Pariz je uvijek dobra ideja… pogotovo kad vas u beskonačnoj šumi kišnih dana u veljači posreći sunčani i topli četverodnevni prozor upravo onda kad ste tamo.

Nekako sam dugo izbjegavao ovaj grad zbog komentara prijatelja i poznanika kako su otišli iz grada svjetla razočarani i puni dojmova o prljavom i kaotičnom gradu punom bahatih Francuza, međutim naše iskustvo je sušta suprotnost tome. Grad je predivan, nestvarno čist i uredan, a ljudi… ljudi žive svoj život puštajući nezainteresirano 10 milijuna turista koji godišnje posjete Pariz, da rade što već turisti rade. 

Grad kao takav je nevjerojatno impresivan i očito je vrlo bitno kroz povijest imati kraljeve, diktatore, careve ili Napoleona koji kroz gradnju monumentalenih građevina kompenziraju… što već kompenziraju.

Vizurom grada naravno dominira 10 000 tona željeznih poluga posloženih u jedan od najpoznatijih “landmarks” na svijetu, Eiffelov toranj. Pogled s 330 metara visokog vrha na grad ostavlja bez daha. Centralni prsten Pariza presjeca Seine, a povezan nekim od najfascinantnijih mostova na svijetu poput Pont Alexandre, Pont Bir Hakim, Pont Neuf i Pont Art. Na Seine je i nekoliko riječnih otočića, a na jednom od njih i katedrala Notre-Dame. Polako, ali sigurno se taj komad svjetske kulturne baštine obnavlja od tragičnog požara koji ju je zadesio 2019. godine. 

Nemoguće je ne spomenuti i Louvre za koji bi vam, čitao sam, trebala 1 godina da ga cijelog obiđete, a da pored svakog izloška zastanete samo na jednu minutu. Tamo će vas stoljetnim zagonetnim pogledom promatrati Da Vincieva La Gioconda, a pravu učiti Hamurabijev zakonik.

Na sredini glavnog pariškog trga Place de la Concorde ćete naići na Obelisk iz Luxora koji je dignut na mjestu gdje se u vrijeme Francuske revolucije nalazila giljotina. Do njega vodi možda i najpoznatija ulica na svijetu, Champs-Elysées. Tek pišući ovaj tekst kužim da je naprosto nemoguće nabrojati svu tu veličanstvenu povijet pa ću stati tu, a ostalo sami otkrijte kad posjetite Grad Svjetla.

Osim nadaleko prepoznatljivih obilježja Pariza, podjednako će vas oduševiti i skrivene i suptilne ljepote koje vas šarmiraju na gotovo svakom koraku. Zapravo, te male ljepote su duša ovog grada. Na svakom koraku ćete naći male, prekrasne bistroe u kojima Parižani uživaju u čaši crnog vina i malim platama sira. Nemoguće je ne spomenuti francusku pekarsku tradiciju koja opravdava sav taj “hype”. Jedan od tih skrivenih dragulja je mali i naoko neugledni lokal imena Chaz Aline gdje se jede najbolji baguette sendvič u Parizu. Kad ste ga pojeli treba se i zasladiti pa prošetate do La Duree po porciju božanstvenih, a kažu i najboljih na svijetu, macarones. Mogu vam potvrditi, ostavit će vas bez teksta i željnima za još.

Da bi doživjeli svu blagodat gastro scene i te šarmantne gradske žiže posjetite kvart Montmartre nedaleko od Moulin Rougea. Mreža malih uličica nakićenih restoranima, bistroima i malim radnjama će vam potaknuti sva osjetila. Nemojte zaobići obiteljsku čokolateriju A La Mere De Famille koja od 1761. godine radi najbolje čokoladne zalogaje u Parizu. Ako se kojim slučajem u Parizu nađete s boljom polovicom, s tim čokoladicama u rukama prošetajte do zida ljubavi na kojem su na svim svjetskim jezicima ispisane riječi “Volim te”. Potražite ih na hrvatskom. Malo dalje se zabavite s poznatim prolaznikom kroz zid te prošetajte do crkve Sacre-Coeur. To veličanstveno zdanje se nalazi na vrhu brda s kojeg se pruža prekrasan pogled na grad. 

Tamo se počastite vaflom u Tutti Sensi. Garantiram da nećete požaliti.

Desetak metara dalje ćete proći pored starog restorana Maison Rose koji je kroz povijest bio stalna postaja velikana poput Pabla Picassa, Alberta Camusa i Edith Piaf. Današnjim će generacijama možda biti poznatiji kao lokacija gdje je snimana serija Emily in Paris.

Za kraj, pričati o pariškoj gastronomiji, a ne spomenuti croissants bi bio smrtni grijeh. Zaboravite na sve koje ste u životu pojeli jer pariški “oblaci” od lisnatog tijesta su nešto zaista drugačije.

Puno još toga ćete vidjeti, susresti, isprobati i doživjeti, ali neka vam ostane nešto da sami istražite.

Nas je Pariz oduševio na svakoj razini kao i ponosni Parižani. I zaista imaju na što biti ponosni. Nositelji građanstva, ponosni čuvari demokracije i otpora tiraniji čemu i dan danas svjedoči jedna topovska kugla koja je ostala u zidu ostatka kule Bastille svjedoči o narodu koji cijeni svoju slobodu, svoj način života i ljepote svoga grada.

Ako vam se sviđaju moje fotografije ili vam treba ikakav savjet vezan za planiranje putovanja u Pariz, zapratite moj instagram profil ili se slobodno obratite putem njega @goransoco

*Navedeni tekst odraz je mišljenja i iskustva tekstopisca i ne mora odražavati stavove autora bloga putoholicari.com

Autor: Goran Sočo

Facebook: https://www.facebook.com/goran.soco

Instagram: @goransoco

Fotogalerija: