Na redu je priča o Jeruzalemu čije ime u prijevodu znači posjed dvostrukog mira. Već s prvim koracima na Jeruzalemskom tlu, postajem svjesna potvrde one opisne devize većih izraelskih gradova, a koja za Jeruzalem kaže „Jeruzalem moli“.
U gradu živi oko 725.000 stanovnika. Izrael je 1950. proglasio Jeruzalem svojim glavnim gradom što je ušlo u izraelsko zakonodavstvo 1980. godine. U gradu je sjedište predsjednika, predsjednika vlade, parlamenta, i gotovo svih ministarstva odnosno jedino je ministarstvo obrane ostalo u Tel Avivu. Većina zemalja svoja veleposlanstva ima u Tel Avivu. Početkom prosinca 2017. Donald Trump, američki predsjednik je priznao Jeruzalem kao glavni grad Izraela i najavio preseljenje američke ambasade iz Tel Aviva u Jeruzalem.
Jeruzalem je važno mjesto u predaji triju religija i to kršćanstva, židovstva i islama. Grad Jeruzalem, unutar zidina, podijeljen je na židovsku, kršćansku i muslimansku četvrt. Jeruzalem se u Bibliji spominje 700 puta.
U Jeruzalem se danas može ući kroz sedam vrata i to Damaška, Nova, Smetlišna, Herodova, Jafska, Sionska i vrata sv. Stjepana, dok su osma Zlatna vrata zazidana. Kroz Zlatna vrata Isus je ušao jašući na magarcu u grad na cvjetnu nedjelju.
Stari grad Jeruzalem je uvršten na UNESCO-v popis.
Posebno mjesto za Židove, ali i za brojne turiste predstavlja Zapadni zid, u narodu poznatiji kao Zid plača. Zid plača dio je popločja na kojem se izvorno nalazio židovski hram kojeg je prvotno izgradio kralj Salomon. Današnji zid potječe iz doba obnove toga hrama u doba Heroda Velikog, a koji je srušen 70. godine u doba rimskog osvajanja Jeruzalema. Židovska tradicija je nalagala da Židovi barem jednom u životu moraju posjetiti hram, tako je i ostalo i do danas. Priča kako je Zapadni zid postao poznatiji kao Zid plača temelji se pogrešnom tumačenju židovske molitve, naime Europljani su mislili da Židovi dolaze na Zid plakati, pa su ga nazvali Zidom plača.
Zid je podijeljen na žensku i mušku stranu. Osim Židova brojni posjetitelji Zida su i turisti. I sama sam među njima, posebno mi je dirljiv bio posjet Zidu plača, prožeo me je onaj SAMO ZA TAJ OSJEĆAJ, vraćala sam mu se više puta za boravka u Jeruzalemu. Ono što je zanimljivo su papirići na Zidu, jer brojni turisti tu dolaze zbog vjerovanja o ispunjenju želja ako se papirić s željom utakne u Zid. Ja sam svoje želje na papiriću napisala još u Zagrebu i nosila ga u novčaniku i jedva dočekala priliku da ga utaknem u Zid – sad samo čekam ostvarenje želja.
Na Brdu Hrama posjećujem Kupolu na stijeni poznatiju kao Zlatnu kupolu najstariju postojeću muslimansku građevinu. Kao i mnoga druga mjesta u gradu i ovo je važno poprište religija, jer je mjesto Abrahamove žrtve, ali i Muhamedovog uzašašća na nebo.
Spominjala sam da iako sam vjernica, moje putešestvije Izraelom nisu bile vjerski motivirane, ali i kako sam putujući posjetila i važna mjesta kršćanske vjere. O mom posjetu Betlehemu i Bazilici Isusovog rođenja čitajte u putopisu Betlehem, priča o gradu u kojem se blagdan Božića slavi tri puta na linku u nastavku (http://putoholicari.net.hr/betlehem-prica-o-gradu-u-kojem-se-blagdan-bozica-slavi-tri-puta-55934/).
U Betlehemu se nalazi Bazilika Isusova rođenja, jedno od najsvetijih mjesta za kršćane, a za koju se vjeruje da je izgrađena na mjestu gdje je rođen Isus. Danas je crkva u zajedničkom vlasništvu Grčko-pravoslavnog patrijarhata u Jeruzalemu, Armensko-jeruzalemskog patrijarhata i franjevaca koji u ime Svete stolice i Katoličke crkve čuvaju sveta mjesta.
U Jeruzalemu se nalazi Bazilika svetoga groba u kojoj se nalazi Isusov grob. Vlasništvo nad crkvom je katoličko, pravoslavno i armensko i to je jasno raspoređeno, no sama kapela s Isusovim grobom je zajednička, kao i okrugli prostor oko njega. Posebni propisi za uporabu Crkve vrijede za veće blagdane, a osobito za Korizmu, Veliki tjedan i Uskrs. U Bazilici Svetog groba sukobi među vlasnicima rjeđi su nego u Bazilici Isusovog rođenja u Betlehemu. Bože mi oprosti opet se i ovdje priključujem nepoznatoj grupi turista/hodočasnika, kako bi brže došla do Isusovog groba.
Kroz stari dio grada prolazi i Via Dolorosa – Ulica tuge, poznatija i kao Križni put kojom je Isus nosio križ do Kalvarije gdje je bio razapet. Četrnaest postaja križnog puta smještene su duž Vie Dolorose ovim redoslijedom dvije su smještene u tvrđavi Antonija, sedam ih se nalazi na ulicama u kapelici, a pet u Crkvi Svetog groba.
Duž uličica starog djela grada dominira cijeli niz prodavaonica, u kojima je moguće kupiti od igle do lokomotive.
Maslinska gora, nosi ime po brojnim nasadima maslina, riječ je o gori smještenoj istočno od jeruzalemskog Starog grada. Često je poprište biblijskih događanja.
U podnožju gore leži Getsemanski vrt, u kojem je uhićen Isus prije razapinjanja. Tu ga je Juda izdao, i to poljupcem.
Kad smo već kod izdaje ne mogu da ne spomenem kako smo nedavno za jednog našeg druženja prijateljice i ja rješavale Proustov upitnik (op.a. osmislio ga je Proust francuski esejist i romanopisac, koji je vjerovao da pojedinac u odgovoru na ova pitanja otkriva svoju pravu prirodu). Rješavajući Proustov upitnik opet je do izražaja došla moja opsjednutost vjernošću = odanošću odnosno strahom od izdaje.
I zato ne odolijevam citirati meni jedan od dražih dijelova Novog Zavjeta:
„I dođu u predio imenom Getsemani. I kaže Isus svojim učenicima: „Sjednite ovdje dok se ne pomolim.“ I povede sa sobom Petra, Jakova i Ivana. Spopade ga užas i tjeskoba pa im reče: „Duša mi je nasmrt žalosna! Ostanite ovdje i bdijte!“ Ode malo dalje i rušeći se na zemlju molio je da ga, ako je moguće, mimoiđe ovaj čas. Govoraše: „Abba! Oče! Tebi je sve moguće! Otkloni čašu ovu od mene! Ali ne što ja hoću, nego što hoćeš ti!“ I dođe, nađe ih pozaspale pa reče Petru: „Šimune, spavaš? Jedan sat nisi mogao probdjeti? Bdijte i molite da ne padnete u napast. Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo.“ Opet ode i pomoli se istim riječima. Ponovno dođe i nađe ih pozaspale. Oči su im se sklapale i nisu znali što da mu odgovore. Dođe i treći put i reče im: „Samo spavajte i počivajte! Gotovo je! Dođe čas! Evo, predaje se Sin Čovječji u ruke grešničke! Ustanite, hajdemo! Evo, izdajica se moj približio!“ Uto, dok je on još govorio, stiže Juda, jedan od dvanaestorice, i s njime svjetina s mačevima i toljagama, poslana od glavara svećeničkih, pismoznanaca i starješina. A izdajica im njihov dade znak: „Koga poljubim, taj je! Uhvatite ga i oprezno odvedite!“ I kako dođe, odmah pristupi k njemu i reče: „Učitelju!“ I poljubi ga. Oni podignu na nj ruke i uhvate ga.“
Maslinska gora je bila židovsko groblje tri tisuće godina. Prema židovskim vjerovanjima, kada se Mesija pojavi, upravo sahranjeni na Maslinskoj gori će uskrsnuti prvi.
Zadnji dan boravka u Izraelu provodim u Jeruzalemu, čime se moje putešestvije bliže kraju. Bilo je to predivnih deset dana, u kojem izazova ni avantura, nije nedostajalo, po principu one „Travelling alone will be the scariest, most liberating, life changing experience of your life. Try it at least one“.
Šetam gradom, upijajući još jednom vizure grada, a po preporuci posjećujem i jeruzalemsku tržnicu, tu sve vrvi od bogatstva boja i mirisa različitih namirnica. Židovi i hrani posvećuju posebnu pažnju. Hebrejska riječ košer znači prikladno, naime time se definiraju namirnice prikladne za hranu. Tako Židovi ne jedu svinjetinu, ptice ni školjkaše, ali jedu govedinu i ovčetinu. Zanimljivo, krv iz zaklane životinje mora se u potpunosti ispustiti, a za to se pri klanju koriste posebni noževi. Voće se pak ne smije jesti s drveta mlađeg od četiri godine. Najpoznatije izraelsko jelo je Falafel – pržene kuglice od mljevenog slanutka ili boba i začina
I za kraj „There’s something about arriving in new cities, wandering, empty streets with no destination. I will never lose the love for the arriving, but I’m born to leave.” ( Charlotte Eriksson, Empty Roads & Broken Bottles) ili kako to kaže Stipe Božić “Kad se popneš na neki vrh, onda vidiš sljedeći na koji se treba popeti” , vraćajući se s putešestvija iz Izraela, na putu prema doma, već u Trstu sam odlučila gdje ću se otisnuti u sljedeći giro, a o tome uskoro čitajte…u nekom od sljedećih putopisa…
Moje putešestvije Izraelom pročitajte na linkovima u nastavku:
Gdje se radi? Gdje se zabavlja? U posjetu Izraelu (II. dio)
http://putoholicari.net.hr/gdje-se-radi-gdje-se-zabavlja-u-posjetu-izraelu-ii-dio-58058/
U posjetu Petri i najslanijem i najnižem moru na svijetu (III. dio)
http://putoholicari.net.hr/u-posjetu-petri-i-najslanijem-i-najnizem-moru-na-svijetu-iii-dio-58253/
Ivona Bačelić Grgić
P.S. Ukoliko želite pročitati moje ukoričene putopise – knjigu Samo za taj osjećaj – možete naručiti – na mail: ibacelic@gmail.com, a osim na stranici mojih dragih Putoholičara pod rubrikom Putešestvije by Ivona pratiti me možete i na mom blogu Just for this feeling https://justforthisfeeling.wordpress.com/
