On je profesor geografije, bloger, kolumnist, novinar, a kaže da u njemu migolji nezreli klinac, on je Domagoj Jakopović i jako voli putovati. Tko su čudnovati čunjaši, gdje su najbolje pive, a gdje najljepše žene, zašto je krokodilburger bolji od graška i koliko piva može popiti saznajte u intervjuu sa Ribafishom.

Tko je Domagoj? 

Ribafish: Domagoj Jakopović, 42 godine, rođen u Zagrebu iz mješovitog muško-ženskog braka (Vela Luka i Križevci). Berba sedamdeseto, lav, diplomirani profesor geografije, senior copywriter, kolumnist, istraživački novinar, bowler, curler, švaler, šegadžija, šeret, bloger i ponosni rastavljeni otac najdivnijeg sedmogodišnjaka na svijetu.

Tko je Ribafish?

Ribafish: Ćelava mrcina od 95 kila u kojoj migolji nezreli klinac koji bi stalno radio spaćke, zezao se, gledao velike cice i putovao, putovao, putovao… Bio sam najdeblji u kvartu pa sam si morao dati nadimak, a pokojna baka mi je 1975. dala neki lančić sa zlatnom ribicom, i tak…

Zašto putuješ?

Ribafish: Kako je netko lijepo primijetio, putovanje je kao čitanje knjiga – ako ne putuješ, znači da si ostao na koricama. A ja sam pročitao jako puno, i uvijek ću voljeti čitati…

Koliko si država do sada posjetio? (koliko kontinenata?)

Ribafish: Plus minus 61 država, nisam bio u južnoj Americi ni na Antarktici, ali polako, ima vremena.

Koje su ti države na popisu kao must see?

Ribafish: Argentina zbog žderila, plakao sam od zavisti kad sam vidio Milića kako jede 18 slijedova mesa, evo i sad se naježim… da, jako volim jesti i piti, i većina blogova u zadnje vrijeme je o toj tematici. Hedonist, kaj ćeš…

Kad bi morao birati u koju državu bi odselio?

Ribafish: Ne bih odselio nigdje, jer toliko volim Roka Fisha Juniora, da mi nakon dva tjedna putovanja više ništa drugo nije zanimljivo. Najljepši je bio Island, najbolje u Australiji, ali toliko toga još nisam vidio…

Kako obično putuješ? Gdje spavaš, što jedeš? Koliko često putuješ?

Ribafish: Putujem čim imam slobodnog vremena i novca, a to se rijetko spoji. Odnedavno sam na novom radnom mjestu, Comunity Manager u Omegamediji, tako da ne znam kad će sljedeći godišnji (volim vas šefice!), ali sreća prati hrabre, budale, djecu i pijanice, pa ću, po tome, vrlo brzo na put! Sve ovisi. Spavao sam u škotskom dvorcu kad sam pisao o viskijima, na plaži na svjetskom prvenstvu u Japanu, ostatak uglavnom po hostelima i nešto u couchsurfu.

U kojim zemljama se najbolje jede, a gdje su najbolje pive?

Ribafish: Makedonija i Bugarska su nebo, ja volim roštilj i perverzije, a tamo su me pogodili drito u čelo. Piva su najbolja u Belgiji i Češkoj, a jedva čekam da se besramno obogatim pa krenem po mini pivovarama Amerike, navodno su sad najjači na svijetu. Osobno su mi sad favorit Sičice kraj Gradiške i njihovo Bošnjak pivo.

Što je bilo najukusnije što si probao, a što više nikada ne bi stavio u usta?

Ribafish: To je kao da pitaš majku koje joj je dijete najdraže. Dobro, ne onu Bekemovu pikulicnu… Ćevapi u Olipmpiku u Skopju, ražnjići kod stadiona u Sofiji, burek s mesom podno Dolca, i ostao sam paf na krokodilburger i sote od kornjače u Kambodži, kao i škampe s pancetom u Bangkoku. Ne jedem grašak i musaku, ali ni onu tarantulu iz Sihanoukvillea ne bi ponavljao, osim ako nije neka okladetina…

A u kojim država su najljepše žene?

Ribafish: Najljepše žene su u Gornjem Stupniku i po našoj strani Jadrana, od Rijeke do Budve. Ali su i najskup… najzahtijevnije. Meni sisatom su sjele i Australke, a divno mi je kad negdje po Ujedinjenom kraljevstvo tijekom vikenda krenu zamaskirane, spontane, lude i besramne Britanke. Kakav zakon!

Imaš sina, kako on reagira na tvoja putovanja? Hoće li krenuti tatinim putem?

Ribafish: Sinoć ja pečem palačinke, zovem ga u kuhinju, a on za stol s atlasom svijeta. Od malih sam mu nogu prije spavanja umjesto odvratnih germanskih bajki (vuk baku, lovac vuka, vuk dva praščića, Ivica i Marica babu, Snjeguljica i njena nekrofilija…), pričao kako je lijepo putovati i što se sve može vidjeti. Tako svako ljeto tražimo najljepšu plažu, zapisujemo u bilježnicu i fotografiramo. Rok će krenuti onim putem koji sam odabere, ja sam tu da mu pružim sigurno odrastanje i prenesem najljepše stvari koje su se meni dogodile. I događaju…

Diplomirao si geografiju, zašto ne radiš u struci? Kako je bilo raditi u školi?

Ribafish: Za rad u struci treba veza i puno novaca. Četiri godine na zamjenama bile su teške, ali divne. Dan danas me zaustavi neka mrcina u Dubravi, i kad već izvučem novčanik i mobitel, konjina me digne u zrak i zaurle „Di si profa, ajmo na pivu!“. Slično je i na Rabu i svugdje gdje sam djecu učio da se vesele životu, a da im je osnovni preduvjet za to da nauče učiti i lakše plove kroz život. Mislim da je urodilo plodom, često se jave, ima ih stvarno sjajnih.

Tko ili što su Čudnovati kljunaši?

Ribafish: To su ti životinje iz Oceanije, a Čudnovati Čunjaš je curling klub kojem sam ponosni predsjednik. Osvojili smo par turnira, ali nas u Hrvatskoj još uvijek rasturaju bolji od nas, tako da curlamo, putujemo, znojimo se i smijemo!

Zašto curling, kako si došao do tog sporta?

Ribafish: Zapili smo se i čekali skijaške skokove na Eurosportu, ali kako je puhalo, pustili su curling. Cijelu smo večer buljili i smišljali što luđe ime za klub, a u ponedjeljak sam otišao na birokraciju to registrirati, i eto nas!

Dopredsjednik si i Društva prijatelja pive, kakvo je to društo? Jel samo pijete pive ili?

Ribafish: Degustiramo, ocjenjujemo, vrijeđamo i divimo se pivama iz cijelog svijeta. I putujemo po pivnicama i pivovarama regije, pala Bosna, Slovenija, Lika…

Koliko piva možeš popiti?

Ribafish: Prije JNA skoro cijelu gajbu, danas se od tri smijem, od četiri spavam, a od pet sutra zovem prijatelje i ispričavam se. Prestar sam da pijem loša piva, četvrtkom popijem tri dobre i to je to.

Koja je najbolja piva koju si probao? (inozemna i domaća)

Ribafish: Westvleteren je tekuća nutela, My Antonia je mlada gorka fina droljica, mostarski Oldbridž Ale čini čuda… Volim svijetlo u Medvedgradu, kao i divlje svježe mlado Bošnjakovo, od tamnih, nažalost, još uvijek je najbolje fašističko, pardon Velebitsko.

Što je Ilički maraton? Jesi stigao do cilja?

Ribafish: Natjecanje po najdužoj zagrebačkoj ulici od broja 524 do broja 1, u kojem u svakoj lijevoj birtiji moraš popiti žestu, a u desnoj pivo. Nas trojica smo došli do 33. birtije, a onda su se suci zapili i otišli doma, a mi išli bariti seksi konobaricu u broj 31. Nitko nije stigao do 49., ni blizu…

Glasnogovornik si Hrvatske Mense – koliki moraš imati IQ da dođeš do te pozicije?

Ribafish: Kad sam ja upao, bilo je dovoljno 148, ali danas se računa po novom sistemu, pa treba 136. Uglavnom, skroz je fora otići si provjeriti moždane vijuge, i filtere za klimu si pročistiš, kaj ne?

Ima li još neko društvo kojeg si član, predsjednik..?

Ribafish: Ponosni član Nižerazrednog Vratnika, najveselije pub quiz ekipe u Hrvatskoj. Kao i Bowling kluba Nomad, ali me tamo ne trpe zbog kvalitete nego više zbog šege.

Bloger, kolumnist, urednik.., voliš pisati? O čemu najviše voliš pisati?

Ribafish: Volim pisati. Ne znam promijeniti getribu, ili obrezati ogrozd, ali pisanje mi je život. Najviše volim pisati za plaću, što mi baš i ne ide u zadnje vrijeme otkako je nastupio sumrak kvalitetnog novinarstva.

Gdje te sve možemo čitati?

Ribafish: Net.hr, www.ribafish.com, www.usporedi.hr, www.sibenik.in, i naravno na fejsu, koji mi je divna stvar!

A kad će neka knjiga?

Ribafish: Kad nađem poštenog i sposobnog izdavača. A i mogao bih i Moldovu posjetiti i tako obići i zadnju državu Europe…

Dovrši slijedeće rečenice:

Ovisan sam o… seksu i hrani

Najviše volim… voljeti, a mrzim… mrziti

Slijedeće putovanje biti će u… Dane otvorenih podruma Istre

Na put ne idem bez… džepnog nožića, kafetina, kondoma i sto rezervnih dolara

Svaki putnik mora… biti sretan i siguran u sebe

Svim putoholičarima preporučujem/savjetujem… krenite na put što prije – na jednog putnika dolazi deset hejtera, a u to se ne želite pretvoriti. Nikad. Ljubi vas barba Riba!