaznicom možete razgledati morske klifove kojima caruju tuljani. Tako barem kažu, mi nažalost nismo vidjeli niti jednog. Isto tako, možete posjetiti i postav starog vikinškog sela izgrađenog za potrebe snimanja nekog starog filma. Recenzije sela nisu obećavajuće pa smo ga preskočili.

Planina Vestrahorn

Vatnajökull, ledena laguna i dijamantna plaža

Iza ovog imena krije se nacionalni park, ali i ime ledenjaka koji se u parku nalazi. Ledenjak pokriva 8% Islanda, a njegova debljina leda doseže i do 1000 metara. Ovo je ujedno i najveći ledenjak i najveći nacionalni park u Europi. Ispod ledenjeka se nalaze vulkani, vulkanska jezera i špilje, a mi smo se od cijelog ovog parka uspjeli počastiti posjetom ledenoj laguni i dijamantnoj plaži. Posjet ledenoj laguni rezultirao je totalnom promjenom klime gdje nikako nismo mogli vjerovati da je kraj lipnja, dok je oko nas tako hladno i ledeno. Jökulsárlón laguna je veliko jezero, puno glečera koji se sami od sebe kreću po jezeru, a oko njih plivaju tuljani. E, tu smo ih vidjeli! Osjećaj kao da si na sjevernom polu. Turistički vrlo atraktivne ponude na ovom mjestu su i plovidba jezerom i posjet špiljama. Preko puta jezera se nalazi dijamantna plaža, prostor gdje valovi izbacuju na plažu velike komade leda koje je jezero ulilo u more. Komadi leda izgledaju poput golemih dijamanata i ostavljaju te još jednom bez teksta pred golemom snagom prirode.

Jökulsárlón laguna

Ljubav ide kroz želudac ili Koliko košta večera za dvoje na Islandu

Nastavljamo prema zapadu kako bismo putem pronašli restoran za večeru i kamp za noćenje. Još jednom nazdravljamo bratu Googleu koji nam u hipu pronalazi adekvatan kamp u mjestu kojem ni sad ne znamo ime napamet – Kirkjubæjarklaustur (Alex ga ne zna ni pročitati :-p)) Svega sto metara od kampa – još jedan odgovor – restoran Systrakaffi. Iako smo si uglavnom kuhali sami, te smo se večeri odlučili počastiti lokalnom kuhinjom. Izvrsna juha od rajčice (rajčica nije domaća, ali je juha svejedno izvrsna), domaća janjetina s batatom i bakalarom s krumpirom. Sve jako, jako fino. Fin je bio i ceh – oko 400 kuna. No, kad se sjetimo okusa janjetine i tople juhe nakon onog vjetra, evo već smo zaboravili koliko je to točno koštalo.

ČETVRTI DAN

Hrabre sreća prati

Ako nešto može umanjiti kvalitetu putovanja, onda je to kiša. Kiša može biti simpatična, može osvježiti vruće ljetne dane, može biti romantična, ali ako planiraš hodati po brdima i dolinama i ako je još pritom hladno – onda kiša nije baš poželjan suputnik. Noć nakon tople juhe za večeru spustila se s neba i uporno udarala teškim kapljicama po krovu našeg kampera. Padala je u jedan, padala je u tri, padala je u pet i prestala u sedam. Buđenjeeee! Uz osjećaj bog-nas-voli obavljamo jutarnji ritual u kampu –  tuširanje, doručak i kuhanje ručka u kuhinji u kampu kojeg ćemo pojesti vjerojatno u doba večere. Ovaj četvrti dan nas čeka samo 150 km vožnje, ali zato 5-6 odličnih lokacija na tom putu. Grabimo, dakle, južnim dijelom Islanda koji je najzanimljiviji turistima jer na jednom mjestu ima puno atrakcija, a nije daleko od Reykjavika.

Fjaðrárgljúfur Canyon

Svega desetak minuta vožnje od mjesta (kojem-Alex-ne-zna-pročitati-ime) Kirkjubæjarklaustur nalazi se kanjon Fjaðrárgljúfur. Donedavno nepoznat danas vrvi turistima. Popularizirao ga je ponajviše Justin Bieber koji je snimio spot na toj lokaciji, a pridonijela su i djeca Majke zmajeva zbog čuvene snimke leta u zadnjoj sezoni Game of Thronesa. Parking besplatan, wc besplatan, ulaz besplatan, a kanjon – fantastičan. Masivan,100 metara dubok kanjon, 2 km dugačak, krivudav i stijenovit. Započinje slapom, završava riječicom. Šetnja vodi blagim usponom po rubu kanjona, a završava fantastičnim vidikovcem. Vrlo fotogeničan, a uživo magičan.

Fjaðrárgljúfur kanjon

Krećemo dalje prema lijepom gradiću Vik iza kojeg se nalazi naše sljedeće odredište. Silaskom s ceste 1 na cestu 215 veoma brzo dolazimo do Reynisfjare.

Reynisfjara crna plaža ili Kuća boga mora

Ako negdje stoluje bog mora, onda je to na ovom mjestu. Ogromne šiljate hridi koje strše iz mora na istočnoj strani crne plaže izgledaju poput njegove moćne krune, a izuzetno crni pijesak daje mu posebnost kakvu samo jedan bog može imati. Moćno more snažno šumi i zapljuskuje obalu, ptice lete oko hridi, a bazaltne stijene s vertikalnim stupovima koje opisuju plažu božji su plašt i samo ponekad, u njegovoj milosrdnosti, čovjeku je dopušteno bez straha hodati ovdje. Vreba, naime, konstantna opasnost od iznenadnih valova koji se mogu u sekundi pojaviti i ozlijediti grešnike koji su se našli uz špilje i stijene.

Prepoznali su fotogeničnost ove lokacije i mnogi režiseri i producenti pa vam je prizor sigurno poznat iz GOT-a, Vikinga, Star Warsa ili Star Treka. Vjerojatno zbog toga, plaža vrvi turistima i, iskreno, nakon mnogih islandskih lokacija koje smo mogli sebično doživjeti sami sa sobom, ovdje su ljudi pomalo smetali. Pričekaj da ovaj par napravi selfie, pa će onda onaj dida u vunenim čarapama i sandalama namjestiti stativ i okinuti, a tek onda je tvoj red na fotkanje božje krune.

Dodatan plus za lokaciju iz kategorije servisnih informacija je besplatan parking i ulaz. Jedino se plaća toalet. Cijena je 10 kruna, a plaća se na automatu koji prihvaća kartice. Inače, mi tijekom svog boravka na Islandu nismo vidjeli islandsku krunu. Apsolutno sve i svuda se može platiti karticom.

Reynisfjara crna plaža

Dyrholaey litica

Svega par kilometara dalje od crne plaže, na cesti 218, nalazi se poluotok Dyrholaey na kojem su stjenovite litice koje daju odličan pogled na Reynisfjaru. Litica nudi nekoliko impresivnih vidikovaca, kao i mogućnost odlaska do svjetionika na drugoj strani. Pri povratku s poluotoka na glavnu cestu 1, susrećemo dugogodišnjeg prijatelja iz Zagreba, Maria Kovača, poznatog redatelja, umjetnika i kvizaša koji je sa svojom suprugom veoma temeljito i studiozno obilazio Island. Razmijenili smo iskustva, popričali pokoju i popili pivce iz Bonusa, a zatim svatko na svoju stranu Islanda. Nas je čekao slap Skógafoss s kojeg su se oni upravo vratili.

Skógafoss slap ili Večera s pogledom

Jedan od najpoznatijih i najvećih slapova na Islandu, zaista bajkovit, a tako jednostavan. 60ak metara visine i 20ak širine. Ogromna količina vode ruši se na dno i nastavlja mirno u plitku rječicu. Iza slapa se nalazi špilja u koju je prema legendi, prvi Viking sakrio svoje blago. Ovaj slap je prvi susret Flokija s Islandom (serija Vikinzi), a isti slap je bio i idealna pozadina kad je legendarni John Snow poljubio svoju tetku u seriji Game of Thrones. Dovezli smo se na lokaciju, parkirali na najbližem dopuštenom  mjestu od slapa, otvorili vrata kampera, izvadili onu hranu koju smo pripremili u kampu toga jutra i večerali paštu sa šalšom s pogledom na šlap. Pašta je bila hladna, vani je bilo hlado, a mi smo se osjećali kao pobjednici.

Osim pogleda s dna, slap možete pogledati i s vrha. Postoji točno 436 stepenica do vrha. Da, brojali smo. Slap je ipak moćniji s dna, a na vrhu se pruža odličan pogled na cijeli kraj. I ovce.

Slap Skogafoss

Kvernufoss slap

Svima koji posjete Skógafoss toplo preporučamo i ovaj skriveni dragulj, koji je udaljen svega desetak minuta od popularnog Skogafossa. Riječ je o zaista skrivenom mjestu koji je nama ostao u najljepšem sjećanju. Slap u potpuno netaknutoj prirodi, osim naravno male utabane stazice koja do njega vodi. Stazica vodi kroz kanjon kroz kojeg teče potok istog slapa, ptice lete kroz kanjon, ima dosta zelenila i sam slap oduševljava. Doživljaj sličan Okrugu (Shire) iz Gospodara Prstenova, barem smo mi tako doživjeli ovaj rajski pejzaž. Ova lokacija je lišena velikog broja turista, jer osim što je nepoznata, škakljivo ju je pronaći i ne nudi nikakav popratni sadržaj (parking, wc, …). Kako doći? U blizini Skogafossa nalazi se Skogar muzej do kojeg možete doći autom, ako prođete muzej kojih stotinjak metara primjetit ćete industrijsku halu, zgradu pored koje se nalazi i zadnji parking gdje možete parkirati. Parkirajte tamo i nastavite pješačiti iza te zadnje zgrade, ako iza zgrade primjetite neke stare strojeve, na dobrom ste putu. Uz te strojeve nalazi se stara siva željezna ograda, pratite ogradu u lijevo nekih stotinjak metara i primjetit ćete ugrađene željezne ljestve pomoću koji možete prijeći ogradu. Tu se sad nalazite na privatnom posjedu kojeg trebate proći utabanom stazom stotinjak metara sve dok ne dođete do potočića. Navodno vlasnik nema ništa protiv da idete tom stazom, dok god se držite nje i ne pravite gluposti na tom polju. Nailaskom na potok dovoljno je skrenuti lijevo i pratiti stazicu uz potok koja vas vodi kroz kanjon sve do slapa. 5-10 minuta hoda, odnosno totalne uživancije. Ispunjeni rajskim impresijama napuštamo Kvernufoss i krećemo u potragu za kampom.

Kvernufoss, skriveni dragulj

Seljalandsfoss slap ili Fotografski orgazam

Seljalandsfoss smo planirali posjetiti pa smo ga u zadnjoj reviziji izbacili iz plana putovanja da bi te večeri slučajno pronašli kamp koji se nalazi – ispod Seljalandsfossa.

Kampu dajemo minus jer je neuredan (pogotovo kupaonice), ali spavanje na toj lokaciji s pogledom na 2-3 ogromna slapa je čista pobjeda (pa ne moramo se tuširati svaki dan :-P) Smjestili se, lagano se bliži ponoć, sunce se priprema na spoj sa zemljom, Alex spava ko top, a Denis razmišlja o golden houru. Ruksak s foto opremom na leđa i skok prema slapu! Žuri stići prije zalaska, dok spektar boja koje sunce u tom trenutku razlijeva po zemlji svakom ozbiljnijem fotografu zadaje orgazam. Narančasto nebo, crveno nebo, nekoliko duga te široka paleta toplih boja sa svih strana slapa. Ispred i iza slapa samo oduševljeni fotografi koji čekaju famozni zalazak kako bi ovjekovječili ovaj nevjerovatni doživljaj. Kao na nekoj drugoj planeti. Sretan što je ulovio odličan kadar vraća se u kamper svojoj Trnoružici kako bi ulovio sna za sutrašnji povratak u Reykjavik.

Slap Seljalandsfoss, točno u ponoć

PETI DAN

Aljaška vučika

Buđenjeeeee! Peti dan. Svjesni da smo većinu avanture već proživjeli puni dojmova krećemo na put za Reykjavik. Plan je prvo skrenuti u Reykjanesbær i ostaviti prtljagu, a onda otići u Reyk vratiti kamper. U Reykjanesbæru smo našli povoljan smještaj https://www.airbnb.com/rooms/29338141 koji je udaljen 2 km od zračne luke. To nam je bilo idealno za sutrašnji let, jer sve druge opcije iz Reykjavika su komplicirane i skupe. Putem do Reykjanesbæra smo prolazili nekoliko manjih mjesta (Selfoss, Þorlákshöfn, Grindavik), u neka smo i ušli u potrazi za kavom/čajem a putem smo poljubili vrata u 2 restorana (naime, većina ih rade tek od 11 sati). I ovaj dio Islanda ima svoju čar, iako su se dojmovi ovih dana toliko naslagali da više nismo bili u stanju razlikovati neobično i lijepo od uobičajenog. Lijepe ceste prepune dojmljivih pejzaža. Još jedna stvar nas je, osim ovaca, pratila cijelim putem, a to je ljubičasto cvijeće uz cestu. Iz daleka se dobije dojam da se radi o lavandi, no ovi su cvjetovi puno veći. Zapravo se radi o korovu imena Aljaška vučika (Alaskan lupine, Lupinus nootkatensis) koji se raširio po cijelom Islandu. Osim što lijepo izgleda, biljka je zaslužna za re-vegetaciju osiromašenog islandskog tla, od nje se prave ljekoviti napitci, no u nekim slučajevima vučika spriječava razvoj drugih biljaka, npr. borovnice.

Polje Aljaške vučike

Duge noći, duge knjige

Nakon što smo stigli u Reykjanesbær, ručali i ostavili prtljagu zaputili smo se u Reykjavik vratiti kamper. S vozilom je bilo sve u redu, mi zadovoljni, vlasnik zadovoljan, bok – bok. Ostalo nam je nešto vremena da prošetamo gradom pa smo se uputili u knjižnicu. Svaki deseti Islanđanin je napisao knjigu, a svaki Islanđanin pročita 4 knjige godišnje – statistika je koju smo ranije znali, a budući da je Alex knjižničarka, tijekom putovanja voli posjetiti knjižnice i vidjeti kako drugdje dišu. Šareno obojana, uredna i prilagođena svim dobnim skupinama, na prvu se ne razlikuje od boljih knjižnica u Hrvatskoj. Jedino nas “tuku” u statistici o broju čitača. Možda zbog dugih noći?

Doživi neopisivo

Zbrojiti sve dojmove kad smo legli u krevet zadnje večeri na Islandu nije nam pošlo za rukom. Nije nam pošlo za rukom ni mjesec dana kasnije jer teško je opisati riječima zemlju suprotnosti i takvih prirodnih ljepota. Pošlo bi to za rukom možda lakše pjesnicima i slikarima. Kako bi opisala recimo Kvernufoss? – pitao je Denis. Hm, to izgleda kao savršena slika, kao da je neki najbolji slikar dobio zadatak naslikati savršeni spoj vode i stijene, slapa, kanjona, ptica i trave, ma svega… I uspio. E, tako nekako – patila se Alex. Ne može se opisati. Island je zemlja koju stvarno treba doživjeti osobno.

Dakle, dobra priprema i plan, štednja ako nemaš već osiguran budžet za putovanja, i kreni! Island će te sigurno iznenaditi koliko god se pripremao. I u tome je njegova ljepota.

Fotogalerija: