U listopadu 2023. Dobio sam priliku provesti deset dana u Francuskoj Polineziji i to ne samo kao običan turist već kao kapetan jednog charter broda.

21.10 Isplovili smo iz Marine Apoiti na otoku Raiatea, pradomovini starih Polinežana i Maora, a prvu noć proveli u obližnjem restoranu Fish&Blue. Sutradan smo izašli iz lagune na otvoreni ocean i preplovili tridesetak nautičkih milja do Bora Bora. Valovi su na trenutke bili preko tri metra visoki, dok je ispod nas bio ponor od preko tri tisuće metara. 72 sata, koliko smo proveli ploveći u laguni Bora Bore, okruženi nevjerojatnom tirkizom, stotinama kanuista i čudesno bogatim podmorjem, bili su poput sna.

No koliko god ljepota Bora Bore neosporiva bila, daleko najveći utisak ostavila mi je ptičja perspektiva. Dronom nikad u životu nisam upravljao, ali sam znao da ga na ovo otočje ponijeti moram. Dan prije polaska neku polovnjaču našao sam na Njuškalu, uvjeren da ću već par dana po dolasku njegovo mokro, beživotno tijelo zakopati pod kakvom grbavom palmom. Zašto?  Sletjeti s njim na brod koji se na sidru konstantno okreće, uz sveprisutnih 20-tak čvorova vjetra, paklen je zadatak i za onoga tko zna što radi, a kamoli za čovjeka koji dron nije stigao ni isprobati. 

U par navrata bio sam siguran da mu je došao kraj, no snimke i fotografije koje je neumorno slao, sva su strahovanja činila ništavnim. Dali su mi jedan sasvim drugi pogled na ovaj božanstveni otok!  Sljedeća destinacija je bio otok Taha’a koji je zapravo potvrdio kako su svi ovi otoci dragulji na sebe te kako Bora Bora slavu duguje slučajnosti ili nizom povijesnih koincidencija. Farma vanilije, farma jedinstvenih tamnih polinezijskih bisera, koraljni vrt, restoran Ficus samo su neki od neponovljivih iskustava u ovoj dalekoj zemlji koja na trenutka ostavlja dojam jedne sasvim druge galaksije u odnosu na naš zapadnjački život.

FOTOGALERIJA: