Do zamjene kuće s Francuzima iz Bretanje (preko HomeExchange-a)  o francuskoj pokrajini Bretanji nismo znali gotovo ništa. Međutim, istražujući Bretanju kroz dva tjedna ostali smo iznenađeni što sve turistima pruža taj dio Francuske. Od bogate povijest i nalaza još iz neolitika, do široke mogućnosti uživanja na predivnim pješčanim plažama i vidicima, Bretanja ima sve što je potrebno jednom turistu.

Napisala: Višnja Matotek

Fotografije: Dalibor Matotek i Božidar Jalšovec

Bretanja je najveći francuski poluotok, smješten između kanala La Manche i Biskajskog zaljeva. Zanimljivo je da je površina Hrvatske gotovo duplo veća od površine Bretanje (34 023 km²), a ima oko 4.5 milijuna stanovnika što je više od Lijepe Naše. Pokrajina se dijeli na 5 departmana. Brdovita je s 2800 km obale, bogate prošlosti i prekrasne prirode.

Bretanja je naseljena već u prapovijesti o čemu svjedoči zbirka megalita kod mjesta Carnac na južnoj obali. Najveća je to takva zbirka na svijetu jer sadrži više od 3000 stojećih kamena, na dužini od više od jednog kilometra podignutih od strane predkeltskog naroda. Najmanji su na istoku, visine 0.6 m , a najveći na krajnjem zapadu, oko 4 m. Njihova svrha do danas nije otkrivena. S obzirom da se linija kamena pruža od istoka prema zapadu i prati izlazak sunca za solsticija, pretpostavlja se da su megaliti imali astronomsku svrhu. Međutim, lokalna legenda govori da je čarobnjak Merlin pretvorio vojnike rimske legije u kamenje.

U toku seobe naroda Kelti se pred Francima povlače na sjeverozapad današnje Francuske kao i keltska plemena u Britaniji pred Anglosaksoncima koji se u 5. i 6. stoljeću iseljavaju iz jugozapadne Britanije (Welsa) i naseljavaju teritorij Bretanje. Sa sobom donose svoj jezik te je po njima i Bretanja (”zemlja Britanaca”) dobila ime. Danas se oko 50% stanovnika Bretanje izjašnjava Bretoncima, njeguju bretonski jezik (koji ima sličnosti s britanskim), kulturu i legende o kralju Arthuru i čarobnjaku Merlinu.

Šuma Broceliande u središtu Bretanje mitska je šuma u kojoj su kralj Arthur i čarobnjak Merlin tražili Sveti Gral, u kojoj je Arthur izvukao mač iz kamena i u kojoj obitavaju vile (Morgana, Vivien…). Prvi put se ime šume spominje u viteškim pričama iz 12. stoljeća. Nekad je zauzimala puno veći prostor, a danas samo 50 km². Zgrada opatije Notre Dame de Painpont iz 13. stoljeća polazište je za istraživanje čarobne šume. Lijepo uređene staze kroz šumu i oko nekoliko malih jezera omogućuju svakom turistu cjelokupan doživljaj te bajkovite šume. Fontana vječne mladosti, Merlinov grob, mač u kamenu i Zlatno drvo neke su od zanimljivih točaka koje treba potražiti u šumi Broceliande.

Glavni grad Bretanje je Rennes, sjedište pokrajinskog parlamenta i sveučilišni grad, s oko 200 000 stanovnika. Brest je glavna luka na krajnjem zapadu pokrajine. Ostali veći gradovi smješteni su uz sjevernu, odnosno južnu obalu Bretanje. Svi gradovi imaju dobro očuvani srednjovjekovni dio grada, većinom okružen zidinama. U samom središtu gradova zgrade iz srednjeg vijeka imaju drvenu konstrukciju oblijepljenu blatom. Tipična bretonska kuća danas građena je od granita s krovom od pločica škriljca.   

Grad Vannes, u zaljevu Morbihan na jugu Bretanje, najugodniji je za život jer se tu ne osjećaju hladni vjetrovi sa sjevera. U tom se zaljevu svake godine održava festival brodica na kojem  sudjeluju i Hrvati iz Dalmacije sa svojim lađama.

Od brojnih gradova koje smo posjetili, najviše su nas oduševili gradovi na sjeveru Bretanje: Dinan, Dinard i St.Malo. Dinan je jedan od najočuvanijih i najatraktivnijih srednjovjekovnih gradova u Francuskoj. Gornji dio grada nalazi se na kamenom brdu iznad rijeke Rauce na visini od 75 m. Građen je između 11. i 13. stoljeća i ostao netaknut sve do danas. Donji dio grada je zapravo luka uz rijeku Rauce koja se ulijeva u kanal La Manche. Na samom ušću rijeke nastao je grad-tvrđava St.Malo. Nekad se stanovništvo grada bavilo gusarenjem, a s vremenom grad postaje velika trgovačka luka u koju godišnje dolazi oko 2000 brodova koji s Dalekog istoka donose začine, zlato, skupocjene tkanine… Grad doživljava svoj vrhuncu u doba velikih geografskih otkrića kada je St. Malo početna točka za putovanja u Novi svijet. Iz grada je moreplovac Jacques Cartier krenuo put današnje Kanade. Unatoč tome što je tri puta doplovio do sjeverne Amerike, zlato nije našao, ali je u današnjoj kanadskoj pokrajini Qeubec ostavio francuski jezik. U blizini tvrđave St. Malo koja je okrenuta pučini nalaze se dva otoka koja su jednom u toku dana  u vrijeme oseke spojena s kopnom. Na jednom od otoka nalazi se grobnica poznatog francuskog pjesnika François-René de Chateaubriand. Zapadno od grada St. Malo smjestilo se mondeno ljetovalište Engleza, Dinard. Mjesto su u drugoj polovici 19. stoljeća otkrili bogati Englezi i tu počeli graditi hotele i vile za odmor. Uz engleske zastave koje se vijore na stupovima, tipične engleske zaklone za plažu i engleski jezik na cesti i u restoranima stvaraju dojam da ste na engleskom tlu.

Nezaobilazna točka svakog turista u Bretanji je Cote de Granite Rose (Obala Ružičastog Granita).  Zbog neobično oblikovanih stijena i velikih amplituda plime i oseke taj dio Bretanje svakodnevno posjećuje veliki broj turista.

Jedna trećina svih svjetionika Francuske, njih 46, izgrađeno je upravo uz obale Bretanje. Gradnja svjetionika počela je u 19. stoljeću jer je zbog čestih oluja, velikih valova i jake struje stradavao veliki broj brodova. Svakako su najveći i najdojmljiviji svjetionici na sjevernoj obali Cap Frehel i Ploumanach. Uz obalu su  očuvane i pješačke staze kojima je u 17. i 18. stoljeću patrolirana obalna straža koja je hvatala krijumčare duhana, vina, čaja i žestokih pića koji su švercali robu preko La Mancha da bi izbjegli plaćanje visokih uvoznih carina Engleskoj.

Ribarstvo na obali, nekad najvažnija gospodarska grana Bretanje, danas je ustupilo mjesto turizmu. To je francuska pokrajina koja prednjači po broju turista. U unutrašnjosti pokrajine razvija se stočarstvo i ratarstvo. Bretanja je prva francuska regija po proizvodnji povrća. Puno industrije nema, nikad nije ni bilo, i unatoč tome Bretanja ima najmanju stopu nezaposlenosti u Francuskoj. Zanimljivo je da Bretanja nije poznata po siru, nego po maslacu. Kolač Kuin Aman (”kolač s maslacem”) je prepoznatljiv bretonski specijalitet. A nezaobilazni morski specijalitet su dagnje s pomfritom.

Nakon dva tjedna provedenih u Bretanji, gdje baguette košta znatno manje od običnog kruha, teških smo se srca uputili natrag u Hrvatsku. Iako jedna od manje poznatih turističkih destinacija, definitivno jedna od najljepših. Svakako bismo svakom putoholičaru preporučili posjet ovoj divnoj francuskoj pokrajini.