Tekst sam pisao prošle godine (2020) za vrijeme Lock downa, a sad ga odlučio završit i objavit, s obzirom da sam pozitivan na covid-19, pa nemam pametnijeg posla narednih 10-tak dana.
Napisao: Ante Kovač
Kao što naslov texta govori, ovog puta je naglasak na hranu i piće, te naravno malo hodanja poslije svega toga.
Datumi su od 16.02.2020 do 26.02.2020., s time da sam uzeo karte preko Paname i začinio ovo putovanje sa još jednom dvodnevnom usputnom stanicom u Panama Cityu.
Panama – Let iz Amsterdama traje 11 sati i nisam se nikad toliko vozio u komadu, ali u toj vremenskoj razlici od 6 sati je dobro što sliječemo u Panami u 16 poslijepodne po lokalnom vremenu, pa ako dođemo u hotel do 18, stignemo iskoristi to malo dnenvog sunca i cijelu večer. Sutrašnje prijepodne je rezervirano za Panama Canal. Za one koji će možda ići mojim stopama, ne morate kupovat u STA putovanjima kubanske vize za 300kn (ili 450 u drugim agencijama, a potpuno su iste), jer na gateu u Panami, prije leta za Havanu, možete kupit vize za 20USD, iste kao i ove koje se prodaju kod nas, jer realno to nije nikakva viza, nego numerirana turistička karta u koju upisujete svoje podatke.
Transfer do grada je 30USD i sa Joseom (taksist) odmah dogovram da nas pokupi ujutro i vozi na Miraflores Lock, turistučki kompleks na Panama kanalu. Noćenje sa doručkom u Panami je 480,00kn za nas dvoje, Hotel Plaza Patillia smješten na samom Maleconu (Panamskom), sa odličnim pogledom na zaljev. Navečer odmah šetnja po tom istom Maleconu, koji je nekih 6,7km dugačak, asfaltirana šetnica, pokraj nje staza za đogere, svako malo je kavez sa košarkaškim i nogometnim igralištem, outdoor teretanama itd. Malecon je prepun ljudi, štandova sa street foodom, grupama glazbenika i svirača…ma baš mi je to trebalo nakon 11 sati leta iz Amsterdama. Poslije doručka i jutarnje kavice, Jose nas skuplja pred hotelom. Pokazuje nam po gradu gdje se šta nalazi, i gdje je dobro za pojest, prošetat, gdje su dobri rooftop barovi (a ima ih u Panami).
Ulaz na kanal se naplaćuje 20USD po osobi. Miraflores locks je jedan od poligona i tu svarno možete popratit cijelu proceduru oko ulaska i izlaska brodova. Sreća nije bilo gužve dok smo mi bili, pa je moj savijet doći odmah ujutro nakon otvaranja. Još malo bauljanja po gradu i idemo na aerodrom. Odma s Joseom dogovaram da nas dočeka za 8 dana ujutro na aerodromu, jer imamo skoro 12 sati layover. Malo mi je žao da nismo uspjeli nekoliko dana ostat u Panami, jer ima par stvari van grada koje bi obišli, s obzirom da prelazak sa karipske na pacifičku stranu traje oko 2,3 sata vožnje autom. I sa te Karipske strane su San Blas otoci koji se prodaju pod jednodnevne izlete, malo luftanja po đungli, izlet u domorodačko pleme…
U ovoj povratnoj turi sa 12 sati razlike, uspijeli smo obići Casco Viejo, nešto kao Old Havana ali u ovom slučaju sve blista i svaka zgrada je renovirana. Taman je bio i zadnji dan karnevala, koji ide kroz 2km dugu šetnicu. Moram priznat da toliko vojske i policije u službi osiguranja nekog događanja, nije bilo na svim derbijima Dinama i Hajduka u zadnjih 10g skupa. Panama City je na prvi pogled neki mix Singaupura i Dubaija, ali čim malo se odmaknete od nekih glavnih pravaca, već se vidi po cesti i kućama da nije to sve baš tako blistavo. Uostalom ratovali su Amerima oko tog kanala, da bi danas dolar bio legitimna valuta plaćanja, i to ne mislim samo na kafiće i restorane.
Havana – Nakon manje od 2 sata leta iz Paname slijećemo u Havanu. Vrijeme je odlično, isti miris, iste boje, isti štimung, vrišti zadovoljstvo iz nas. Smještaj sam organizirao na tri različite lokacije. Prve tri noći smo u staroj Havani, i to na početku Obispo ulice Casa Viviana. Top Host na Air BnB 800,00kn tri noćenja, WIFI, balkon na ulicu, 50m od Floridite (bolje je izlgedalo na slikama nego uživo, al ok, čisto je sve). Tri noći u Vedadu i zadnje dvije natrag u staru Havanu na Plaza Cristo.
Kavica u kuhinji sa gazdaricom, brzinsko tuširanje i raspremanje stvari, naočale na glave i već smo u akciji. Na Obispu, osim restorana i kafića, imate i banku, mjenjačnicu, male trgovinice sa vodom i pićem, Internet/ mobitel shop sa WIFI spot-om u istoj trgovini…sve šta vam treba uglavnom. Kupujemo 6 kartica za Internet (jer po osobi možete kupit max 3), da ne moram razmišljat uopće o tome. Malo slikanja u hotelu Florida pa pravac u La Luz. Lokalna birtija sa živom muzikom (meni najživljom na Obispu) i terasom na cesti, tamo je prvi rum….drugi…. i već smo na terasi Ambos Mundos hotela, koji je odmah do. Osim što je Hemingway tu živio nekoliko godina i ulaz u njegovu sobu preplaćuju masno (nismo ulazili), hotel izgleda super! Prava očuvana starina, terasa na krovu je odlična i ima dobar pogled na Havanu. Tko je za hranu ima i kuhinja, a nama je tu prvi Moj (Mojito u daljnjem kontekstu) na meniu….zapravo dva. Plan za večeru je jedan od mnogih Paladara (restorana koji nisu u vlasništvu države) koje je sam pomno istražio prilikom planiranja putovanja. Prvi na popisu je Paladar Dona Eutimia u maloj ulićici Callejon del Chorro (na San Ignacio). Ropa vieja na repertuaru jer koliko god puta ju radili u Zagrebu, nešto ipak fali.
Suton šetnja po staroj Havani (ne mogu naglasit koliko nam je privlačna) i jedan Moj u Sloppy Joe baru. Bar ima neku povijesnu vrijednost i radi sa nekakvim prekidima već 100 godina, a po slikama se vidi da se ovdje „kulturno uzdizala“ masa slavnih ličnosti. Floridita je naravno prekrcata i nema mjesta unutra, al onda se na vratima skoro pa sudaramo sa jednim usudit ću se reć „Old school“ hrvatskim TV licem, i njegovom ljupkom boljom polovicom (slike će potkrijepit moju tezu)! Šapću oni nešto Ambos Mundos, pa se ja ubacujem znamo mi di je….pa mogli bi skupa na rundu ionako je u 21 sat pucanje topova sa tvrđave nasuprot….nakon par minuta smo na terasi Mundosa, nakon sat vremena u Floriditi na putnoj, dvije i završavamo priču negdje oko 01 sat na terasi novih prijatelja. Samo da se vratim na pucanje topova u 21 sat koja bi trebala bit neka turistučka atrakcija…..uglavnom top pukne jednput kao i grički top, pa ne očekujte neku senzaciju po tom pitanju.
Glavoboljćek lagani ujutro, al dogovor od sinoć je doručak u La Vitroli, što se više-manje ponavljalo skoro svaki dan prilikom našeg boravka. One koje zanima, doručak je od 5 do 10 CUC-a, ovisno o kombinaciji, a naša obavezna je Rum, jaja, voće, cijeđeni sok, kavica. Još kavica na terasi hotela Raquel, koji mi je još ljepši od razvikanog Ambos Mundosa, a poslije toga svaki na svoju svoju stranu.
Ručak je u La Imprenta restoranu, koji svira onako malo finiju odnosno klasičniju muziku, a smješten je u dvorištu i sav je poluotvoren pa je milina za šmugnut sa popodnevne žege. Ovdje je hrana nešto skuplja, ali za preporučit u svakom slučaju jer je ponuda dosta široka. Šetnijca do trajektnog terminala i sa cijenom od 2cuc-a po glavi, prebacujemo se preko kanala u obilazak tvrđava (ima neki raspored vožnje tog „trajektića“ al to naravno nema veze sa ničime).Tamo je Jesus de la Habana, Casa del Che, Fortaleza de San Carlos….od trajekta do tvrđave, koja je ogromna, ima nekih 20, 25 min hoda. Ulaz je 6 cuc-a po osobi i tu se možete pola dana naslikavat sa pogledom na Havanu. Ima unutra i nekakvih muzičkih događanja, štandova sa suvenirima itd. (al to sve profunkcionira predvečer). Vrijeme je za Moj a na popisu je Paladar El Canonzo, koji nije baš dobro uočljiv sa ceste, al kad uđete unutra, čeka vas jedna mala simpatična karipska oaza. Vanjski šank, natkriveno dvorište, muzika naravno, fontana, kokoši neke čudne vrste bauljaju….ma fantastično mjesto za maknut se od gradske vreve, i opustit se u hladovini!
Sumrak je tu, nazad na „trajekt“, koji ovaj put košta 1cuc po glavi. Paladar Mercaderes je iduća destinacija, ali sada smo samo na desertu, a ja samo od svih uspio naravno naručit najgluplji! 8 kocki ananasa, posute sa nekakvim čudnim šečerom, i sve to na 20 kocki leda…8 cuc-a! Gospođa je pojela neki pošten kolač, jer naravno žene uvijek bolje prođu, i bio je odličan. Restoran ima terasu na ulicu Mercedares, i uređen je u starinskom štihu. Muzika nije klasična kubanska nego gitara varijanta, pa je malo i romantičnija atmosfera. Žao mi je radi glupog ananasa da mi pokvari doživljaj, al dat ću mu priliku drugi dan da se dokaže sa hranom.
Novo jutro, ista ekipa na istom mjesto sa istim doručkom (La Vitrola). Još jedna kava i rum na Plaza Vieji i dolazimo na San Jose tržnicu sa suvenirima. Jedan coco loco i Saša i ja smo u društvu radoznlih kubanskih „junica“ (neka se ne uvrijede sve one ženske udruge). Šetnja do hotela Saratoga koji ima odlični rooftop bar sa još boljim pogledom na Havanu, i naravno vrijeme je za Moj i pivicu. I hotel kao takav je stvarno prekrasan iznutra. Imaju i ovdje WIFI kartice ali naravno u onoj skupljoj varijanti za 6CUC-a.
Pred Partagas tvornicom (iza Capitolia) nas haltaju dvojica kubanaca i vode kupit ekstra jeftine orginalne cigare u nekakav haustor njegovog frenda. Ne kupujemo ništa ali pomalo filmska scena vucaranja po oronulim dvorištima Havane.
U potrazi za Morro 52 barom koji ima otvoreni šank sa terasom na drugom katu iste zgrade (al radi od 14 na našu žalost), dolazimo pred Paladar Ivan Chef Justo. Prerano nam za jest, al trznut ćemo jednu putnu. Recenzije su mu dobre, mjesto je kao iz nekog crtića, i super izgleda.
Palacio de la Artesania se nalazi na ulasku u staru Havanu (na spoju ulica Cuba i Tacon). Poluzatvoreno dvorište kao iz muzeja nekog, sa pozornicom za muziku, par štandova sa suvenirima, kafić, restoran i naravno cigar shop. Za šmugnut od dnevne žege i opustit se, ovo mjesto je Bogom dano! Što se nas tiće, Moj i neki snack mix da malo „upije“ tekućinu, jer prije ručka i trga La Catedral, obavezna stanica je u La Bodegiti del Medio!
Ručak je u Paladar Mercaderes (onaj sa prevarntskim ananasom). Ne znam šta smo jeli, naručio sam isto šta i žene, al hrana je odlična! U prijevodu, preporučam Mercaderes, a u slučaju gužve ili premišljanja, već spomenuta La Imprenta je odmah nasuprot ceste
Poslije par Mojita na vanjskoj terasi Hotela Nacional, noć je već pala, pa šetnjom preko Malecona do La Guaride i tu nam je nova „šank“ stanica. La Guraida je s razlogom još jedno „must see“ mjesto u Havani, pa je sama po sebi krcata i nema slobodnih stolova. Bar ne u unutarnjem djelu i na velikoj vanjskoj terasi, ali Bar na vrhu sa onim „prozorom“ koji se vidi na svim slikama, je idalan za izluftat se na povjetarcu uz pokoji, naravno nezaobilazni Mojito. Saša je „kapacitet“ (jer ipak je čovijek novinar već godinama J), al gospođe su već lagano klonule, a i meni se već jezik polako plete. Njima je zadnji dan jer sutra idu za Miami, a mi se prebacujemo u Vedado, s time da je sutra dan za plažu. Blizu Casa de la Musice smo našli neki lokalni „restoran“ i maznuli pizzu koju želimo probat već danima jer ju na svakih 5 metara neki kubanac onako sočno guta. Nije ništa posebno i niste ništa propustili ako ju ne probate. Opraštamo se od novi prijatelja i sad mi već njih dvoje idu na živce, jer sam svjestan da će mi falit malo.
Do Playas del Este (plaže pokraj Havane) možete taxijem za 20, 25 cuca u svakom smjeru, a možete i onim panoraskim busom. Imaju tri linije u gradu, jedna vozi do Miramara, druga samo po centru Havane, a treća do Playas del Este (T3 oznaka). Karta je 10 cuca po osobi za cijeli dan, tako možete ulaziti i izlaziti koliko želite. Svi autobsi staju kod parka preko puta Inglatera hotela. Bus ima neki vozni red, koji naravno nema veze s ničime. Sa strane nam se nudi taxista koji traži 4 putnika za 5cuc-a po glavi u jednom smjeru i ostavlja vas na plaži kojoj želite. Ide stariji bračni par francuza s njim, pa ajmo i mi. I stvarno čovijek nas je doveo za 25min u nekoj prastaroj „old timer“ krami od auta. Kasnije sam shvatio da onaj bus sa početka, ima nekih 10-tak i više stanica do tamo, što je sigurno sat vremena vožnje, plus čekanje busa ko zna koliko….Uglavnom, ovaj vozač nam se ponudio da dogovorimo vrijeme za nazad, za iste pare, al onda moramo čekat da on nađe još dvoje suputnika na plaži, da bi mu se isplatilo…. vratili smo se redovnim taxijem, 25 cuc-a je tarifa.
Plaža (mi smo bili na Santa Maria) je slična kao u Varaderu. Ima 10-tak kilometara, uz glavnu cestu. Iza cesta su nekakva odmarališta, vikendice, hoteli ali nikakav glamur, onako po „kubanski“ to sve izgleda. Plaža je odlična, ležaljke i suncobran se iznajmljue za nekih 5-6 cuc-a. Hranu si iz restorana uz cestu možete naručiti na plažu, a ista je priča i sa cugom. Kokteli su 2-3 cuca a piva 1,5-2. Hrane ima svakakve i dosta je jeftinija nego u gradu. Dvije pive, komad vratine s rižom i povrćem, fish mix plata sa kozicama i povrćem, je koštalo 20-tak cuca. Muzikaši hodaju cijeli dan po plaži ako želite „kitit“, i ima dosta njih šta prodaju kikiriki i domaće grickalice. Osim WC-a, neće vam falit ništa. U svakom slučaju, moja preporuka za otić odmorit nakon par dana skakutanja po Havani.
Odlazimo iz stare Havane….. Već sam spomenuo u prošlom putopisu, da je Vedado drugačiji kvart od ostalih, i puno zagonetniji na kraju krajeva. Prepun starih kolonijalnih vila, i svako malo pa neki muzej, neka ostavština, neka povijesna baština, uglavnom nekakava zdanja u kojima radi pari ljudi, i za koje mi uopće nije jasno koja im je svrha, osim zapošljavanja na državne jasle. Kad prošećete kvalitetno po kvartu, vidjet ćete o čemu pričam. Restorana i lokala ima koliko vam duša želi, i nisu zbubani jedan do drugog, jer je kvart dosta velik. Uglavnom, mi smo u Casa Residencia RC , calle E između 13 i 15, blizu Avenije Los Presidentes. Casa ima i WIFI, a gazdarica prodaje i kartice po 1cuc, piva je 2cuca, voda po 1 cuc itd. Uglavnom kuća je super, a za razliku od stare Havane, nema problema sa odvodnjom u WC-u. Tri noćenja s doručkom za nas dvoje je 135 CUC-a, i dourčak je je na nivou.
Paladar Cafe Laurent za razliku od dosadašnih restorana izgleda malo modernije i sterilnije, ali i dalje ima neki svoj štih. Malo je skupljei al terasa je prekrasana sa odličnim pogledom. Večernja šetnja po Maleconu i naletili smo na neki tečaj salse u nečjem stanu….al nismo se dugo zadržavali jer ima jedan mali simpatični Locos por Cuba Paladar, gdje ćemo se počastit desertom. I stvarno, restorančić na katu sa dva mala balkona na ulicu, jeftinom cugom, veselim konobaricama i odličnim desertom. Hranu nisam probao al vidim oko sebe da su obilne porcije, a na tabli vani stoji da služe i doručak od 9, pa eto, topla preporuka u bilo kojoj varijanti.
Prvi doručak i kavica u Vedadu, i paše mi malo da nema galame ujutro po cesti kao u staroj Havani. Rum i ćakula sa gazdaricom, i danas je plan osvajanje Miramara,uz dvije stvari prije. Prvo se idemo popet na Jose Marti memorial, jer prošle godine je dvaput bio zatvoren kad smo dolazili, pa poslije toga na Necropolis Cristobal Colon groblje, koje nije nikakva turistićka destinacija, ali eto ja sam ga htio vidjet. Ulaz u Jose Marti memorial je 6cuca i odozgo je fantastičan pogled na cijeli grad. Samo da napomenem, nasuprot memoriala ima El Delirio Habanero piano bar, koji je malo fancy šmency, i gleda baš na Trg Revolucije, a odma do njega je i Cafe Cantante mi Habana (nismo bili al mi je rekla domaćica da tu bude dobra svirka navečer u domaćoj atmosferi). Fun fact: Jose Marti je između svega ostaloga, napisao onu svima već dobro poznatu Guantanameru. Groblje je ogromno, i za razliku od naših nema cvijeća i svijeća, ali ima koje kakvih mauzoleja da ti pamet stane. Ima i jedna polucrnjak legenda vezana uz groblje, ali to ostavljam da sami otkrijete.
Miramar: prevelik je za cipelcug varijante, a sažet ću ga u nekoliko bitnih/nebitnih točaka:
Ruska ambasada je tolika da se vidi iz Miamia! Avenida 5 je ulica puna amabasadi, koja bi vjerovatno u punom sjaju izgledala kao rijetko koja u svijetu, ali i ovako je lijepo za prošetat. Don Cangrejo i Vistamar su dva restorana/cluba na samom početku Miramara. Tik su do mora, s time da je Vistamar više mondena varijanta, ima i svoj bazen na terasi, a Cangerejo ima veliku terasu koja je i podij ujedno za večernje aktivnosti. Da ne bi poljubili vrata, rade od 14! La Cocina de Lilliam je odličan Paladar u vrtu kuće nekog lokalca, sa odličnom terasom kao u botaničkom vrtu. Malo sam se šokirao kad sam za dekoraciju uz riblji meni, dobio posudicu u kojoj pliva mala plava ribica za koju sam mislio u jednom trenu da ju možda treba progutat živu, kao neki lokalni običaj….al srećom, nije tako. Hrana je super, a ambijent još bolji. Cluba Havana (kao neki ladanjski klub) ima privatnu plažu na kojoj se možete kupat, skupa sa restoranom i cigar shopom, ali se samo ulaz naplačuje nekih 50cuc-a po osobi (nismo ulazili na kraju). Fusterlandia je tursitički hot spot, kao jedna ulica u kojoj su skulpture od keramičkih ploćica, koje radi lokalni umjetnik i koji vas dočeka tamo. Sa njegove kuće se to proširilo na okolnih 5 ulica naravno. Ne naplačuje se ulaz, ostavlja se donacija po volji. Ima i par suvenirnica okolo za potrošit koju kunu, a ima i par lokalnih barova. Marina Hemingway nije nikakav spektakl, ali smo popili koju cugu u Marea clubu. Sa ceste bi rekli da je neko reciklažno dvorište posrijedi, al je ugodno iznenađenje kad prođete ulaz. Malo je sterilnije jer ipak je u sklopu marine, ali za pojest i popit nešto, 10m od mora ispod baldahina….ma super! Čak ni cijene nisu nabrijane, Moj je bio nekih 4cuca. Žao mi je da nismo išli u Casa del Habano Miramar, jer taj slovi kao jedan od boljih cigar shopova u Havani.
Napokon shvatio razliku između taxista. Uglavnom, ovi žuti kojih ima pregršt, su za turiste, a ove stare krame na kojima svejedno piše taxi crnim slovima na šajbi, su za lokalce većinom. Ti imaju neke fixne, i puno jeftinije tarife od žutokljunaca, pa ako ne idete na neke daleke vožnje, ove stare krame, osim cijene, mogu biti i „odličan“ doživljaj. Ima još jedna treća vrsta taxista, al to nisam uspio prostudirat.
Kasnija večera je legla u Vedadu, ovaj puta u Iranskom restoranu Topoly, na kubanski način naravno. Odlična terasa, hrana je izvrsna i ima je za svačji ukus. Moja preporuka!
Novo jutro u Vedadu i pješke avenijom Los Presidentes do Modern Partagas Factory (San Carlos ulica). Potez je nekih 3km (30-40 min hoda), lijepo za poslikat Havanu, a odma pokraj je i Romeo y Julia cigar factory, gdje ima i cigar shop. Na putu je San Carlos Plaza, nešto što bi se moglo nazvat šoping centrom, al naravno pola dučana je zatvoreno a ostala polovica ima po 4,5 artikala u ponudi. Partagas tvornica danas je zatvorena za turistićki obilazak, ali Lorenzo na ulazu nudi „Cohibe“ po švercu. Boja je ujednačena, markica ne djeluje jeftino….ma uzimam par komada da imam za po cesti, jer mi je Lorenzo simpa! Nasuprot je Romeo Y Julieta factory i cigar shop, a unutra je super atomosfera. Nije bila bila velika gužva, počastim odmah dvojicu konobara kavom i sokom na šanku i kupujem si VIP tretman. Shop ima walk in humidor, a osim cigara ima i odličnu ponudu rumova. Od tamo idemo direktno za 1830 Club. Inaće neki doktor nam je stao za taxi, 10cuc-a, i pajdo zapravo na crnjaka taxira sa nekim starim Peugeotom, koji mu je Castro poklonio jer je bio u 5 „zdravstvenih“ misija po svijetu. Plaća mu je 80cuc-a.
U 1830 Clubu se možete počastiti ručkom i koktelom na terasi uz more. Ima i bina gdje muzika pegla navečer, al u ovoj polukišnoj i vjetorvitoj varijanti, nije nam baš bila neka zabava. Tu imate i neku tvrđicu malu koja isto ima Bar sa terasom uz more, a 5min dalje je restoran El Cocinero (pokraj fabrica de arte Cubana), di smo bili prošle godine, i preporuka za večeru i noćni izlazak! Naš ručak danas je u 10min pješke udaljenom La Catedral. Hrana je super, cijene su ok, a i mjesto je baš lijepo skockano. I opet se nadovezujem na hodanje ako možete i imate volje/vremena, jer u svakoj ulićici u Havani ispadne nešto interesentno.
El Torre je bar i restoran na zadnjem katu Focsa zgrade (ogromna zelena u obilku bumeranga). Nije ništa specijalno uređen ali pogled je nevjerovatan.
Kreću neviđeni pljuskovi al mi smo se dokopali terase hotela Nacionalu i sad se prepuštamo konobaru do daljnjega. Nakon par Mojita vrijeme je da se krene, uz slučajno otkrivanje malog cigar shopa u podrumu hotela. Tamo ima i jedna gospođa koja uživo mota cigare (i prodaje), pa ako vam se neda hodat po tvornicama cigara, ovo je umanjena verzija, a cijene cigara u velikoj većini su iste u svim trgovinama. Kod hotela Habana Libre nas hvata novi pljusak, al sreća pa smo naletili na Cuba Pasion Bar, koji je sav u kubanskim motivima. E tu možemo malo zarundat, a i hrana izgleda dobro, pa će i večerica lagana past. Kiša nije prestala lijevat, pa nismo uspjeli završit večer po nekom planu, ali što se izlazaka noćnih tiće, imate na istoj ulici par klubova (Tikoa, La Zorra y el Cuervo, La Gruta).
bsh
Zadnje jutro u Vedadu i ništa od plaže jer je sunčano više-manje, al kiša i vjetar su dobro rashaldili. Vraćamo se u staru Havanu, na Plaza del Cristo, Casa Cristo 461 odmah do Chanchullero restorana. Prvi kat, klasična Casa, balkon na ulicu i trg. Sve je čisto i u redu, opet lijepše na slici nego uživo, 35cuc-a noćenje za nas dvoje.
Centro Cultural Rosalia De Castro sam naziv govori o mjestu. Nismo išli u El Guajirito, poznat kao Buena Vista Social Club, nego smo odabrali Rosaliu. U Social Clubu imate varijantu live nastupa glazbenika, koji izvode pjesme već spomenutog udruženja. 30 cuc-a je ulaz i tu dobivate večeru i dvije, tri cuge. Rosalia ima varijantu za 50cuc-a večera sa tri cuge, ili 30 cuc-a samo tri cuge (stol morate rezervirat unaprijed). Naša večera je u staroj Havani naravno, pa uzimamo varijantu samo cuge za 30cuc-a. Edificio Bacardi je zatvoren, jer je nedjelja, a inaće unutra ima bar i možete se popest gore na vidikovac. Kavica u Inglateri (samo napomena da i Inglatera ima roof top bar) i pravac u Iberostar Grand Packard. Hotel je nov, ogroman i moderno uređen. U Bar sa bazenom je slobodan ulaz, al onaj vjetar i kiša od neki dan, nisu stvorili atmosferu za koktel iz bazena. Al Carbon je odmah do Chef Juste, i zapravo je dosta skup, ali je prekrasno uređen, pa zlu netrebalo već je vrijeme za makar Mojito jedan. Ponovno bauljanje po staroj Havani, i jedan balkon 30m prije La Bodegite, nam je stanica za ručak.
La Esquina de Cuba i Ropa Vieja je na meniu, što je uz Mojito uvijek DA za mene. Ako ste postali ili mislite da postajete ljubitelj cigara, poslije dobrog ručka i taman malo šetnje da vam se slegne hrana, u ulici Mercaderes, u hotelu Conde de Villanueva, ima odličan La casa del Habano. Dvorišna strana, na katu, diskretan, sa lijepim šankom i ekipom koja uživa u cigarama i rumu. Imaju u ponudi (ispod pulta), i varijantu svojih cigara u raznim veličinama, bez markice naravno, koje nabavljaju od lokalnih farmera.
Jedan Moj na uvijek veseloj plaza Vieji, i nastavljam tradiciju šišanja na Kubi. Opet nudim 5cuc-a da se sam ošišam, al ovog puta gazdarica neda. A nek šiša sama, šta ću joj ja. Jedino što u salonu nema vode pa sam glavu moro isprat iz nekakvog „kanistera“ koji stoji u nekakvoj „ostavi“…..još uvijek to pokušavam zaboravit! I da, danas je pizza za večeru u Retro Pizza, odmah pokraj doručkom opjevane La Vitrole. Ima tu više-manje svih talijanskih jela, al pizza je odlična! Ima i par vrsti deserata koji su također dobri. U pola 21 smo u Rosalia de Castro, sve je već krcato, muzika kreće u 21 i bez prekida svira do ponoći. Dobra je atmosfera, izvođači se mjenjaju svake dvije/tri pjesme, obilaze cijeli prostori i imaju neku interakciju sa publikom. Bilo je i par plesnih performansa na domaće ritomve, al kokteli su nažalost sve jedan gori od drugoga.Preporučam pivu, ako ćete ići! Ne znam kakva je hrana, al nisam primjetio da se netko žalio, iako većina ljudi plati samo paket s cugom, bez večere. Sve u svemu, par cugi, domaća muzika, dobar štimung i možemo doma.
bsh
Zadnje jutro, al ovaj put nije Vitrola za doručak, nego Cafe Bohemia (isto Plazza Vieja) koja ima WIFI a trebam ga radi avio karata. Doručak je dobar, terasa je u dvorištu zgrade jer kafić ima i svoj smještaj. Jedva uspijevam chekirat karte, al mi javlja mail da za Jose Marti ne vrijedi Boarding pass sa mobitela, nego ga trebam isprintat. I tu ćemo kasnije doći do kubanske realnosti. Šetnja do Capitolia i pravac Partagas new factory koja je neki dan bila zatvorena. Ulaznica je 10cuc-a po osobi i sa par ljudi smo u grupi sa voditelijcom na engleskom. Prođete kroz cijeli proces stvaranja jedne cigare, i cijelim putem voditeljica ne zaboravlja ponovit da možemo jefitno kupit cigare kod nje na kraju, jer svi zaposlenici dobivaju 5cigara gratis, više ne znam jel dnevno ili tjedno. Da ne govorim da i onaj koji je motao cigare, ispod pulta maho sa paketom Cohibi za 20cuc-a. Pješke kroz centralnu Havanu izbijamo na sunčani Malecon. Prvi Mojito je na terasi hostela Malecon 663, koji je uređen u posebnom štihu. Obavezno tamo srknite nešto! Naslikavanje po šetnici i iduća stanica je Nazdrovie bar, sa terasom na trećem katu i odličnim pogledom na Malecon.
Malo mi je već knedla u grlu jer znam da je ovo zadnja uživancija, al kroz već poznate ulićice stare Havane, dolazimo na ručak u jedan od restorančića u Callejon del Choro (tamo gdje je Paladar dona Eutimia sa početka priče). Cigara uz Mojito na Obispu, trebao bi negdje isprintat Boarding karte, ali u ETESCI „nemaju takvu uslugu“, u banci „nemaju papira za printanje“…..na Vieji je novootvoreni hotel Palacio Cueto u renoviranoj staroj i ogromnoj zgradi, i siguran sam da mogu pitat za printer. Naravno da ne mogu, ali zato ima rooftop bar na 6-tom katu. I da, to mi je jedan od boljih. Nekim čudom je cuga dosta jeftina (piva 2cuc-a, kokteli 2,5cuc-a), al vjerovatno zato jer je tek otvoreno. I gore drmamo dvije cuge i naslikavamo pogled na Havanu. Ovo mi je bilo jedno od onih malih neočekivanih iznenađenja.
Ostatak popodneva provodimo bauljajući gradom uz naranvo pokoju „putnu“. Spremamo stvari da ne moramo ujutro, i sva sreća pa Fidel, naš domaćin, me vodi do svojevrsne „kopiraone“. I naravno da oni nemaju WIFI da se spojim na mail i pošaljem karte, naravno da nemaju ni kabel da mi skine to sve skupa s mobitela…..uglavnom, vračam se kasnije sa svojim kabelom, uspjevam to isprintat, i kad sam već pripremio 10cuc-a, kaže mi djelatnik: „tri pesosa kubanska molim!“ Ma evo ti 5cuc-a, i hvala ti ko bratu što sam izgubio dva sata vremena s tobom! Suton je tu, i ponašamo se kao da nisamo ni dana proveli u Havani. Još bi nešto htjeli, al ne znamo šta niti gdje, već je i kasno da hvatamo negdje zalazak sunca….ajmo mi srknut još negdje nešto, pojest večeru, i kupit one slasne pite voćne koje kubanci jefitno prodaju po cesti, da imamo ujutro prije puta za pojest, jer startamo u 05 sati. Navečer još malo upijamo atmosferu u centralnom parku i hotelu Inglatera. Da ne zaboravim, Hotel Gran Manzana ima rooftop bar sa po meni najljepšim pogledom (Capitolio, Teatro Havana, Inglatera…pa do Malecona). 22 sata su, treba rano ustat, šta jesmo jesmo, šta nismo ni nećemo, al jedno još stignemo za kraj, a to je otić tamo gdje je sve i počelo još prošle godine. La Floridita……srećom nema milion ljudi unutra, i mjesto na šanku je naše. Šutnja je nastupila, nema previše razgovora, pijuckamo zadnji Mojito, gledamo ljude i osluškujemo muziku, i uspijevamo ipak nabacit jedan lagani i diskretni smješak za kraj!
Ne smijemo bit nezahvalni, ovo nam je ipak drugi posjet Kubi, a u tom trenu bi vjerovatno potpisali za treći, al već su to teme za drugi put…..i teme prije Korone u Hrvatskoj i svijetu….
Još lagana vožnja taxijem kroz Havanu do aerodroma. Greškom, ostavim 20 cuca za rum Havan Club 7 annos, kad ono iza carine više nema mjenjačnice (a znam da je bila prošle godine). I kubanci, koliko god ne vole amere, u Djutiću se plaćalo samo gotovinom sa US dolarima. A CUC ne vrijedi, niti se može zamjenit, pa tek sa petim konobarom, uspjevam pogodit 20cuc-a, za 12 dolara. Iznervirani i nostalgični, jednim okom gledamo na Panamu gdje ćemo provest cijeli dan.
Ova korona nas je sve stavila tu gdje jesmo, al neće ni ona vječno harat svijetom. Nema više CUC-a, nema ni Castra nijednog na vlasti, al nadam se da sam nekome ovim i prošlim textom, olakšao planiranje i ponukao ga na posjet Havani i ostatku Kubasnkog otoka…..a u tom slučaju se javite prije puta porukom na @cuban_cigars_eurofanclub, a ja Vas počastim ručkom i dam vam novce da mi kupite cigara! ?
Pozdrav i sretno svima!
