18 dnevno putovanje, od čega smo na Šri Lanci proveli 12, a na Maldivima 6 dana (lokalni otoci, 3 dana Maafushi i još 3 dana Fulidhoo).

Napisala: Suzana Serdar Lunic

Ovaj put smo išli u nešto težem sastavu, s dječakom od nepunih 7 godina, curicom od upravo navršene 4 godine, i još jednom nerođenom bebom. 

Avio karta

Platili smo 460 eura po glavi, Zagreb – Colombo, a povratak Male – Zagreb (Qatar airways)  Letjeli smo 31.12. i na taj datum je cijena karte bila cca 100 eura jeftinija nego na okolne datume, valjda jer Novu godinu dočekaš u avionu, a to ljudima nije zabavno.. dobro za nas! Dodatno smo kupili kartu Colombo – Male (Sri Lankan airlines) za 130 eura po glavi.

Odlučili smo spojiti Maldive sa Šri Lankom jer a) cijena ove karte s povratkom iz Malea je bila 20 eura skuplja nego da smo se vraćali iz Colomba, i b) teško da bi ikad u ovoj fazi života otišli samo na Maldive, jer su skupi i jer ne volimo samo plaža putovanja. Ovako smo se dobro izmorili na Šri Lanci i onda još malo guštali na Maldivima. Nije tajna da su plaže Maldiva ljepše oku i bolje za kupanje, ali daleko od toga da se na Šri Lanci ne mogu naći divne plaže.

Svih 12 dana na Šri Lanci smo imali vozača i to je bio pun pogodak. Inače jako volimo rent a car na putovanjima (zbog komoda i spavanja djece javni prijevoz nam nije bio opcija) i razmišljali smo da li da sami vozimo, međutim svi koji su bili, savjetovali su da se to izbjegne, i uzme vozač, zbog kaotičnog prometa (u 2 trake bez problema voze paralelno 3 vozila i još koja životinja). Ja bih ipak naglasak stavila na komod koji imaš s vozačem, s obzirom na cijenu koju platiš. Dnevno smo vozača i kombi za 7 osoba platili 50 eura (uz cjenkanje, naravno), a u to je uključeno gorivo, cestarina, parking karte, voda, wifi, smještaj i hrana za vozača. Njegovi savjeti, poznanstva i preporuke zlata vrijede (sredio nam je karte za vlak i safari po nižoj cijeni). Dodat ću još da nam je nekoliko puta bio i dadilja, recimo u Polonnaruwi, gdje bi djecu ostavili s njim u autu pod klimom 5 minuta, dok mi obilazimo lokalitete na milijun stupnjeva, budući da ih ima puno, a udaljeni su po 5 min vožnje jedan od drugog.. pa ko to more platit? Inače, vozač vam može preporučiti smještaj, ali ja to nisam htjela nego sam sama rezervirala smještajeve i njemu poslala linkove, a on je onda sebi našao nešto u blizini. Navečer nas ostavi ispred guesthousea i ujutro u dogovoreno vrijeme dođe po nas. Nemaš nikakve brige.. Sredi nam karte za vlak, može! Na ovoj ruti stani na najljepše vidikovce, može! On zna i gdje su jeftini suveniri i koja je tvornica čaja dobra za razgled, ali daleko od toga da će gurati svoje mišljenje ili lokalne prike, čega sam se moram priznat, bojala.. Mislim da takav komod vrijedi i puno više. Ako kome treba kontakt vozača, pitajte!

Plan puta

kružna tura po Šri Lanci, je izgledala ovako: slijetanje u noći i noćenje u Negombu. Ujutro nas vozač kupi i krećemo put Sigiriye (2 noći), tamo razgledavamo Dambulla caves, Polonnaruwu i penjemo se 1200 skala na Sigiriyu. Na putu za Kandy (2 noći) stajemo u jedan od brojnih spice gardena, u Kandyju razgledavamo hram Budinog zuba, botaničke vrtove i odlazimo u posjet jednoj slonici u sirotište. Vozimo se prema Nuwari Eliyi (1 noć) sa stajanjem na vidikovcima i u tvornici čaja. Slijedeći dan se vlakom vozimo NE – Ella (ovo je za svaku preporuku, uzeli smo sjedeća mjesta u 3. razredu – otvoreni prozori, nema klime, možeš sjedit ili visit na vratima ako želiš), Ella (2 noćenja) nam se jako svidjela, jedna ulica načičkana chill lokalima, a par metara dalje od te ulice – prašuma, zelenilo, slapovi, vidikovci, zen, klima idealna! Tu smo se penjali na Little Adam’s peak i spuštali do 9 Arches bridge, jedno od onih mjesta na kojima bi mogli ostati i tjedan dana da nam ne dosadi. Dalje se spuštamo na jug prema Udawalawe nacionalnom parku gdje idemo na safari i dolazimo na obalu, u Tangalle (2 noćenja). Istražujemo okolne plaže, kupamo se, idemo na whale watching u Mirissi (2 noćenja), turtle hatchery (odlično za djecu!) i zadnji dan šetnja po Galleu prije leta na Maldive. Ne bih ništa mijenjala u ovom planu, 12 dana je bilo knap vremena za vidjeti sve navedeno, bilo je dosta naporno (i zbog faktora vrućine i vlage), eventualno da smo imali više dana bi ostali dan duže u Elli za guštanje u zraku i zelenilu i koji dan duže na obali (za plaže smo namjerno ostavili samo 3 dana budući da smo išli na Maldive iza).

*napomena: za razgledavanje Dambulle, Polonnaruwe i hrama Budinog zuba uzmite sa sobom čarapice stopalice, jer se moraju izuti cipele, a podovi hramova znaju biti vreli od sunca, a i da se ne pokupi nešto na stopalima u hramovima jer je ogroman protok ljudi (higijene radi). Također, ramena i koljena moraju biti pokrivena, pa je dobro imati sa sobom maramu kojom se ogrnete ako niste prikladno obučeni, jer nema za kupiti na ulazu 😉

Što se cijena tiče, najskuplji dio su ulaznice, tu deru na veliko, ulazi u hramove su dosta skupi, penjanje na Sigiriyu 30$, safari 500kn za nas 4, whale watching je 50$ po glavi (sve kompanije su digle cijene jer im vlada uzima veliki zub od nedavno), djeca starija od 3-4 godine uglavnom plaćaju pola cijene za sve. Smještaj nam je bio bagatela, uglavnom 15-20 eura 4krevetna soba s doručkom, najskuplji je bio 30 eura u NE (ujedno i najlošiji, i jedini hotel), a u Elli smo all inclusive 4krevetnu sobu s terasom usred prašume, s pogledom na slapove, platili 30 eura. Hrana je jeftina ako jedeš lokalnu spizu, ako sjedneš tamo gdje ima i internacionalne (a tako je to kad putuješ s djecom), onda je skuplje. Generalno, cijene obroka se penju kako ideš prema jugu, gdje su i više od duplo skuplje nego sjevernije. Veliku porciju kottu roti možeš platiti 15 kn, a kolu 4 kn, dok je na obali pizza skuplja nego kod nas u sezoni.. Svakako, ako se držiš lokalnog, jeftino je.

Smještaj

za preporuku: Sigiri Lucky View Villa u Sigiriyi (15 eura 2 bračna kreveta s doručkom i pogledom na stijenu), Mars Wonderland u Elli (30 eura 2 bračna kreveta s odličnim doručkom, all inclusive – iako nismo iskoristili jer smo jeli u mjestu, terasom, usred šume s pogledom na slapove, teški zen.. udaljen 7 minuta vožnje tuk tukom od glavne ulice, vozač nas nije htio voziti po uskim makadamskim cestama, pa smo do gl.ulice išli tuk tukom, uživajući svaki put u vožnji i pogledu), Paddy House Villa u Tangalle (21 euro cijeli stan, potpuno nov, usred rižinih polja, s doručkom), Prasanna Villa u Mirissi (25 eura dvosobni stan s terasom i dvorištem s doručkom, ovaj je jedini preko airbnb, ostali su booking).

Restorani

za preporuku: Kenoli u Sigiriyi (najbolji kottu roti na putu, kuhar te zove da dođeš gledati pripremu i kažeš koliko ćeš kojih začina + jeftino), Rithu blizu Sigiriye, Garden cafe u Kandyju (s nogu i brzo, lokalno, jeftino), Vito wood fired pizza u Kandyju (odlična pizza, nije prejeftina, super krovna terasa), Chill cafe u Elli (odličan, vratili se i idući dan, super ukusna spiza i vrhunska atmosfera, odličan i za piće, smoothije, super uređen, posebno terasa na vrhu), Zephyr u Mirrisi (na plaži, super ugođaj, spiza ok, nije jeftino, popodne izvade stolove na pijesak, super za večeru uz sunset). Kad kažem nije jeftino, mislim s obzirom na cijene po Šri Lanci, recimo burger s pomfritom i salatom u Chill cafea je 30 kn, jedino di nam je bilo skupo s obzirom na kvalitetu i količinu hrane je Wijaya beach na Dalawella plaži, za koju sam našla dosta preporuka (mini pizza za 60kn). Restorane smo birali prema Tripadvisoru (uglavnom opcija cheap eats).

Hrana

ovo je stavka oko koje sam se ja osobno najviše brinula.. hoće li mi djeca imat što za jest i hoće li sve biti ljuto. Neki su pisali da kažeš no spicy i ok je, neki da je sve spicy bez obzira koliko napominješ.. Naše iskustvo je jako pozitivno. Gdje smo god zamolili no spicy, tako smo i dobili (osim curryja, koji zaista nije spicy, ali je dosadan – meni, a često ga ne možeš izbjeć u lokalnim restoranima). Većinom su nam sami napomenuli kod narudžbe da je nešto spicy, navikli su oni na turiste. Doživjela sam u Kenoli restoranu da me je kuhar zvao u kuhinju da gledam pripremu kottu rotija i sama mu kažem koliko kojeg začina želim, i to je bio najbolji kottu roti na putu! Riu su dali da sam sebi posoli pomfrit, i iako restoran služi lokalnu hranu, nije problem napraviti nešto posebno za djecu (inače su ljudi na Šri Lanki izrazito ljubazni i susretljivi i ništa im nije problem). Ako se jede po domaćinstvima ili u guesthouseu, većinom ćete dobiti rižu s curryjem, koja je ukusna i nije žestoka ako tako zamolite, ali meni osobno je taj curry dosadan nakon dva puta.. za razliku od kottua ili rotija. Tko voli curry, uživat će. Mi smo zbog djece na dane odabirali restorane s internacionalnom hranom, uglavnom je to burger ili talijanska hrana (2 vrste paste). Za doručak su nas uglavnom pitali večer prije što želimo, vrlo su fleksibilni. Većinom smo imali jaja, tost s maslom i marmeladom, palačinke punjene medom i kokosovim šećerom/prahom koji nam je bio presladak pa bi ga izbacili i mazali palačinke marmeladom.. uz to ide obavezno čaj i za djecu bi dobili mlijeko na upit, ponekad u prahu, ponekad iz tetrapaka. Sve u svemu, lokalna hrana nije to die for kao recimo tajlandski pad thai, ali nismo ni blizu ostali gladni!

Plaže

na Šri Lanci: kupali smo se na tri plaže, prva je bila Silent beach blizu Tangalle, ujedno i najljepša koju smo vidjeli na Šri Lanci.. predivna, čista, pusta, zlatni pijesak, veliki valovi pa je teško za ući, ali ako sam ja trudna mogla, može svatko. J Mislim da je ovako divna jer treba malo šetati do nje, nije odmah uz cestu kao većina njih u Tangalle. Prije Silent beach smo povirili kakva je Goyambokka beach, odmah do ove prve, čini se slična, ali ima ležaljke i par lokala. Planirali smo se vratiti na nju nakon kupanja na Silent, ali nam je tamo bilo tako dobro da smo ostali cijeli dan! Silent beach nema ležaljke za najam, ima samo jedan lokal, skroz na kraju i do njega treba najviše hodati, i tu je raj. Ako uzmeš piće, možeš koristiti ležaljke, stolice, mreže, sve u debelom hladu.. kola je 5 kn, svježe cijeđeni sokovi 10.. idila! Na kraju smo tu i ručali, nije bio neki izbor, ali imali su svježu ribu i lignje, odabereš ribu, kuhar procijeni jel to porcija za jednu ili dvije osobe i tako naplati. Porcija grillane ribe s rižom je oko 40 kn. Molili smo ga da ribu samo posoli i okrene na grillu, ništa začini, ništa curry, chilli, za djecu (to pali). Ponovili gradivo 4 puta. Sve smo se dogovorili, nema problema. Riba opet došla žuta. Ali ukusna je bila! Pa zašto si stavio curry, rekli smo bez? Noo, that is no curry, for babies! Ljudi jednostavno ne mogu prihvatit da se nešto može jest i bez karija, to je njima valjda kao da u nas pitaš da ti ne stave soli i ulja na ribu, jer sigurno će tako bit ukusnije! 😀

Druga plaža je Dalawella blizu Unawatune, potpuno drugačija od ove prethodne, bilo je puno ljudi jer je odmah uz cestu, uska je, ima (skupi) restoran, ležaljke za najam, ali odlična je za kupanje jer je more čisto, a 100 metara od obale je prirodni greben na kojem se razbijaju valovi, tako da se stvori efekt bazena iza tog grebena, pa je more mirno i idealno za djecu i guštanje u plićaku. Slučajno je taj dan bio dan punog mjeseca, što je praznik na Šri Lanci (jednom mjesečno), pa je plaža bila puna lokalaca, koji se inače baš i ne kupaju.. zanimljivo je bilo promatrati obitelji i mlade kako se kupaju, slušaju muziku i druže se.. posebno cure koje muku muče s presvlačenjem nakon izlaska iz mora, budući da se kupaju u dugim rebama i rukavima, pa treba to sve presvuć kad se smoči.. zabava! 

Treći dan smo se nakon whale watchinga kupali na plaži u Mirissi, u blizini onog otočića na spoju dvije uvale. Bilo je ok, plaža čista, izabrali smo taj dio (ispred restorana Zephyr) jer su valovi najmanji, al to je s razlogom – sve je puno malih grebena u plićaku pa se možeš izrezat ko od šale, a na dijelu gdje nema grebena su veliki valovi, pa nije pogodno za manju djecu. Ovaj istočniji dio plaže ima manje ljudi jer nema ležaljki za najam (mi smo uhvatili ležaljke od nekog bara u kojem smo uzeli kolu) i iznajmili suncobran, njih ima posvuda za najam. Zapadniji dio bliže centru se ovako izdaleka činio krcat ljudima, puno je lokala i ležaljki. Sve u svemu, Mirissa mi se po komentarima prije puta činila kao mirnija i pustija plaža, danas to nije više tako (ne znam kakva je tek Hikkaduwa ili Unawatuna, nismo bili), ali su plaže oko Tangalle najljepše, puste i čiste (na ovom južnom potezu, ne pričam o istoku), posebno ove do kojih se treba malo prošetati.

Maldivi

su nam bili baš onakvi kakvih smo ih zamišljali.. bojala sam se da se ne dogodi ono razočaranje kad shvatiš da nešto u stvarnosti nije onakvo kakvo se prikazuje po netu, ali Maldivi nisu razačarali, u stvarnosti su još i bolji nego u časopisu! Predivne bijele plaže, tirkizno more, a podvodni svijet je potpuno nestvaran! Odlučili smo ići na lokalne otoke, jer za resort nemamo para, a iskreno ni neke želje, ovo je puno više naš đir. Većina ljudi vjerojatno već zna, do prije 8 godina posjet Maldivima značio je samo posjet resort-otocima, luksuz i puno para, a prije 8 godina su se i lokalni otoci (dakle oni na kojima nije samo hotel, već ljudi tu žive) otvorili za turizam, i to dostupan svačijem džepu. Osnovna razlika između lokalnog i resort otoka je ta što se na lokalnom otoku ne možeš kupati svugdje, već samo na označenim bikini plažama, na ostalim mjestima je zabranjeno hodati u kostimu (ali se može biti u ljetnoj garderobi, nije nužno biti pokriven po ramenima i nogama) te se nigdje ne služi alkohol (i za ovu tragediju ima rješenja, sreli smo neku našu ekipu pa su nam rekli da su nabavljali pivo na Maafushiju s nekih brodova uz obalu.. uglavnom onaj kome život nema smisla bez piva će već saznat sam). Odabrali smo 3 dana Maafushi i još 3 dana Fulidhoo otok.

Maafushi jer je blizu Maleu, turizam je među prvima tu krenuo pa je i ponuda najveća, time i najjeftiniji i najveći izbor smještaja, restorana i izleta. Otok ima jednu bikini plažu, lijepa je, zaštićena od valova, s dvije divne ljuljačke koje vise s palme, ali ima puno ljudi jer se na nju sliju svi turisti na otoku (kojih ima evo u vrhu sezone dosta, ali nije to ni blizu nekoj gužvi.. tu i tamo naiđeš po otoku na turista, ali ih svih sretneš na plaži). Svakako, ova plaža nije ni do gležnja onoj na Fulidhoou. Zato se na Maafushi ne ide zbog plaže, već zbog većeg izbora smještaja i hrane, a prvenstveno zbog izleta, koji su tu barem duplo jeftiniji nego na Fulidhoou, i ne znam koliko puta jeftiniji nego isti takav izlet iz resorta. Nakon što obaviš izlete, koji su nam bili highlight Maldiva, prebaciš se na još neki otok, manji, udaljeniji, s plažama kao iz snova, za odmor i ležarinu. Mi smo odabrali Fulidhoo jer je dobro povezan s Maafushijem (ima trajekt koji plovi Male – Maafushi – Fulidhoo, ali svako drugi dan, provjerite dobro red plovidbe da ne morate na kraju uzeti privatni speedboat kao mi). Fulidhoo je još manji otok, cijeli se propješači po dužoj strani za 4 minute, a po kraćoj za minutu.. na ‘glavnom raskrižju’ (zapravo prašnjavom puteljku) vidiš more na sve 4 strane! 

Usporedbe radi, za propješačiti Maafushi treba nekih 10-15 minuta po dužoj strani, i to su lokalcima strašne udaljenosti i svi se vozikaju motorima (kad smo prije odlaska s Maafushija dogovarali s čovjekom kako da nam dostavi slike s izleta i rekli da ćemo doći mi do njega, kaže on: nee, to je skrooz na drugu stranu otoka, jako jako daleko, donijet ću vam ja motorom! :D). Fulidhoo ima dvije bikini plaže, na dvije suprotne strane otoka, jedna je bolja zimi, druga ljeti (zbog količine pijeska koju more nosi amo-tamo). Svakako, baš dobro dođe taj izbor: jedna plaža je veća, pusta, rajska, s jako malo mjesta u hladu, bez ležaljki, bez daška vjetra.. a druga je trenutno mala jer je većina pijeska nestala, ima puno hlada, puše savršeni vjetar, ima nešto ležaljki (besplatnih, od hotela).. pa možeš birat! Tamo smo se baš odmorili za kraj putovanja, zadnja 3 dana guštanja u raju. Sve u svemu, zadovoljni smo odabirom otoka i ovakvom kombinacijom izleta s Maafushija i kupanja i plaža Fulidhooa. Međutim, ako se ide samo zbog plaža i odmora, bez izleta, u tom slučaju se Maafushi može zaobići. Osim zbog svega navedenog, drago mi je što smo vidjeli Maafushi i zbog toga što se na njemu može bolje osjetiti lokalni život, otok ima jednu posebnu vibru, muška ekipa uvijek chilla u hladovini i sluša neku rasta mjuzu, već pomisliš da si na Jamajci.. ali ne, žene su kući s djecom i zakopčane do grla, s dugim hlačama ispod haljine i bičvama na japanke, a 35 u hladu. Puno je lokala gdje možeš popiti kokos ili svježe cijeđeno voće, a u pješčanim uličicama u sredini otoka se odvija život. Upravo je ovo razlog zašto bi opet odabrali lokalne otoke, umjesto resorta.

Cijene na Maldivima

 mi smo tu došli nakon Šri Lanke koja je bila jeftina, pa su nam cijene bile visoke, smještaj i hrana 4-5 puta skuplji, ali ako pogledaš da su to Maldivi, posebno ako usporediš s resortom, onda je ok! J Smještaj na Maafushiju, u Milano Sky Inn, family room (dvije povezane sobe s dva kupatila) s doručkom smo platili 70ak eura po noćenju, a trokrevetnu sobu s doručkom u Island Break na Fulidhoo smo platili 110 eura po noćenju (što nam je bio šok nakon boljih soba na Šri Lanci za 15ak eura, ali jeftinije od ovoga nije bilo.. možda smo malo kasno tražili pa je sve bilo puno.. obitelj iz Hrvatske koju smo upoznali tamo kažu da su trokrevetnu platili 65 eura, tako da je očito moguće naći i za ok cijenu, ali treba tražiti na vrijeme). Što se hrane tiče, na Maafushiju se obrok u restoranima može naći za 30ak kuna (preporuka Suzy’s Cafe Quench), pa naviše. Na Fulidhoou smo jeli u smještaju, jer otok nema neki izbor restorana, gdje je obrok oko 10$, slične su cijene pizze, piletine i grillane ribe.. Općenito, na Maldive se komodno mogu nositi US dolari, sve cijene su izražene u njima. Mi smo imali eure koje smo mijenjali u njihove rufije, pa kad bi plaćali nešto, oni cijene u dolarima množe da dobiju svoju valutu. Cijene u dućanima su visoke, sladoled 18kn, grickalice, keksi 10-15kn.

Transfer

public speedboat s aerodroma na Maafushi smo platili 20$ po glavi, vozi 40 minuta (djeca pola cijene). Ima isti gliser aerodrom – Fulidhoo za 40$. Najjeftinija opcija je trajekt koji plovi Male – Maafushi – Fulidhoo za 4$ po glavi, ukupno 3 ipo sata. Meni puno udobniji i ležerniji od speedboata. Ako se ide trajektom, treba se taxijem za 4$ prebacit s aerodroma na Male, jer su to dva otoka povezana mostom. Jedini problem je što trajekt plovi svako drugi dan, pa je mala šansa uloviti ga u dolasku, a vraća se istom tom rutom druga tri dana u tjednu, petkom svetkom ništa ne plovi nikuda.

*napomena: ako se prebacujete s Maafushija na Fulidhoo, vodite računa o redu plovidbe trajekta. Mi smo se prebacivali u srijedu kad trajekta nema, ali smo mislili da ćemo naći već neki speedboat kao što smo ga našli s aerodroma na Maafushi, ili barem podijeliti s nekim trošak. Naravno, nema nikakvog speedboata osim privatnog koji košta 180$ i teško je naći nekoga kome se plan puta poklapa s vašim, pa nam je privatni gliser bio jedina opcija.. čak smo pokušali otkazati prvu noć Fulidhooa, ali bezuspješno, pa smo su nam na kraju spustili cijenu transfera na 130$ (još ne prežaljenih). Tako da pazite na ovo ako ne želite bacati novce na privatni gliser!

DCIM100GOPROGOPR5921.JPG

Izleti

su nam najbolji dio Maldiva, a cijena, s obzirom na ono što dobiješ, je ništa! Poludnevni izlet (5 sati) koji uključuje ronjenje na dva koraljna grebena, na jednom šarene ribice, na drugom kornjače, promatranje divljih dupina i plivanje s njima ako želiš (okupljaju se u laguni i možeš skočiti i plivati s njima, preporučuje se samo jako dobrim plivačima jer su dupini jako brzi, mi smo pola sata šprintali za njima, izmorili se i približili im se na najviše 5-10 metara, predivan doživljaj!), kupanje na sandbanku, ručak, voda, sokovi, voće, oprema za snorklanje i fotografije ako želiš, sve to za 25$. Cjelodnevni izlet (6 sati) uključuje ronjenje na coral gardenu, živom koralju s gomilom šarenih ribica (nešto najljepše što smo ikada vidjeli, a snorklali smo na Baliju, Tajlandu i u Egiptu), plivanje s dupinima, promatranje ogromnih manta raža, plivanje s morskim psima (potpuno nestvaran doživljaj!), kupanje na sandbanku, snimke dronom i sve ostalo isto kao u poludnevnom izletu, 50$. Djeca iznad 4 godine plaćaju pola cijene. Uglavnom, sve preporuke za ova dva izleta. Nude se još izleti na resort otoke, od 75$ pa do 200$, ovisno koji resort i što uključuje, plus cijena transfera, to nismo išli. Kasnije smo gledali cijene izleta na Fulidhoou, bile su skoro duplo. Odlično je otići s Maafushija na izlet na otok Gulhi, koji je blizu i plovi trajekt pola sata za neku siću, a ima divnu bikini plažu. Mi nismo stigli jer nam je curica prvi dan bila u fibri.

Djeca

Oduvijek mi se Šri Lanka činila kao idealna destinacija za djecu, a takva se i pokazala. Kombinacija plaža, safarija, slonova, kornjača, majmuna, varana i raznih životinja koje susrećeš svakodnevno po putu, je dobitna kombinacija za male putnike. Da se ne lažemo, onaj dio kulturnog trokuta s hramovima i tisućama skala je dosta naporan, ali s druge strane su bili jako ponosni koliko su se skala uspjeli popet, a Riu je legenda o kralju sa Sigiriye prvo što ispriča o Šri Lanci. Naravno, odbrojavali su dane do plaža, a kako je to bilo daleko, ubacili smo i posjet slonici u sirotište (Elephant Freedom Project, preporuka za ovu ekipu, stvarno su odlični, za razliku od Pinnawele i Millennium Elephant Foundationa, oni imaju jednu slonicu, maksimalno 6 ljudi u posjetu odjednom, nema jahanja ni strogog rasporeda aktivnosti, treba rezervirati termin!). Bolnica i sirotište kornjača je isto bila odlična za djecu, poseban im je doživljaj bio puštanje kornjačica u more. Safari, majmuni i varani na svakom koraku.. idila! Jako im se svidjela vožnja vlakom i virenje glavom kroz prozor svako malo.. 😀 A o plažama ne trebam ni pričati.. koje dijete ne voli pijesak i valove? Što se tiče izleta na Maldivima, nije problem s djecom koja se ne boje dubine.. nosili smo njihove maske i disalice od doma, gledali su ribice na koraljnim grebenima, jedino što su valovi malo veći pa djeca ne mogu bezbrižno snorklati.. nakon nekog vremena kad im dosadi bi ih vratili na brod, a mi nastavili. Dupine i morske pase su gledali s broda, nisu ulazili (neki su i prespavali), ali su zato uživali na sandbanku, tako da, ne bojte se ići s djecom! Lov na rakove i hranjenje raža u sumrak na plažama Fulidhooa su bili šećer na kraju i za nas velike, a kamoli za djecu! 

Fotogalerija: