Ekipa iz TripBlogPost-a vodi nas u Hong Kong.
Nitko kao Komonvelt. Da vas je Španjolska osvajala, vjerovatno vas ne bi bilo, baš kao ni Dominikanaca. Da vas je Belgija osvajala, vjerovatno biste bili osakaćeni, baš kao Kongoanci, a da vas je Britanija osvajala, bili biste srećni baš kao Hongkonžani. Legendarni film Ip man 2 lijepo svjedoči o vremenima kada je Kinez u Hong Kongu polako započinjao stvaranje novog identiteta pod britanskom zastavom. Više od jednog vijeka kasnije, u 2018. izgovoriti „vi ste Kinezi“ skoro je uvredljivo. Oni su Hongkonžani (Hongkies). Čistija, vrijednija i civiliziranija verzija sebe samih.
Melodi Hui
Nažalost, nismo se nikada upoznali. Za vrijeme našeg boravka Melodi je bila na studiju u Austriji, zemlji za koju većina Honkija kaže da je dosadna. Ustvari, za njih je najveći dio Europe nalik domu penzionera, i to sa posebnim akcentom na DAHL zemlje. Razumijemo ih. Hong Kong stvarno nikada ne spava. Svi su na ulicama i sve je na dohvat ruke 24/7.
Dosta je daleko doguralo to digitalno prijateljstvo sa Melodi. Da nema nje, mi sada ne bismo znali da korejska pop grupa Black Pink truje omladinu Hong Konga, a ona ne bi znala da Sergej Ćetković ima najveći nos na našoj estradi. Ovaj tekst je Melodiin Hong Kong. Grad iz ugla Kineskinje koja živi na relaciji Hong Kong – Beč. Iz ugla djevojke koja nikada neće shvatiti zašto se u Europi uz sandale nose čarape i djevojke koja obožava da pjeva, pa makar to bilo u karaoke kiosku usred trgovačkog centra. Da, to je IN u ovom dijelu sveta. Da sjedneš u kutiju i pjevaš.
Mong Kok kvart
Hong Kong je progutao prostor u svim pravcima, a već desteljećima unazad ćapa nove teritorije od Južnog kineskog mora. Ovdje dominira lingnanska kultura koja je tipična za jugoistok Kine. To je kultura ispijanja čaja, dim sama, budista i taoista kojima je bliska ne jedna, već šest vrsta kung fua. To je stil života koji su oblikovali britanski kolonijalisti. Stil koji se često opisuje kao najbolja kombinacija istoka i zapada.
Kako bismo ovaj svijet upoznali iz pravog ugla smjestili smo se kod Melodi, u kvart Mong Kok, najnaseljeniji dio ove grad-države. Kažu da se još samo Daka u Bangladešu može usporediti sa ovom gustoćom naseljenosti. To ne znamo, al’ znamo da čovjeka već u jutarnjim satima polako hvata panika od gužve i skučenosti.
Ovdje je sve na kat ili više katova. Dabldeker koji nas vozi ka centru, putevi kojima idemo, metro, stambene zgradetine koje pucaju ka nebu. Pitaš se u sebi, ko normalan živi na 51. katu, pogotovo u civilizaciji koja cijeni Feng šui. Odgovor je dosta jednostavan – pola Hong Konga.
Mong Kok je mjesto duge povijesti, prepoznatljivih višenamenskih Tong lau stambenih zgrada koje su danas zaštitni znak ovog grada i uličnih marketa za koje već svi znate kako izgledaju – apsolutno su isti kao Enjub 70 na Novom Beogradu.
Tu negde, među prodavnicama, gdje su polepljeni posteri, gdje sa plafona direktno u glavu pušu ventilatori i gdje su keramičke pločice glavna dekoracija, nalazio se naš stan. Put do njega je brzinski crash-course tipičnog životnog stila Hong Konga. Barem u jednom ćošku dočekaće vas Maneki-Neko, skulptura mačke koja vas pozdravlja neprestanim mahanjem lijeve šape. Honkiji žive skučeno, dijeleći stanove, ulaze i prolaze. Mirisi su svuda, što se i da očekivati od Kine. „Na putu kroz haustore nagledaćete se čaršava i gaća za cijeli život, jer jedno je sigurno kada je ovaj grad u pitanju – ako ste ostavili nešto mokro u kući, ubuđaće se.“
Taj teško shvatljiv pristup stanovanju, gdje je sve u jednoj sobi i gdje susjed može da vas promatra bez dalekozora, najbolje je doživeti u Chungking zgradama. Ovaj kompleks od 5 blokova i 17 katova prima preko 4.000 ljudi. Nema tu mnogo šta da se vidi. Limeni kreveti, pločice do plafona i dovoljno prostora da se okrenete dok spavate. Chungking je najjeftiniji, najmanji i najautentičniji smještaj u cijelom Hong Kongu.
Marketi, buvljaci i život na ulici
Ovdje se živi na ulicama jer skučeni ćumezi od stanova izgledaju više kao spavaonice. Pogotovo ako ste lišeni prozora. Pet minuta na WC školjki dok vam po glavi kaplje tuš sasvim je dovoljno da prihvatite markete i buvljake kao mjesta gdje ćete provoditi najviše vremena. Nije to siromaštvo, to je tipičan Hong Kong!
Mong Kok kvart je idealan za uličarenje. Ovdje bez mnogo truda možete da uplivate u čudne običaje lokalaca. Honkiji vole mange, anime, da skupljaju igračke i sličice. Vole stripove, super junake i naravno Ip Mana i Brus Lija. Sve to možete naći u In’s Point marketu koji je stvorio bajku od više desetina tisuća igračaka.
Osim Ladies marketa, na kome se prodaje bukvalno sve, po Mong Koku dominiraju specijalizovani kvartovi. Tako se u Fa Yuen ulici prodaju samo patike, u Yuen Po ptice, cvijeće samo u Flower market ulici, a stare ploče u Sino centru. Što god da vas zanima, vjerujte da sigurno postoji u Mong Koku.
Po Melodiinim riječima ovaj kvart ima smisla posjetiti i zbog jedne pošati koja je preplavila grad. U pitanju je korejska pop kultura i svuda prisutne Korean beauty prodavnice. Što je američka kultura za zapad, to je korejska za istok.
Ulični kuvari i klopa s nogu
„Kada sam u Europi najviše mi nedostaje kineska hrana. Ono što se po svijetu jede nema veze sa onim što je dim sam ili što je kineska klopa u Hong Kongu. Poput, recimo, nudli ili knedli.“
Klasičan prizor Hong Konga podrazumijeva plastične stolice na kojima ljudi jedu neke od uličnih specijaliteta dok se u kadicama sa strane batrgaju rakovi, jastozi i krabe. Sve to je, naravno, smješteno po ćoškovima uličnih marketa.
Najbrža hrana, ona s nogu, uglavnom se nudi na štapiću ili u fišeku. „Honkiji vole da jedu riblje kugle sa karijem, pržene pipke hobotnice ili vafl od jaja.“ Imamo mi nešto zajedničko kada je hrana u pitanju, i jedni i drugi na ulici volimo da jedemo prženo kestenje. Mnogo je duži spisak jela koje mi baš i ne volimo, a oni obožavaju. Neka od njih su ražnjići od svinjskih iznutrica, smrdljivi tofu ili fišek svinjskih i kravljih crevaca.
„Ako izuzmemo neprikosnoveni dim sam, gde su barene pileće noge obavezan dio jela, Hong Kongom ipak dominiraju japanski restorani.“ Pileće noge probali nismo, a nismo ni pokušavali da opovrgnemo Melodiin stav kako je to nešto najslađe i najhrskavije što postoji.
Iza ulične ishrane Honkija stoji činjenica da ljudi ovdje imaju robovlasničko radno vrijeme. Nitko ne stiže da kuha jer radi do kasno u noć. No, i ta muka se lako rješava. Sredite kancelariju po Feng šuiu, natjerajte zaposlene da upražnjavaju Tai či i svima je navodno dobro!
„Harmonija“ života uz Feng šui, Tai či i sujeverje
Studije arhitekture na svim sveučilištima uključuju i Feng šui. U istočnjačkoj kulturi harmonija i ravnoteža čoveka sa ličnim okruženjem smatra se naukom. Doslovno! Zato ćete na istoku naići na nebodere koji imaju čudne oblike, i to isključivo jer Feng šui tako zapovijeda.
Naići ćete i na zlatne ribice kao obavezan dio enterijera, jer su klasičan simbol Feng šui sklada. Šta više, cijela jedna ulica u Mong Koku pripada upravo ovoj životinji. Više tisuća zlatnih ribica svakog jutra čeka svoje nove vlasnike na Goldfish marketu.
Feng šui ima smisla u gradu u kome ljudi najveći dio života provode u prostoru koji liči na špajz. Treba uvjeriti masu da je sklad stvarno moguć, bez obzira na to što nemate prozor i što je buđ od vlage k’o dobar dan.
Pitanje je gdje prestaje nauka, a počinje praznovjerje. Posebno u Hong Kongu gdje se vjeruje da brojevi 8 i 28 imaju supermoći. Za njih se ljudi već desetljećima nadmeću, bilo da je u pitanju tablica automobila ili broj stana. Praznovjerje je velika stvar u ovom dijelu Azije. To neoborivo dokazuje takozvani Da Siu Yan koji je danas rjetka pojava, ali ipak i dalje prisutna. „Mnogim turistima je zabavno da im vračara tjera zle duhove paljenjem svinjskog mesa natopljenog krvlju i motanjem istog oko glave. Ima tu svega i svačega. Ja se svakako ne bih zajebavala s tim.“
S druge strane, Tai či je nekako prevaziđen.“Nitko se više ne bavi time osim penzionera. Mada opet, mislim da se gotovo svi penzioneri bave Tai čijem. Ovdje su jako velike brzine interneta. Svi su na uređajima. Stalno se negdje leti. Nitko nema vremena da se bavi umjetnošću koja umanjuje stres.“ Naravno da se jutarnje ekipe mogu sresti u parkovima kao što su Kow Loon, Victoria ili Hong Kong, ali su to sve stariji sugrađani. Definitivno je padu interesa doprinjelo i to što su se nekada besplatne sesije danas počele naplaćivati. Uglavnom zbog turista koji izjutra preplavljuju ova mjesta.
„Mladi koji ne dižu pogled sa igrica u metrou, koji su okrenuti tekvondou i ostalim borilačkim vještinama nemaju živaca za ovakve stvari. Kažu da Tai či ide sa strpljenjem, a strpljenje dolazi sa godinama.“
Postoji još par stvari oko kojih Honkiji nemaju nimalo strpljenja. Prva su definitivno redovi koji u ovom gradu postoje bukvalno za sve. Druga stvar su sami Kinezi, što je mnogo ozbiljniji problem.
Ljudi Hong Konga
„Ko su ovi ljudi Melodi. Ko ste vi?“ To uopće nije bilo lako pitanje za nju. Melodi dolazi iz Kine. Ponosno kaže da je Kineskinja. Dugo je u Hong Kongu ali ne može i ne želi sebe da naziva Honkijem. „To je izmišljeni pojam. Proizvod jednog vijeka političkih odluka koje su natjerale braću i sestre da se ne prepoznaju. Čak i da se ne vole. Osobno mi teško pada kada vidim da postoji mržnja, jer Kineze koji dolaze u Hong Kong gledaju kao prljave i nedolične. Tačno je, higijenske navike su u Kini na mnogo nižem nivou, ali nisu svi imali istu priliku i šansu za život. Šansu da se emancipuju i obrazuju.„
Zbog sloboda i životnog standarda koji se u Kini može samo sanjati, Hong Kong se grčevito bori da zadrži autonomiju koju je imao prije ’97. kada je u skladu sa dogovorom, nakon 99 godina, Komonvelt započeo vraćanje teritorije Kini. Na papiru je to jednostavno, Hong Kong jeste Kina. U realnosti je komplicirano, jer mnogi ne pamte vremena kada nisu smjeli da kažu šta misle. Sloboda je jako zajebana stvar! Kada je ljudi osjete, oni se toga više ne odriču.
Foto: Bernard Spragg
