Ovim putopisom Bojana nas vodi na putovanje kroz poznate europske gradove: Munchen, Pariz i Salzburg. Pa krenimo.
Dan dinamičan, a kakav bi drugačije mogao biti, kad večeras putujemo na sedmodnevni put. Već sam dovoljno lekcija naučila, da mogu da putujem, bez očekivanja, bez obzira što putujemo u nepoznate gradove.
U žurbi dolazim na autobusnu stanicu i krećemo put Minhena. Uz pokušaje da spavamo i stajanja na granici, pauze na benzinskim stanicama uspjevamo da stignemo ujutru u Munchen.
Vodič nas vodi kroz grad, pokazuje nam znamenitosti, govori nam istorijske i zanimljive činjenice o gradjevinama, pored kojih prolazimo. Nakon toga dobijamo slobodno vrijeme.
Mislim si, imam sreće pored zvaničnog vodiča, imam svog nezvaničnog vodiča – moju srodnu Dušu, da me vodi kroz ovaj grad. Nisam nešto posebno entuzijastična u vezi s ovom državom, no svejedno osjećam duboki mir. Najjači utisak ostavlja “English garden”. Priroda je nevjerovatna, veliki prostor, bogatstvo različitih i slobodnih ljudi, uređeni travnjaci, dovoljno vode…I naravno moji dragi svirači…
Nakon toga put nas vodi u pravcu Pariza, grada svjetlosti, ljubavi, boema, slobode, mode… Ujutru dolazimo na jedan od trgova, gdje će nam se pridružiti čovjek, koji je s ovih prostora, no već nekoliko decenija živi u Parizu. Kroz humorističan način nas vodi kroz Pariz, objašnjava nam o gradjevinama, koje vidimo kroz prozor. Priča nam o navikama Parižana, kako ne vole da ustaju rano, mislim u sebi da ih razumijem. Ubrzo izlazimo iz autobusa i pokušavamo dobiti karte za Ajfelov toranj. I uspijevamo dobiti priliku,da uživamo u nevjerovatnom pogledu sa Ajfelovog tornja. Vrijeme je idealno, baš imamo sreće. Nije vjetrovito i ne pada kiša. Oblaci su nevjerovatni, dovoljno su strpljivi, da sačekaju da uživamo. U jednom trenutku počinje da duva jači vjetar, ali idalje je jako prijatno. Nakon uživanja u pogledu, vodič nas vodi do našeg hotela. Hotel je na idealnom mjestu, dovoljno blizu centra, iako možemo da se koristimo metro.
Slijedećeg dana nas čeka krstarenje Senom, kojem se posebno radujem. Krstarenje je jedno od najljepših trenutaka putovanja, toliko znamenitosti graciozno stoji ponosno uz rijeku, kao da poziraju dok ih fotografišemo. Sa nama na brodu su i meni dragi Kinezi. Jako bih voljela u nekom periodu naučiti govoriti kineski jezik. Zatim se naš put nastavlja do Jelisinskih polja i Trijumfalne (Pariske) kapije.
Na svom putu nailazim na ulične svirače, no ne uspjevamo dugo da ih slušamo, jer ubrzo počinje da pada kiša. Na putu nam se našla vožnja metrom, u kojem je dosta živo, asocira na spotove i filmove, na (ne)uobičajne putnike, koji se nađu u istom kutku Svemira, povezani nitima, koji je u tom trenutku ne mogu da razumiju.
Sutra imamo čitav dan na raspolaganju, ali i kiša nam se prikrala. Uspjevamo da napravimo dogovor sa kišnim oblacima i krećemo da istražujemo grad. U nekom trenu se ispred nas pojavljuje shopping centar. I tamo nalazimo kutak, gdje se širi miris topline doma, mirisne svijeće i gdje su se smjestili dekorativni detalji. I tako lagano stižemo do poslednjeg dana u Gradu svjetlosti. Sad ćemo onaj dio, koji smo prešli metrom prehodati…A kako je lijepo gledati i uživati u postojanju tih nevjerovatnih gradjevina. Na putu ka centru, nailazimo na Nepal u malom. Jednu malo prodavnicu sa odjećom sa mnoštvo detalja, koji me asociraju na Daleki Istok, šarenilo boja.
I poslednji dio ovog putovanja, pred nama se ukazuje Salzburg sa kišnim oblakom, koji se ne daju omesti. Hodamo za našim vodičom sa svojim šarenim kišobranima. U jednom trenu odlunjah za Kinezima :D. Salzburga ću se sjećati zahvaljujući gospođi, koja mi bijaše Glasnik. Nevjerovatno je koliko nepoznati ljudi nam daju odgovore, bez da su imali namjeru da to učine. Oni su samo putovali svojim putem.
I tako lagano završava naše duhovno putovanje. Osim fizičkog umora, bijaše ovo savršeno duhovno putovanje. Mirno, opuštajuće, skladno… Još jedna potvrda – mir je put ka sreći…
Putnica Bojana
