Egipat je država smještena na sjeveroistoku Afrike, ali jednim djelom i u Aziji, točnije na Sinajskom poluotoku. Graniči sa Libijom, Sudanom, Izraelom i Gazom. Glavni grad je Kairo a službeni jezik arapski. Opće je poznato da u Egiptu ne bi bilo života bez rijeke Nil. Nil zauzima oko 3,5% ukupne površine države i ovdje je smještena većina stanovništva koja broji oko 75 milijuna. Ostatak države čini pustinja pa je dolina Nila najveća oaza svijeta.

Egipatska priča mora početi misteriozno, jer misteriozan je način na koji mi je putovnica nestala dva dana prije puta. Da, dobro ste pročitali. Dva dana prije puta krenula ja polako u spremanje i prvo što mi treba je putovnica, a gdje je putovnica? Nestala. Prokletstvo faraona počelo raditi svoje. Okrenula sam cijelu kuću i susjedove i sve oko kuće i nema je, nestala, misteriozno. Prije samog putovanja panika na vrhuncu, kako ću ja u Egipat bez putovnice. Brzo skupila papire, sjela u auto i prema policiji, oni me šalju u Zagreb. U Zagrebu traže hrpu papira i još više love kaže da će nova biti gotova za dva dana, ali ja za dva dana u rano jutro moram biti na aerodromu. Odugovlaćenje, telefoniranje, kažu, možda će biti gotova sutra. Bolje možda sutra nego za dva dana. Vraćam se u Zagreb idući dan, držim palčeve i to je to, imam novu putovnicu, mogu u Egipat. Ali gdje je stara putovnica? Da li su faraoni u pitanju ili samo moja luda glava, vidjet ćemo, avantura tek počinje.

1. DAN – KIŠA U KAIRU

Uvijek me zanimao Egipat, činio mi se tako misterioznim, zamišljala sam famozne piramide, grobnice, faraone, rijeku Nil kako prolazi kroz pustinju, rekla sam da ću jednog dana sve to vidjeti u živo i stigao je i taj dan. Budim se rano u jutro, jer treba doći do Ljubljane, odnosno aerodroma Jožeta Pučnika. Putujemo slovenskom agencijom koja je sve lijepo organizirala, podijelila nas u grupe, svaka grupa dobila svog vodiča, egipatsko ime i boju po kojoj ćemo se razlikovati. Naš vodič  je Rožle, a grupa se zove Ramzes i plave smo boje. Polijećemo na vrijeme, u 10 sati. Uživancija na avionu, gledamo film, pratimo na karti sve podatke o letu, o točnom mjestu gdje se trenutačno nalazimo, brzini kojom letimo, na kojoj nadmorskoj visini smo, pa do temperature i vremena kad ćemo sletjet, da ne spominjem hranu, bilo je bas fino!

Evo nas u Kairu oko 13h, i evo već iznenađenja. Prilikom slijetanja uhvatila nas je kiša, prva te godine, iako je bio listopad, međutim kada smo izašli iz aviona već je prestala i nestali su svi tragovi da je uopće padala, da, asfalt je bio potpuno suh. Vidim da će Egipat biti fascinantan.

Prolazimo brzo kroz sve formalnosti na aerodromu i evo nas već u busu koji nas vozi prema hotelu. Promet, hmmm, posvetit ću kasnije malo više riječi o prometu u Kairu, jer zaslužuje to, vjerujte mi! Prolazimo pokraj Grada mrtvih, mjesto koje je danas nekropola i groblje ali i dom za mnoge siromašne obitelji, misteriozno mjesto koje skriva mnoge legende. Konačno, stižemo u hotelu Amarante, hotel je lijep iako se baš renovirao, malo smo razgledali hotel i brzo na spavanje jer sutra je naporan dan.

2. DAN – FAMOZNE PIRAMIDE I MUMIJE

Dižemo se u 9h i krećemo u egipatsku pustolovinu. Dobili smo još jednog vodiča, jer po nekim egipatskim pravilima mora biti jedan njihov vodič sa svakom grupom, tako smo mi dobili Ahmeda. Prvo slijedi, ono najvažnije u Egiptu, piramide. Nakon kratke vožnje evo nas u Gizi, čekamo na ulaznice za piramide i usput kupujemo ulaznice za ulazak u samu piramidu, ne mogu dočekat. Bus nas vozi do platoa gdje su piramide. Ajme meni, stvarno su ogroooomne i fascinantne. Keops, Kefren, Mikerin – tata, sin i unuk – tri najpoznatije piramide. Spomenimo samo da se najveća od njih, Keopsova, sastoji od 2,3 milijuna kamenih blokova i visoka je 230m (danas niža za 9 metara, jer joj fali vrh). Bitno je spomenuti da piramide nisu gradili robovi već kmetovi za hranu, vodu i vino. Nekada su piramide bile obložene mramorom od kojeg se sunce odbijalo pa su izgledale kao da su prekrivene zlatom. Danas piramide nisu kao što su nekad bile, fali im taj mramorni sloj kojeg su egipčani godinama skidali kako bi izgradili grad Kairo.

Idemo u piramidu, Kefrenovu, ostavljamo sve stvari kod Rožleta, naime unutra je zabranjeno fotografiranje. Čekamo u redu i dok jedni izlaze iz piramide polako me hvata strah, svi blijedi, znojni, hvataju zrak, pitam se što se to unutra događa. Prokletstvo faraona!  Prolaz je jaaakooo uzak i nizak, i zato moraš hodat pogrbljen što je bilo prilično napornu, uzimajuću obzir i to što se malo penješ a malo spuštaš i što je unutra jako vruće, čudni mirisi se šire, i teško se diše. Nakon nekih 10min evo nas, slavna grobnica, velika kamena prostorija i kameni sarkofag, ništa spektakularno, ali pomisao da se nalazim u središtu piramide, e to je nešto.

Oko famoznih piramida vrte se svakojake priče, što je istina nikada se neće saznati, sve su to samo pretpostavke. Jedino što je sigurno da su piramide bile građene za faraone kao zadnja počivališta na njihovom putu između ovozemljaskog života i života nakon smrti!

Nedaleko od tri najpoznatijih piramida nalazi se sfinga. Famozna sfinga, pola čovjek pola lav. Legenda kaže kako je sfinga dugi niz godina bila zakopana u pijesku sve dok je Tuthmosis IV. nije dao otkopati i sve to zbog sna. Sanjao je da ako otkopa sfingu da će pronaći ključ za vladavinu Egiptom, nakon čega je i postao faraon iako nije uspio skinuti pijesak sa sfinge. Tek 1905. godine sfinga je oslobođena od pijeska i tada su viđena oštećenja na donjem djelu što dovodi do pitanja kada je zapravo sfinga izgrađena. Naime, oštećenja na donjem djelu mogu nastati samo djelovanjem morske vode i dugotrajnih poplava što odmah povlači da je sfinga izgrađena puno prije nego je na tom području bila pustinja. Ista priča kao i s piramidama, nagađanja, pretpostavke, misterija ostaje!

Kod piramida i sfinge nalaze se tzv. dolinski i pogrebni hram. Nakon smrti, faraona su vozili lađom po Nilu do dolinskog hrama gdje se vršilo mumificiranje. Kako je izgledalo mumificiranje? Prvo su ga prerezali ispod trbuha i izvadili mu unutarnje organe (bubreg , jetru i želudac) i zatim srce. Organe smještaju u urne napravljene od alabastra. Srce ima važnu ulogu, ono odlučuje kamo će ići duša faraona, u raj ili pakao. Naime, na svakom kraju postoji neka sudba, na vagu se stavlja odluka sudaca i srce, pa koje prevagne. Zatim kroz nos isišu mozak i bacaju ga jer se time rješavaju prošlosti , naime faraon kreće u novi život pa mu prošlost samo smeta. Izvade mu oči i stave mu drago kamenje, i zatim cijelo tijelo posipaju solju kako bi se izvadila voda i tijelo posušilo. Na kraju tijelo premažu raznim uljima i mirisima i zamotaju u zavoje.

Kada je mumija spremna prelazi iz dolinskog u pogrebni hram gdje su se posljedni put pozdravili sa faraonom prije nego su ga smjestili u grobnicu – piramidu, gdje započinje posmrtni život faraona.

Faraon se sprema u posmrtni život, i staje pred 14 sudaca, 7 njih će suditi kakav je bio u ovom životu a ostali za posmrtni život. Faraona prati Anubis, bog mumificiranja sa šakalovom glavom. Cijelu priču zapisuje Tot, bog pisara u obliku ptice ibis. Faraon nastavlja svoj put i dolazi pred boga Horusa  koji ga pušta kroz vrata gdje ga na prijestolju čeka bog Oziris, on ga pušta u pogrebni život ako je bio dobar.

Napuštamo Gizu i krećemo prema radionici papirusa, gdje smo se upoznali sa izradom papirusa.

Papirus je biljka slična trski koja naraste do 4 metara, stabiljka je mekana i debela iz čega su egipćani radili papir. Papirusi su rasli uz vodu, i danas se ih u Egiptu ne može više naći, stoga ljudi na ulici prodaju ”papiruse” koji su napravljeni od bananine stabljike i na taj način varaju turiste. Papir se izrađuje tako da se naprave male trakice širine 2 do 3cm koje se onda pletu u mrežu. Tako isprepletena mreža stavlja se u prešu koja istiskuje sok biljke koji zapravo spaja tu mrežu u cjelinu, djeluje kao ljepilo. Zatim se sve to suši na suncu i na kraju pegla kamenom i dobiva veoma čvrst papir.

Vrijeme je za poznati Egipatski muzej, gdje se opet ne smije fotografirati. Muzej je odličan, ogroman, toliko povijesti u njemu, fascinantno. Na samom ulazu nalazi se ploča koju su pronašli Napoleonovi vojnici u selu Rosseta i pomoću koje je dešifrirano hijeroglisko pismo. Na kamenu iz Rossete, kako je popularno nazvana ploča, nalaze se tri ista teksta na tri različita jezika: hijeroglifi, demotsko pismo i grčko pismo. Francuz Champollion je uz tu ploču te nekoliko egipatskih spomenika uspio dešifrirati hijeroglife.

Nastvljamo put kroz muzej i dolazimo do Tuthankamonovog blaga. Howard Carter znao je da je negdje u Dolini kraljeva skrivena grobnica Tuthankamona, i nakon mnogo godina sasvim slučajno pronašao ju je 1922. godine. Dječak koji je nosio vodu spustio je vrč u pijesak točno na ulazu u grobnicu, koja je bila netaknuta. Prelijepo, sve super sačuvano, ne možeš vjerovat da je sve to staro tisućama godina. Tuthankamon postao je faraon sa samo 9 godina i na vlasti je bio oko 10 godina, dan danas nagađa se što je bio razlog preranoj smrti. Početkom 2010. godine objaveljni su nalazi istraživanja koji pokazuju da je uzrok smrti najvjerojatnije bolest kostiju u kombinaciji s malarijom. Kao i sve u Egiptu, sve su to samo nagađanja, tko zna kakva je prava istina. I onda slijedi sarkofag i famozna maska teška 11 kilograma, ostala sam zapanjena, predivno! Mumije, da ne spominjem! Jako teško opisat riječima.

Ono što je zanimljivo u vezi Tuthankamona je njegovo prokletstvo. Na ulazu u grobnicu stajao je natpis: ”Smrt će na brzim krilima posjetiti onoga koji uznemiri kraljev spokoj”. Nekoliko mjeseci  nakon otkrića Tuthankamonove grobnice, iznenadnom je smrću umro glavni vodič ekspedicije, a u nekoliko je narednih godina umrlo i dvadeset ostalih pojedinaca koji su sudjelovali u toj ekspediciji pa čak i oni koji nisu imali direktne veze sa ekspedicijom. Tako je lord George Carnavorn koji je financirao ekspediciju i prvi ušao u grobnicu, umro 1923. godine u Kairu nakon uboda komarca, nekoliko godina poslije brat mu je počinio samoubojstvo, a pomajka je umrla od misterioznog ugriza insekta. Postoji izvještaj iz onog vremena da su se točno u trenutku Carnavonove smrti u Kairu pogasila sva svjetla, a njegov sin, koji je u tom trenutku bio u Engleskoj, dao je izjavu novinama da je u trenutku očeve smrti pas njegovog oca tužno zacvilio, nakon čega je uginuo. Carterov prijatelj sir Bruce Ingham primio je od Cartera pritiskač za papir koji se sastojao od mumificirane ruke sa narukvicom u obliku skarabeja, na kojoj je pisalo: ”Proklet bio onaj tko pomjeri moje tijelo. Njega će pogoditi vatra, voda i pošast”. Uskoro nakon primanja ovog dara Inghamova kuća je izgorjela, a nakon što je ponovo izgrađena, uništena je u poplavi. Kasnije su se misteriozne smrti pripisivale baketrijama iz grobnice, ali misteriozno je što su glavni istraživač Carter te kćer lorda Carnavona , koji su također ulazili u grobnice, doživjeli starosnu dob i tek tada umrli. Da li vjerovati prokletstvu faraona ili ne, ostavljam da sami odaberete!

Naš put nastavlja se prema Khan El Khalili, jednom od najvećih bazara na svijetu iz 1382. godine. Nekada je bio podijeljen po djelatnostnima, što se i danas možemo primjetiti, pa možete naći dio sa odjećom, zlatom i srebrom, parfemima, hranom itd. Glavni ulaz u bazar nalazi se kod Husseinove džamije. Prije nego uđete u bazar naoružajte se strpljenjem i upornošću, jer egipćani su pravi trgovci i da bi postigli dobru cijenu morate provesti neko vrijeme cjenkajući se i tako ponovno i ponovno za svaki suvenir koji planirate kupiti. Preporučamo da kupite više stvari na jednom mjestu, tako nećete gubiti vrijeme cjenkajući se na više mjesta a i dobiti ćete popust na količinu. Upustite se u cjenkanje iako nemate namjeru nešto kupiti, da vidite čari cjenkanja i kako se lako prepustiti borbi pa makar za jednu kunu, a i saznat ćete svakojake priče od trgovaca.

Khan El Khalili poznat je, nažalost, i po terorističkim napadima, prvi od njih bio je 2005. godine koji je otvorio seriju napada u Egiptu, a drugi se dogodio 2009. godine.

Vraćamo se u bus prepuni dojmova i oduševljenja, ali potaknuti na razmišljanje o egipatskim misterijima što će nas ispunjavati u napornoj vožnji koja slijedi. Krećemo prema Hurghadi, gradu na obali Crvenog mora, nekih 300km od Kaira.

3. DAN – CRVENO MORE TIRKIZNO PLAVE BOJE

Stigli smo u Hurghadu u rano jutrarnjim satima, smjestili se u hotel koji je predivan, koliko smo uspjeli vidjet po mraku. Hurghada je prije nekoliko godina bila maleno ribarsko mjestašce, a danas je turistički grad na obali Crvenog mora gdje mnogi europljani i amerikanci provode svoj odmor.

U jutro krećemo jahtom na ronjenje. Crveno more poznato je mjesto za ronioce, najviše zbog crvenih koralja, po kojima je i dobilo ime. Vozimo se jahtom i opet sam oduševljena, more je prekrasno, plavo, da plavije ne može biti. Zaustavljamo se na jednom mjestu gdje krećemo u ronilački svijet, gdje zapravo počinju moji problemi. Ribice su divne, šarenih boja, al koralji mi se nisu baš svidjeli, ima ih posvuda i baš su oštri i prilično blizu površini mora, što se vidjelo kasnije na mojim nogama, koje sam skroz iskrvarila i izgrebla te nastavak putovanja bila osuđena na duge hlače.

Zaustavljamo se na Giftunu, jednom od mnogih koraljnih otoka gdje smo se malo okupali, što je baš predivan osjećaj jer ti se sve te šarene ribice stalno motaju oko nogu. Povratkom na jahtu, čekao nas je ručak, pravi ribarski. Na putu natrag nagrađeni smo jednim prekrasnim iznenađenjem, delfini su okruživali jahte i pozdravljali turiste. Nekolicina jahti vraćala se sa izleta te su trubeći pozdravljali jedni druge, što je vjerojatno prizvalo delfine koji su nas onda pratili cijelim putem, prekrasno. Izlet je bio pun pogodak a ožiljci na nogama budit će sjećanja i mjesecima nakon povratka iz Egipta!

4. DAN – KRSTARENJE NILOM, LUXOR I DOLINA KRALJEVA

Krećemo u rano jutro iz hotela jer put nastavljamo u konvoju. Naime, u Egiptu na turiste posebno paze, postoji tzv. tursitička policija koja se brine za njih od raznih mogućih napada kojih je znalo biti, stoga je tu i konvoj. Krećemo prema Luxoru što je prilično dugačak put, stoga se organizira konvoj. To zapravo znači da svi autobusi sa turistima, njih dvjestotinjak, kreću u isto vrijeme iz Hurghade jedan iza drugog i u to vrijeme se zatvaraju ceste kojima konvoj prolazi, ne čeka se nikog i samo se jednom zaustavlja kako bi ljudi pojeli nešto odnosno otišli na wc. E sada, kakve smo mi sreće, iz ne znam kojeg razloga kasnili smo na konvoj, i na sve moguće načine naši vodiči pokušavali su telefonski uvjerit konvoj da nas pričeka dok smo mi nekim prečacima jurili prema mjestu odakle se kreće. I na kraju uspjeli. I konvoj je krenuo. Prilično fascinantno je bilo vidjeti dvjestotinjak autobusa jedan iza drugog i kako je cesta samo naša dok svi drugi čekaju da se mi maknemo, takav tretman nema ni predsjednik. Pauza, konvoj se zaustavlja kod jedno odmarališta gdje nas već čekaju klinci s majkama, tražeći bilo što za hranu. Jako žalostan prizor, snimke koje viđamo na TV-u, gladni klinci, puni muha, ispruženih ručica, mole za hranu i vesele se svakom bombonu. Život u Egiptu je stvarno težak, svi sa autobusa podijelili su svoje sendviče i sve što su imali od hrane djeci koja su bila presretna.

Vožnjom prema Luxoru, gradu na obali Nila, primjećujemo kako se pejzaž mijenja, od planina, pustinje i evo zelenila, stiglo smo na Nil, tu svemoćnu rijeku, a opet prizori gladi. Mala naselja smještena uz samu rijeku, ljudi žive u mali kolibama koje na prvi pogled djeluju kao da će ih vjetar otpuhat. Tek kad vidiš kako drugi ljudi žive i sretni su počinješ cijeniti ono što imaš doma.

Evo nas u Luxoru gdje nas čeka naš brod Tulip, kojim ćemo putovati slijedećih nekoliko dana. Ali prije krstarenja Nilom krećemo u obilazak Luxora, grada kojeg često nazivaju najvećim otvorenim muzejem svijeta.

Prvo stajalište, hram Karnak, posvećen bogu Ra, kojeg je počeo graditi faraon Senusret I. (2. tisućljeće prije Krista) a završio ga je Ramzes II. (1213. godine prije Krista). Zapravo kompleks hramova, po veličini drugi na svijetu odmah iza poznatog Ankorg Watt u Kambodži. Kako se ulazi u kompleks ide se prema starijem hramu, jer kako su dolazili vladari tako su dodavali svoj pilon (monumentalna kula na ulazu u egipatski hram) na već postojeći. Prvi vanjski pilon širok je 115m a visok 64m, najmlađi je i nije završen. Unutar hrama zanimljv je ogroman kip Ramzesa II. izgrađen od jednog jedinog komada granita, zatim hipostilna dvorana (dvorana sa stupovima), najveća u egiptu sa 134 stupova koju je dao izgraditi Seti I. a završio njegov sin Ramzes II. Diljem svijeta mogu se pronaći obelisci koji dolaze iz Karnaka, tako se jedan nalazi ispred Bijele kuće u SAD-u, jedan u Parizu, 13 njih u Španjolskoj i oko 14 u Rimu. Obelisci su stupovi sa četiri strane a na vrhu imaju piramidu i napravljeni su od jednog komada kamena, u Karnaku ih je ostalo još samo dva.

Popodne posjećujemo poznatu Dolinu kraljeva. Dolina kraljeva, je dolina gdje se nalazi 63 grobnica egipatskih faraona, sve su opljačkane osim jedne, Tuthankamonove, kojeg smo prije spominjali. Dolina se i dalje istražuje jer se vjeruje da su mnoge grobnice još uvijek neotkrivene. Koliko je dolina velika i veličanstvena uvjerite se već na samom ulazu kada vidite maketu doline, a kada krenete u istraživanje, jednostavno vam dah mora stat, barem na sekundu. Ulaznica u Dolinu kraljeva uključuje i posjet trima grobnicama, osim Tuthankamonovi koja se posebno naplaćuje. U svim grobnicama zabranjeno je fotografiranje. Pokušali smo napraviti nekoliko fotografija mobitelom, ali svaka grobnica ima stražara i jedan od njih nas je vidio i tražio da pokažemo slike na mobitelu i obrišemo, napravili smo se glupim da ga ne razumijemo a on se nije snašao u modernoj tehnologiji mobitela pa su nam ostale neke fotografije i iz grobnica. Fascinatno je koliko su grobnice očuvane nakon toliko godina, a ulaskom u njih preuzme vas neko strahopoštovanje, a možda ipak samo strah od prokletstva faraona. Egipćani planiraju zatvoriti grobnice za turiste jer sve više propadaju i ako se nastavi tim tempom za par godina biti će uništene.

Pod dojmovima iz Doline kraljeva upućujemo se prema jednoj od, usuđujem se reći najljepših egipatskih hramova, hram kraljice Hatšepsut. Hram je dala izgraditi sama kraljica, u podnožju klisure kao mjesto štovanja nakon njezine smrti.  Koliko je kraljica Hatšepsut bila jaka žena govori i činjenica da se sama okrunila za vladaricu Egipta nakon smrti supruga (Tutmozisa II.) iako je prijestolje morao nasljediti njegov sin Tutomozis III. Kraljica je osim ovog hrama, restaurirala mnoge druge hramove, nije vodila ratove, već trgovačke ekspedicije, a da bi mogla vladati morala se odijevati kao muškarac te nositi bradu. Hram je stvarno poseban i veličanstven ali osim po kraljici Hatšepsut, nažalost poznat je i po napadu terorista 1997. godine, kada je živote izgubilo preko 50 turista. Danas su svi hramovi i ostala mjesta gdje dolaze turisti zaštićeni vojskom sa puškama, koji budno prate svaki pokret svakog prolaznika.

Naš put nastavljamo prema radionici alabastra. Alabastar je kamen koji u prirodi dolazi u tri boje: bijeloj, smeđoj i zelenoj, iz kojih egipćani ručno izrađuju razne suvenire.  Pokazali su nam koliko je truda potrebno da se napravi jedna npr. vaza od alabastra, te koja je razlika ručne i tvorničke izrade.

Dan završavamo sa hramom Luxor, hram žene boga Amon Ra. Hram se nalazi sa druge strane Nila, pa rijeku prelazimo čamcima. Hram Luxor je povezan sa hramom Karnak putem Festivala Opet, legenda kaže da je Amon Ra posjećivao svoju ženu u hramu Luxor prelazeći Nil lađom, tamo je ostajao 24 dana i tada se hodajući vraćao natrag u Karnak hram kroz aleju sfinga dugačku 3km.

Mnogi stupovi hrama Luxor bili su uništeni te su kasnije restaurirani, međutim mnogi stoje već godinama na istom mjestu, netaknuti. Kako smo u hram stigli kad se već smračilo, hram je osvjetljen, što uz ovakve priče daje poseban doživljaj i vraća vas stotinama godina u prošlost. Od mnogih priča koje hram priča kroz svoje zidove izdvojit ću samo jednu. Na jednom zidu hrama prikazana je priča o trudnoći. Muž i žena sjede okrenuti jedan prema drugome spojenih ruku i nogu, a nekolicina ljudi ih škaklja po stopalima, kažu da na taj način ostaje trudna.

5. DAN – ESNA I EDFU

Dan smo proveli krstareći Nilom, što je moram priznati prekrasan doživljaj kojeg preporučam svakome. Gledajući pejzaž oko Nila vidite koliko je ta rijeka zapravo moćna. Oko rijeke je život, iako siromašan, al već par kilometara dalje od rijeke kreće pustinja kojoj se ne vidi kraj i nigdje ničeg osim pijeska. Prizori uz Nil su stvarno prekrasni, razne ptice, životinje koje se pasu uz rijeku, ribiči, djeca u igri.

Navečer smo stigli u grad Esnu. Esna je mali gradić gdje smo posjetili još jedan hram, iako puno manji od prije viđenih jer jedino što je ostalo je hipostilna dvorana što je zapravo četvrtina cjelog hrama. Večer smo odlučili provesti šetnjom kroz grad, međutim čim smo krenuli prišao nam je policajac i nije nas htio pustiti same, cijelim putem hodao je sa nama i jedva je čekao da se vratimo na brod kako nam se nešto ne bi dogodilo. Mnoge ulice su uske, mračne i puste, ali na onim glavnim ulicama možete vidjeti ljude, uglavnom muškarce kako odmaraju, puše šišu, pričaju. Nitko od prolaznika nije nam djelovao opasno, baš suprotno, svi su bili ljubazni, spremni na razgovor, stvarno nismo vidjeli potrebu policijske pratnje, ali kako kažu, bolje spriječiti nego liječiti.

Nastavili smo naš put Nilom i plovili cijelu noć da bi idući dan stigli u Edfu. Kako smo se približavali gradu Edfu počeli su nas okruživati trgovci. Pitate se kako, ako smo na brodu usrijed rijeke? Dolaze u čamcevima te čamac vežu za brod, u par minuta okružilo nas je preko 50 njih i tada krene trgovina. Nude vam svašta, haljine, marame itd, pokazuju, viču i onda počnu bacati na brod i čekaju da vi njima bacite novac u zamjenu. Roba a kasnije novac, stavljaju se u plastičnu vrečicu u slučaju da završe u vodi. Eto, uopće ne morate u trgovinu, ona dolazi k vama, vjerojatno stariji oblik eBaya.

Usidrili smo se u luci i kočijama kroz grad krenuli prema hramu. Međutim, da bi stigli do hrama prvo morate proći kroz bazar i stvarno morate imati jak karakter jer egipćani su pravi trgovci, i ne snađete se a već u rukama držite neki suvenir.

Hram Edfu je zapravo grčki hram, grci su smatrali da će lakše zavladati Egiptom bez revolucije i ratova, već polako osvajajući unutar države tako da su gradili hramove za egipćane. Kao i prethodni hramovi, ovaj također su generacije gradile i svaki vladar dodavao je svoje nešto u hram. Edfu je jedan od primjera hramova gdje se mješaju grčki i egipatski stilovi što se najbolje primjećuje na stupovima, svaki od njih ima na vrhu jedan cvijet, lotus, papirus, palma ili ruža i svi su međusobno različiti, što inače nije karakteristično za egipatske hramove. Hram Edfu posvećen je bogu Horusu a samo ime znači pobjeda. Jedan je od najočuvanijih hramova u Egiptu, što možemo zaključiti i po stropovima koji još uvijek stoje netaknuti. Hram je očuvan jer je dugi niz godina bio zakopan u pijesku i blatu.

Više fotografija možete pogledati u galeriji Egipat – Krstarenje Nilom Part I

U slijedećem nastavku putovanja kroz Egipat posjetiti ćemo Kom Ombo, Asuan, Naserovo jezero, vozit se kočijama kroz grad, prisustvovat egipatskom vjenčanju, držat krokodile u ruci, jahat deve i na kraju posjetit Aleksandriju.