Couchsurfing je mreža, odnosno zajednica ljubitelja putovanja. Nedavno smo pisali o tome, a ovaj put predstavljamo vam neke iskusne Hrvatske couchsurfere koji će vam svojim iskustvima približit a vjerujemo i zainteresirat za couchsurfing.

Evo što kažu Tomislav, Luka, Pamela i Saša o svojim iskustvima couchsurfinga. Kako su počeli, gdje su čuli za CS, koliko ljudi su ugostili i gdje su sve putovali.

Tomislav Perko – Thomas Love’s Adventures

”CouchSurfing omogućuje ono što mi je uvijek nedostajalo kod putovanja – osjećaj da nisi samo jedan u nizu turista i ljudi koji će proći kroz neki grad, vidjeti najpoznatije znamenitosti, zadržati se koji dan, i otići ća. CS omogućuje upravo suprotno – da dođeš u neki grad i osjetiš kako je živjeti tamo, kao pravi lokalac. Upoznati nekog tko tamo živi (i tko ti postane instant-prijatelj/cimer/suputnik), tko će te uputiti na neistražena mjesta u gradu, upoznati sa svojim prijateljima i pokazati kako izgleda običan (ili neobičan) dan u tom gradu.

S druge strane, kada vi ugošćujete nekoga, dobivate nove zanimljive prijatelje iz svih krajeva svijeta, pomažete im zavoljeti vaš grad, ali i vi sami počnete viđati mjesto gdje živite kroz oči drugih ljudi – i zavolite ga više nego do tad. Win-win situacija.

Moje prvo iskustvo je bilo u Amsterdamu, kada sam proveo gotovo tjedan dana u centru grada s jednim Škotom i Amerikancom, i gdje sam shvatio da su ljudi zapravo ono što mi se sviđa kod određenih gradova, i da su ljudi s kojim ćeš provoditi vrijeme najbitnija stavka kod putovanja. Srušio sam neke predrasude, naučio hrpu novih stvari, ali jednu najvažniju – da svugdje ima fenomenalnih ljudi koji će otvoriti svoje srce i dom neznancima, što se u idućih par godina i nebrojena iskustva s CSom pokazalo kao činjenica.

Ne bih mogao zamisliti putovanja bez CSa, definitivno. Olakšava posao nalaženja zanimljivih ljudi u zanimljivim (ili manje zanimljivim) destinacijama diljem svijeta.”

Luka Balog

”Moj prvi kontakt sa CSom se desio 2005., dakle prije 7 godina. Prijateljica iz Rovinja je bila član te organizacije dok je CS bio verzija 1.0 (danas koristimo CS 2.0 verziju, nakon sto je cijela baza podataka verzije 1.0 bila izgubljena). Jednog smo se dana našli u gradu, nas dvoje i par ljudi koje nisam poznavao. Pitao sam ju tko su, nakon čega mi je ispričala da su to putnici koji će prenoćiti kod nje i koji su joj se javili preko CoushSurfinga. Nakon što mi je objasnila na kojem principu funkcionira, ideja mi se odmah svidjela makar tada nisam bio u mogućnosti ugošćivati jer sam živio sa roditeljima, a niti putovati preko te stranice jer nije dozvoljeno biti članom ukoliko nisi punoljetan.

Odlaskom na fax, imao sam svoj životni prostor u kojem sam mogao započeti svoje CS iskustvo. Prvu gošću, Nooru iz Finske, ugostio sam početkom 2007. godine. Nakon nje, jednostavno sam postao ovisan o duhu koji vlada na CSu, pa sam do danas ugostio 99 ljudi. Osim divnih ljudi iz inozemstva, upoznao sam i puno ‘surfera’ iz Hrvatske, te smo do prije cca. 2 godine tvorili čvrstu zajednicu, kvalitetno povezanu, sa mjesečnim sastancima, čestim okupljanima, feštama, roštiljadama, idejama kako unaprijediti kompletnu zajednicu, itd..

Prošle godine desila se velika promjena u strukturi CSa. NGO, tj. non-profit organizacija postala je organizacija koja se bazira na C, tj. B-korporaciji, tj. postaje njen dio. Takva vrsta korporacije je ‘socijalno odgovorna’, B for benefit. Njen status još uvijek nije do kraja razjašnjen. Natkon toga slijedi popriličan odljev članova CSa na slične servise (Be Welcome se najviše istaknuo, iako nije ni upola toliko kvalitetan kao CS). Razlog tomu je i da CS više nije ‘naša’ zajednica, koju su izgradili članovi svojim volonterskim radom (od samog HTML koda i programiranja na stranici, do ‘besplatne’ promocije pozivajući ostale članove i slično) nego postaje manipulirana šačicom ljudi koji su osnovali CS i ‘stranicom tijelom’ B-korporacijom. Do tog trenutka, večina odluka vezane uz stranicu dolazila je od članova – ambasadora, članova posebnih grupa odgovornih za estetiku, funkcionalnost i slično. Na žalost, funkcionalnost CSa od kada je postao korporacija, iako je ta funkcionalnost pojednostavljena, daleko je od onog što je bila.

Ambasador sam postao prije cca godinu dana. Ambasadorom se uglavnom postaje obzirno o vremenu uloženim u CS i iskustvu koje se iz tog vremena izvuče, naravno, ako se ponuda koja dolazi od članova koji su most između organizacije CS-a i ‘običnih’ članova prihvati. Ništa na CSu nije obavezno, sve se bazira na volonterskoj bazi i dobroj volji, pa tako i ova uloga. Razlika je jedino u količini vremena koji se posvećuje organizaciji – kao ambasador imaš ulogu pozdravljat nove članove koji se pridruže CSu, poslat im tzv. mail dobrodošlice, zatim organizirat mitinge za nove i stare članove, aktivno ugošćivat i/li putovat… sve u svemu promovirat ideju i duh CSa. U pripremi su i personalizirani članci u stilu vodiča iz iskustva couchsurfera o gradu u kojem žive/koje su posjetili, odgovori na upite novih/starih članova, itd…

Sve u svemu, iskustva koja sam dobio zahvaljujući CSu su neprocjenjiva, sjećat ću ih se cijeli život, kao i upijati nova. Drago mi je da sam član ove zajednice i preporučio bih ju svakome tko si želi olakšati putovanje, ukazati gostoprimstvo, pronaći nove prijatelje i ostvariti odnose sa ljudima diljem planete. Barijere koje nestaju među ljudima zahvaljujući fenomenu kao sto je CS pomažu u zbližavanju ljudi različitih kultura kroz shvaćanje da smo svi zapravo vrlo slični.”

Pamela Konjevod – Skinny chick travelling 

”U svijet couchsurfinga me uveo prijatelj iz Engleske kojeg sam upoznala 2009. kao volonter na Univerzijadi u Beogradu, a par mjeseci kasnije i njegovu surfericu u Zagrebu – ostalo je povijest. 😀 Bila sam domaćin dok nije došlo vrijeme za moje prvo surfanje u Nepalu. Dosada sam ugostila oko 150 putnika te surfala kroz 7 zemalja – najbolji i najjeftinij način da zaista doživite destinaciju i kulturu iz nekog drugog i boljeg kuta.

Sviđa mi se ideja putovanja bez kretanja imajući svijet u svoja četiri zida ako niste u poziciji otisnuti se u svijet. Divan način da se podsjetite kako ljudi mogu biti divni kao i svijet oko nas. Jer stranci su samo prijatelji koje još nismo upoznali.”

Saša Cindrić

”Za CS sam čuo od prijatelja s faksa Tomislava Perka, sad je slavan i putuje 3 godine oko svijeta. Pred 4 godine nije mi bilo jasno kako taj čovjek tako puno putuje, nije ga ničega strah i ima fenomenalne priče pa sam ga pitao kako uspijeva. Uputio me, napisao mi prvu referencu i krenuo sam u surfati u Veneciju, tamo me ugostio dobar dečko koji je imao pun stan Francuza i Brazilaca, vesela ekipa odmah sam im se svima svidio jer sam imao gitaru i znao zabaviti ekipu… dobio sam prve reference, i ostali su mogli vidjeti da nisam “ubojica, kriminalac i drogeraš” 😀 Sad sam mogao sam naći kauč i prijatelje u gotovo bilo kojem gradu Europe i krenuo sam postepeno… što su više i ljepše ljudi mene prihvatili i ugostili, ja sam dobio veću želju ugostiti i druge kaučsurfere, i moji roditelji su to savršeno razumijeli i svidjela im se ideja da uče strane jezike i upoznaju zanimljive mlade ljude. Mama je pekla kolače i svoje specijalitete, a tata se trudio da čaša gostima ne bude prazna. Surferima se većinom jako svidjela ideja da žive u orginalnoj obitelji, tako da sam u roditeljskom domu u zadnje 3 godine ugostio oko 30 surfera, i moji roditelji su dobili lijepe reference 😀

Nadam se jednoga dana proći čitav svijet s kaučsurfingom, puno mi pomaže što sviram i pjevam, znam kuhati i znam strane jezike, tako da se lako snađem gotovo svugdje.

Couchsurfing je nevjerojatan, postao je moj stil života i inspiracija. Tu se ne radi o kaučevima i štednji novaca već o prijateljstvima, dragocjenim iskustvima, stalnom učenju i sazrijevanju kao osobe… Ako bi bio milijunaš i dalje bi koristio  i uživao kao aktivan CSovac jer ti ljudi, osmjesi, razgovori, prijateljstva su nezamjenjivi, puno bolje od bilo kojeg luksuznog hotela, komforta i novaca.”