Kamo ici usred zime, a da se mozemo kupati u moru? To je bilo prvo, vjerojatno banalno, pitanje prije ikakvog daljnjeg planiranja. S obzirom da zivimo u Londonu, krenuli smo s googlanjem britanskih kolonija kako bismo imali direktan let i sto manje administrativnih komplikacija u zbog koronavirusa.
Fotke i tekst: Marta Dugonjic & Ivan Pecek
I tako je izbor pao na Antigvu i Barbudu, u regiji West indies, drzavu izmedu Karipskog mora na zapadu i Atlantskog oceana na istoku.
Drugo pitanje, zelimo li ici u vlastitom aranzmanu kao uvijek do sad ili da ipak provjerimo sto nude aviokompanije i agencije? Kako pandemija koronavirusa nikako da zavrsi, tako smo se odlucili za Virgin Holidays koji su nudili povratan let, all-inclusive hotel i transport hotel-aerodrom za dosta dobru cijenu i osiguranje u slucaju otkaza zbog korone. Rezervirali smo taj paket krajem srpnja za putovanje sredinom prosinca. Cijenu nema smisla iznositi jer ovisi o broju dana i razini usluge koju zelite.
Za prvi dan dogovorili smo cjelodnevnu turu s lokalcem kako bi nas provozao otokom da vidimo ceste i orijentiramo se kamo ici ostatak tjedna. Lokalac je inace mladi Kanadanin koji se vratio obiteljskim korijenima na Antigvu kako bi se bavio poljodjelstvom, ali kako nije sve bajno u zivotu, tako je i njegov plan brzo propao jer ga je naoruzana ekipa opljackala cim je nabavio svu opremu. Stoga on sad nekako prezivljava i stedi novce organiziranjem privatnih tura par puta tjedno. Kaze, ne treba mu puno, sam peca i lovi hranu, zna gdje se svaki jastog i hobotnica nalaze, igra igrice i pusi travu kao i 90% stanovnistva. Ako se odlucite otici na Antigvu, trazite Johnnyja, svi ga znaju na otoku, simpatican i iskren, pricao nam je o povijesti Antigve i pokazao turisticke i ne-turisticke znamenitosti pa smo tako otisli na ronjenje u jednu uvalu s olupinama potopljenog broda, a usput vidjeli i kornjace koje su plivale uz nas.
Povijest Antigve je tmurna. Ukratko, prvi ljudi iz plemena Arawak dosli su iz Juzne Amerike i zivjeli primitivnim zivotom sve do Kolumbova otkrica 1493. godine i britanskih doseljenika koji su doveli africke robove kako bi radili na plantazama secera i pomocne poslove u luci. Robovi su slobodu izborili tek 1834. godine, dok su domoroci prakticki izumrli kao rezultat novih bolesti koje su se pojavile na otoku. Ostaci ropstva vidljivi su i danas na napustenim plantazama secera. Velika vecina danasnjeg stanovnistva ovisi o turizmu i radu u usluznim djelatnostima, stoga ih je pandemija koronavirusa dosta pogodila. Zive u malenim montaznim kucicama, s vrtovima punima raznog sitnog i glomaznog otpada. Naravno, na otoku zivi par bogatih obitelji, vlasnici destilerija ruma uglavnom, koji su politicki nedodirljivi te zakoni za njih ne vrijede.
Odlucili smo rentati auto kako bi sto bolje istrazili i upoznali otok. Uzeli smo Toyotu RAV4 jer smo ubrzo shvatili da za njihove ceste ne moze proci nista osim SUV-a. Rupa na rupi je blag opis. Cijena rent-a-cara ovisi naravno, ali prosjecno je 60$/dan + 10$ osiguranje + 20$ vozacka dozvola koja vrijedi 3 mjeseca. Vecina vozila na otoku je rabljena, japanske ili americke proizvodnje, a u takvom su stanju da shvatite da tamo sigurno ne postoje tehnicki pregledi, vec je sve dozvoljeno dokle god ima cetiri kotaca (ne nuzno jednaka).
Shirley Heights, najpoznatiji vidikovac na otoku, sasvim opravdano nudi jedan od najboljih pogleda na razvedenost obale; i English Harbour, odnosno Nelson’s Dockyard koja je prije sluzila kao jedna od vaznih luka britanske mornarice. Danas je ondje elitno okupljaliste jahtasa i jedrilicara, praceno elitnim cijenama za okolne aktivnosti te je cista suprotnost ostatku otoka koje je vidljivo siromasno.
S obzirom na vaznost luka, otok ima nekoliko utvrda, tj. ostataka istih s kojih se pruzaju lijepi pogledi. Nama najdraza je bila Fort Barrington do koje se isplati penjati strmim i sklizavim puteljkom, pogotovo ako uhvatite zalazak sunca.
Da ne nabrajam koje smo sve plaze obisli, mogu reci da smo obisli gotovo sve. Gotovo sve jer, iako se stanovnici Antigve hvale da imaju 365 plaza i da su sve javne, to nije bas istina. Naime, sve plaze jesu javne, ali ako se hotelski resort nade izmedu, moze proglasiti cestu koja vodi do plaze privatnom pa se mozes slikati da ces proci (ni autom, ni pjesice – isprobano). Srecom ima dovoljno plaza za sve, i velika je vjerojatnost da cete ju imati cijelu za sebe. Koliko smo sami primijetili, klijentela Antigve se uparkira ispred hotelskog bazena i ne mrda ostatak odmora, osim da se otkotrljaju do restorana tri puta dnevno. Nama najdraze plaze bila su u Bush Bay i Ffryes Beach, iako je ovo stvarno bilo tesko za izdvojiti od ostalih. Opcenito pravilo koje vrijedi je da su juzna i zapadna obala Antigve mirnije i ljepse od sjeverne i istocne gdje Atlantski ocean pokazuje svoju snagu valova.
Definitivno se isplati rentati auto jer ste onda puno slobodniji i putem vidite kako ljudi zive. Postoji lokalni javni prijevoz mini busom za 1 americki dolar koji moze stati putem gdje god treba pa se tako ljudi ukrcavaju i iskrcavaju svako malo. Nema fiksni red voznje pa mozete nazvati vozaca i pitati gdje je i da moze krenuti.
Sluzbena novcana valuta u zemlji je istocni karipski dolar (ECD), ali prihvacaju i americke dolare. Usprkos tome da ovise o turizmu, nisu se bas najbolje snasli u turistickoj promociji svojih prirodnih bogatstava. Primjerice, jedan taksist nam je nahvalio njihove crne ananase koji su, navodno, najbolji na svijetu, ali tijekom naseg boravka nismo ih nigdje nasli! Takoder, poznati su po proizvodnji ruma i zanimalo nas je postoji li tura destilerije, ali sluzbeno ne postoji. Slucajno smo dobili kontakt jednog lokalnog entuzijasta koji ima malu destileriju (zamislite neciju malu zagorsku klet) i proizvodi svoj rum i gin. Saint John’s kao glavni grad nudi vrlo malo sadrzaja, osim sto sluzi kao pristaniste gigantskih cruisera koji izbacuju turiste na dvodnevne obilaske Antigve. Nama se najvise svidjela katedrala u St. John’s koja je izvana kamena (i oronula), a iznutra kompletno drvena sto sluzi zastiti od uragana i potresa.
Zbog koronavirusa bio je na snazi policijski sat od 11 navecer do 5 ujutro sto vjerojatno pridonosi manjku karipskih tuluma po kojima su poznati. Unatoc tome, mi smo prosli Antigvu uzduz i poprijeko, zaljubili se u karipske plaze i vrijeme te planiramo sljedecu zimu opet skratiti toplijim danima.
Za snimke dronom posjetite stranicu: https://www.instagram.com/pecek_photo/
