U sklopu projekta FotoAvantura bili smo pozvani u Požegu da se upoznamo sa samim srcem Slavonije. Svašta smo saznali, a između ostalog i da Slavonija nije baš tako ravno kako se priča. Više o svemu u nastavku.

Prije nego krenemo u slavonsku foto avanturu par riječi o samom projektu. FotoAvantura – fotografske skitnje Slavonijom je projekt koji je nastao suradnjom Tehničke i Obrtničke škole iz Požege prijavom na natječaj “Promocija i jačanje kompetencija strukovnih zanimanja za turizam 2016.”.

Osnova projekta je osmišljavanje gotovog turističkog proizvoda – vođenih fotografskih tura kroz Požeštinu i Slavoniju. Po završetku projekta fotografske ture bi nastavile funkcionirati te bile komercijalni, samoodrživi proizvod.

Kombinacija zanimanja vezanih uz turizam iz Obrtničke škole te tehničkih zanimanja iz Tehničke škole odlična je ideja za stvaranje novih proizvoda za grad i cijelo područje, a učenicima najbolji primjer kako primjeniti naučeno u praksi. Projekt vode profesori Hrvoje Mikolčević i Bojan Sikirica te njihovi vrijedni učenici. U cijeli ovaj projekat uključila se i Turistička zajednica grada Požege na čelu sa Silvijom Podoljak te turistička agencija Green Gate Travel sa voditeljicom Jasminom Šuster što će omogućiti da proizvod nastavi živjeti i po završetku projekta.

Pa krenimo u Slavoniju!

Po dolasku u Požegu smjestili smo se u Vilu Stanišić u centru grada. Odlična pozicija i još bolja hrana. Ako vas put odnese u Požegu, ili ako ste samo u prolazu preporučamo Vilu Stanišić za jedan odličan ručak ili večeru. Hrana im je prefina, porcije su ogromne, a možete probati i neke slavonske specijalitete.

Za početak smo krenuli u Siče. Siče je selo u Brodsko-posavskoj županiji, južno od autoceste prema Savi i granici s BiH. Selo samo po sebi nije nešto posebno, kako bi jedna naša prijateljica rekla – nema se tamo što vidjeti.

Ali, ipak se ima.

U Siču nas je ugostila obitelj Irene Darjanović koja je kupila jednu staru kuću i obnovila kako bi pokazali i podsjetili kako su ljudi nekada živjeli. U dvorištu te kuće dočekala nas je ekipa u prekrasnim narodnim nošnjama. E, ta ekipa je posebnost ovog sela. KUD Radinje iz Siče jedan je od najpoznatijih, a možemo reći i jedan od najuspješnijih KUD-ova Slavonije. Dovoljno je reći da KUD broji preko 90 članova u selu sa oko dvjestotinjak stanovnika.

Ekipa iz KUD-a pokazala nam je neke starinske običaje, a zatim su nas poveli u svoje prostorije, gdje je nekada bila škola, a danas mala etno zbirka. Potrebno je spomenuti da se govor Sičana nalazi na listi zaštićenih kulturnih dobara nematerijalne kulturne baštine. Uz pjesmu smo se pozdravili sa Sičanima i krenuli dalje.

Stara Kapela našla nam se na putu prema Požegi pa iskoristili priliku prije mraka i zaustavili se i tu. Eko etno selo Stara Kapela je pravo slavonsko selo. Prvo što će te primjetiti je nestanak signala na mobitelu, jer ulazimo u povijest. Arhitektura i tradicija u ovom selu su potpuno očuvane, iako je još samo par kuća stalno nastanjeno, neke od njih su pretvorene u muzeje, a neke u male etno hotele.

“….I lije na uglu petrolejska lampa, svjetlost crvenkastožutu…”, poznata Balada iz pregrađa ovdje u potpunosti ima smisla, jer gle, na uglu stvarno petrolejska lampa. A ispod svake lampe stihovi poznatih hrvatskih pjesnika.

Drugi dan bio je posvećen vinu i prirodi. Zaputili smo se podno gore Krndija, prema Kutjevu. Na sam spomen Kutjeva svi prvo pomisle na vino – i to s razlogom. Cijelo ovo područje živi kroz vino. Ali prije vina posjetili smo dvorac Kutjevo, doduše samo dvorište dvorca za koje su organizatori morali okrenuti nekoliko telefonskih poziva. Nekada rezidencija Isusovaca, danas u vlasništvu koncerna Agram i potpuno zatvoreno za javnost.

Kutjevo je grad velike povijesti, spominje se u 13. stoljeću kada je na ovome mjestu bila opatija. Opatiju su kasnije preuzeli Isusovci, izgradili crkvu, dvorac i obnovili poznate podrume. Vinogradarstvo je tada uzelo maha i u Kutjevo se dobro živjelo, sve dok Isusovce kao red nisu ukinuli pa se promjenilo nekoliko vlasnika. Krajem 19. stoljeća Kutjevo se ponovno diže zahvaljujući barunu Turkoviću koji kupuje podrume. Danas Kutjevo d.d., najveći su proizvođači vina u Hrvatskoj.

Kroz podrume i proizvodnju vina poveo nas je Drago Humski koji nam je kroz simpatičan i zanimljiv način ispričao sve o Kutjevu i vinu. Prvo će vam u oko upasti druga najveća bačva u Hrvatskoj, a zatim najstariji podrum u Hrvatskoj. U podrumu pak se nalazi jedan poseban stol koji čuva legendu vezanu uz ljubovanje carice Marije Terezije i baruna Trenka. Ali to vam prepuštamo da sami otkrijete, u podrumu, naravno, uz čašu dobrog vina.

Veseli i sa nekoliko boca vina krećemo dalje, u visine. Uspon, koji se sada čini prilično lagan, al u tom trenutku je izgledalo kao da osvajamo vrhove Himalaje. Ružica Grad nalazi se na obroncima Papuka, nedaleko od grada Orahovica. Jedan od najvećih sačuvanih utvrđenih gradova Hrvatske, vrlo strateški postavljen. Iako se ne zna ni tko ga je gradio, niti za koga, niti kako su dovukli kamene blokove na brdo, ali zna se da je sve dobro odrađeno – zaštićen grad s pogledom na sve. Niti sam naziv, Ružica grad nije u potpunosti jasan, postoje samo pretpostavke. Uz mističan grad se vežu i mnoge legende, koje vam opet neću otkriti, morat će te se popesti skoro 400m do Ružica grada, prošetati ruševnim zidinama i saznati.

S druge strane Papuka, na visini od 475m, nalazi se Jankovac, mjesto gdje ćemo završiti dan. Jankovac je izletište, ali i zaštićen park – šuma do kojeg možete doći autom, ali i pješke ili pak biciklom. Ovdje Slavonci dolazi odmoriti se od napornog dana ili pak pripremiti za novi radni tjedan. Možete prošetati oko jezera, ili podno slapa Skakavac, a možete i prenoćiti ili pak samo nešto fino pojesti u planinarskom domu.

Posljednji dan u Slavoniji proveli smo u Požegi. Upoznali smo se s najzanimljivijim znamenitostima grada, a dan smo začinili s tradicionalnim ručkom. Simpatična stvar koju su Slavonci napravili je tzv. Muzej u loncu – projekt Etnološkog odjela Gradskog muzeja Požega. Cilj projekta je otkrivanje zaboravljenih jela, sakupljanje starih recepata, rekonstrukcija i dokumentacija njihove pripreme. Neki od restorana su rekonstruirali te recepte pa smo i mi neke od njih probali: cicvaru, juhu od rajčica, požeški vinogradski čevap (koji opet ima svoju priča), palačinke s domaćom marmeladom od mrkve. Moram priznati da je sve bilo fino.

Zajedničku fotografiju napravili smo uz Matka Peića, putopisca i autora legendarnih Skitnji, odakle i naziv samog projekta: Fotoavantura – fotografske skitnje Slavonijom. Hrpu detalja i priča smo namjerno izostavili, kako bi vam ostavili mjesta da sami istražite ovo područje, možda na nekoj FotoAvanturi.

Mi pak se zahvaljujemo cijeloj ekipi koja se potrudila da nam vikend bude prekrasan, čak su se i s gospodinom Vakulom dogovorili da nam dan bude sunčan.