Nedavno smo pisali o Snježani njezinom psu Onniju koji zajedno kreću u pustolovinu života, put oko svijeta i to biciklom. Prije polaska na put uspjeli smo im ukrasti vremena u njihovim pripremama i zamolili ih za intervju. U nastavku saznajte kak će izgledati njihov put, gdje će spavati, kako se pripremaju za put i još mnogo toga.

Reci nam nešto o sebi i svom najboljem prijatelju! Tko je Snježana a tko je Onni?

Snježana: Zapravo sam obična djevojka iz susjedstva. Odrasla sam sa starijim bratom i roditeljima i uvijek sam sanjala velike gradove. Poslije srednje škole sam otišla na fakultet u Zagreb. Obožavam se baviti sportom, sve me zanima, a u zadnje vrijeme najviše sam se pronašla u trčanju, plivanju, bicikliranju i planinarenju koje je postalo moj način života. Ne volim kišu, pa takve dane provodim u krevetu sa knjigom u ruci. Jednog dana, želja da imam psa uz sebe je postala toliko jaka da sam odlučila žrtvovati svoju slobodu i preuzeti odgovornost za brigu o jednom dlakavom bijelom stvorenju. Našla sam ga preko oglasnika i bila je to ljubav na prvi pogled.

On je dvogodišnji švicarski ovčar, a ime je dobio po finskoj riječi za sreću – Onni. I doista on je moja sreća. Obožava me i ja obožavam njega. Boljeg psa nisam mogla ni sanjati. Miran i poslušan, strpljiv i mazan, a opet razigran i radoznao. Osvaja sve svojim blagim i umiljatim karakterom i vječitim osmjehom.

Zašto si krenula u ovaj projekt i kako ti je uopće ta ideja pala na pamet?

Snježana: Ideju sam dobila prije godinu dana. Bila sam nezadovoljna sa situacijom u svom životu. Upala sam u kolotečinu koja mi se nije sviđala i htjela sam ju promijeniti. Putovanja su oduvijek bila ono što me veseli, što me čini sretnom i zadovoljnom, i odlučila sam sama sebi pokloniti upravo to – dugo putovanje po svijetu i upoznavanje svakog kutka naše planete. Bilo mi je sasvim logično da Onni ide sa mnom, i zato sam počela raditi na tome da putovanje u potpunosti prilagodim njemu.

Projekt ima i humanitarni karakter. Kako je do toga došlo?

Snježana: Ideju za put sam dobila taman u ovo doba godine, kada pomalo počinju godišnji odmori i ljudi, da bi si olakšali odlazak na more, napuštaju svoje ljubimce. Tako grubo izbačeni na ulice, tumaraju gladni i žedni, i često završavaju tragično.

Volim da sve što radim ima smisao i korist, ne samo za mene, nego i za druge. Do sada sam većinom volontirala sa djecom i mladima, a kako je ovaj put moj suputnik pas, htjela sam projekt posvetiti njemu i za zaštitu njegove vrste.

Osim promicanja svijesti za potrebe kućnih ljubimaca, ukazivanje na ljepotu suživota čovjeka i životinja, te pozivanja na odgovornost prilikom nabavljanja istih, želim pomoći i materijalno. Konkretno, na mojoj web stranici postoji opcija kupovine razglednice za 7€. Svatko tko se odluči na kupovinu, pomaže novčano meni i Onniju, a 1€ od svake kupljene razglednice ja doniram Udruzi Šapica. Kupac određuje iz koje zemlje želi da mu pošaljem razglednicu, bitno je samo da ta zemlja bude na mojoj ruti putovanja.

Da li si već bila na sličnim putovanjima sa Onnijem?

Snježana: Onnija imam godinu i pol dana i ovo će nam biti prvo zajedničko putovanje. Doduše, nedavno smo se vratili sa dvotjednog bicikliranja po Slavoniji. Prešli smo cca 600km, pa vjerujem da bi neki ljudi već i to smatrali pothvatom, ali nama je to bilo samo zagrijavanje za ono što slijedi.

Kakav je plan puta i kada planiraš krenuti?

Snježana: Krećemo početkom 6.mj, a plan je provesti ljeto u Europi, u jesen ući u Aziju i nakon nje prebaciti se, avionom ili brodom, u Južnu Ameriku, odakle bicikliramo do Sjeverne Amerike. Detaljne rute nemam, planiram više-manje sve određivati tokom puta. Ono što je za sad sigurno je da iz Zagreba idemo za Sloveniju, gdje ćemo planinariti na Triglav, pa dalje nastavljamo za Italiju, Francusku, Njemačku. Prateći Dunav stižemo skroz do Crnog mora i ulaskom u Tursku završavamo europski dio puta.

Što planiraš ponijeti na put?

Snježana: Budući da je težina Onnija i njegove prikolice 50kg, u svojim bisagama (prednjim i stražnjim) ću nositi samo najosnovnije stvari. Malo odjeće za sve vremenske uvjete, opremu za kampiranje, laptop, kuhalo, medicinske i higijenske potrepštine, hranu za Onnija i za mene – čokoladu.

Gdje ćete spavati? Što ćete jesti? Gdje ćete se tuširati/kupati?

Snježana: Spavat ćemo većinom u šatoru, a prolaskom kroz naseljena mjesta nadam se da će nas netko i ugostiti. U gradovima ću se s ljudima povezati preko društvenih mreža Couchsurfing i Warmshowers, kako bi s vremena na vrijeme imala topli tuš, krov nad glavom, ali i društvo lokalnih stanovnika za razmjenu iskustava, znanja i bolje razumijevanje lokalne kulture.

Koliki vam je dnevni budžet? Što ako vam ponestane novca, kako se mislite snalaziti?

Snježana: Dnevni budžet nam je stotinjak kuna. To je iznos koji nam pokriva hranu, a od toga bi trebali uštediti i za eventualne popravke bicikla, karte za trajekt, muzej i slično. Kad ponestane novaca, nema druge nego raditi. Dok god imam zdrave ruke i noge, ne bojim se gladi. Preko mreža Workaway ili HelpX pronaći ću neki posao, ali posao ću tražiti i mimo njih, bilo to pranje čaša u restoranu, branje voća i povrća na plantažama i sl.

Kako se pripremaš za put?

Snježana: Najviše vremena otpada na čisto birokratske pripreme, na sate i sate provedene pred kompjuterom istražujući razne propise i pravila, ali i zemlje u koje idemo. Također, velik dio vremena oduzima traženje sponzora i korespondencija sa njima. Fizičke pripreme zauzimaju najmanji prostor, ali za taj dio se ne bojim. I Onni i ja smo u dobroj formi i sa čeličnom voljom.

Kako pripremaš Onnija? Možda neka posebna cjepljenja?

Snježana: Onni mora primiti cjepiva protiv štenećaka, bjesnoće, adenoviroze, parainfluence, parvoviroze, leptospiroze i koronavirusne infekcije. Nakon toga je spreman za put!

Što ako, ne daj bože, Onni oboli za vrijeme puta?

Snježana: Sve naravno ovisi o kakvom se oboljenju radi. Ako je to nešto što lokalni veterinar može riješiti, nastavljamo put po izliječenju. Ako je potrebno mirovati par dana, uzet ćemo sobu u hostelu i mirovati. Ako je to nešto zbog čega moramo prekinuti put, vraćamo se u Hrvatsku. U svakom slučaju pouzdat ću se u znanje i procjenu lokalnog veterinara, ali bit ću i u stalnom kontaktu sa Onnijevom veterinarkom Tinom u Zagrebu.

Da li i Onni treba vizu za pojedine zemlje?

Snježana: Onni ne treba vize. Prilikom mikročipiranja dobio je svoju putovnicu, i nakon što se u nju upišu sva cjepiva koja je primio, spreman je za ulazak u sve države (osim onih koje zahtijevaju karantenu).

Da li postoji neka zemlja, kroz koju prolaziš, da ima ”čudne” zakone/propise/pravila u vezi životinja? Ili recimo zemlje gdje bi Onni mogao završiti kao nečiji ručak? Kako to planiraš rješavati?

Snježana: Naravno, postoje zemlje koje imaju stroža pravila za ulazak životinja. Najstrože po tom pitanju su Australija, Novi Zeland, Kina, Japan. One traže višetjednu pa i višemjesečnu karantenu za pse. Sve takve zemlje na ovom putovanju preskačemo i idemo samo u one koje za pse imaju širom otvorene granice 🙂

Postoji li strah ili je adrenalin trenutačno jači?

Snježana: Zapravno, ni jedno ni drugo. Straha još nemam, ali ne isključujem mogućnost da će mi se noge odsjeći na dan polaska. Trenutno mi još uvijek sve izgleda kao da taj put radi netko drugi, a ne ja. Ja sam samo promatrač sa strane.

U kojim slučajevima bi prekinula putovanje i vratila se doma?

Snježana: Samo u slučajevima da se meni ili Onniju stvarno nešto zdravstveno teško dogodi, ili da se tako nešto dogodi nekome od moje obitelji/bliskih prijatelja.

Tko ili što će ti najviše nedostajati na putu?

Snježana: Sigurno će biti trenutaka kada će mi faliti moja obitelj, prijatelji, sigurnost doma i topli krevet. Ali srećom, internet je danas svuda dostupan, a ni avio karte više nisu skupe, pa vjerujem da će mi se neki od njih pridružiti na dijelu puta.

Kojoj zemlji se najviše veseliš a kojoj najmanje?

Snježana: Uh, nema zemlje kojoj se ne veselim!  Toskana u Italiji, Provansa i Normandija u Francuskoj, obale Dunava, Kapadokija u Turskoj, Patagonija, Peru i Machu Picchu…

Znaš li zakrpat gumu na biciklu?

Snježana: Znam! 🙂 Zakrpati i promijeniti. Još moram naučiti kako promijeniti kariku na lancu i zategnuti žbice. Sve drugo ću u hodu. Nema toga što Duct tape ne može riješiti. 🙂

Poruka za sve putoholičare i ljubitelje životinja!

Snježana: Znate onaj osjećaj kad se spremate na izlet, na more, na put? Ono uzbuđenje u trbuhu kad idete istražiti i doživjeti nešto novo? Putovanja nas čine sretnima. Otvaraju sve pore našeg tijela i s veseljem upijamo kulture i običaje drugih prekrasnih kutaka ovog planeta. A putovanja više nisu luksuz! Priuštite si s vremena na vrijeme nove horizonte, bit ćete bogatiji!

A ljubimci? Oni vam nisu prepreka, dapače, ta predivna stvorenja će vam svaki trenutak putovanja učiniti još ljepšim i – humanijim.

Zahvaljujemo se Snježani na izdvojenom vremenu za ovaj intervju. Njoj i Onniju želimo sretan i siguran put, sa što više sunca i što manje probušenih guma na biciklu.

Snježanu i Onnija možete podržati u njihovoj avanturi uplatom od 7€ na njihov račun, od čega 1€ odlazi Udruzi Šapica, a vi ćete zauzvrat dobiti razglednicu iz zemlje koju poželite! A više o njima možete saznati na njihovoj web stranici Happiness Around The World.