Zanimljivo je kako svako svoje putovanje dozivljavam boljim od onog prethodnog. Svaki put se uputim otvorenog srca i uma, spremna mijenjati stavove i rušiti predrasude. Svaki put se vratim nadograđena jednim novim znanjem i oblikovana jednim novim iskustvom. Tako i sada.

Meni sve u životu dolazi isključivo onda kada sam spremna. I kada mi je potrebno. Prije par mjeseci prihvatila sam poziv za putovanje koje sama vjerojatno ne bih odabrala. Pristala sam s neobjašnjivom lakoćom i potpuno se isključila iz organizacije. Nisam se zamarala itinerarom, nisam googlala odredišta, nisam imala pojma o tome što me čeka. Zapravo je bilo lijepo po prvi put isključiti prekidač za organizaciju te samo skupljati plodove nečijeg tuđeg rada. Aranžman je pronađen na netu (lidl-reisen.de), hrpetina odredišta i usluga za prihvatljive novce bila je presudna te je odluka donesena u rekordnom roku. I to je to! Skandinavija!

Malčicu sam se informirala o vremenu tek toliko da izbjegnem pakiranje potpuno pogrešnih stvari i trošenje novca na odjeću. Slojevita odjeća, topli džemperi/podstavljene majice, sportska obuća, zimska jakna ili vjetrovka u kombinaciji sa šalom pokazali su se kao pun pogodak. Putem su se izmjenjivali svakojaki vremenski uvjeti; od kiše, snijega i vjetra preko suncem ugrijanih gradova. Krema za sunčanje (za lice) i krema za ruke (protiv suhoće, ispucale kože) zaista olakšavaju boravak na oštrom zraku. Ove male smjernice definitivno pomažu kada se sleti iz grada u kojem je gotovo pa 30 stupnjeva u zraku, jer hladnoća i nepripremljenost (kada je odjeća u pitanju) ubijaju doživljaj.

Slijetanje u Stockholm i priključivanje grupi bilo je u najmanju ruku…fascinantno. Jeste li se ikada zapitali tko bookira unaprijed složene aranžmane divovskih turoperatora? Jako rijetko mladi ljudi, jer vole putovati po svome, vole sami kreirati svoje pauze za ručak, planirati svoje rute te određivati tempo putovanja. Dakle, slijetanje u Stockholm, okupljanje grupe. 54 (slovima: pedeset i četvero) penzića i nas 2 (slovima: dvoje). Nek avantura započne!

Iz Švedske preko Finske do Norveške – cilj je bio Nordkapp – najsjevernija točka Europe. Osjećaj je bio ravan igranju neke video igrice i penjanju po levelima. Prvi susret sa Stockholmom bio je, blago rečeno, razočaravajući. Kiša, zamagljeni prozori te potpuno promašeni koncept razgledavanja grada iz autobusa samo se pomiješao s mojim umorom i praznim želucem te stvorio gorak okus u ustima. Meh. Ne znam kako je uspjelo biti toliko loše.

Lulea – Zbog blizine luke Lulea se razvila u veliko industrijsko središte. 1887. god opustošio ju je požar te je tek par zgrada ostalo pošteđeno. Crkveno naselje Gammelstad stari je dio grada te ujedno i najvjerniji prikaz gradova koji su nekada bili rašireni na području cijele Skandinavije. U samom središtu naselja je crkva koja datira iz 15. stoljeća, a tik do nje nalazi se 400tinjak raspoređenih nastambi koje su u to vrijeme služile kao prenoćište brojnim vjernicima/hodočasnicima iz udaljenijih mjesta. Sam arhipelag Lulea sastoji se od oko 700 otoka koji su raspoređeni sve do Finske. Čim smo se udaljili od obalnog dijela i uputili prema Finskoj uočila sam područja s rijetkom naseljenošću, netaknutu prirodu, krda sobova i jelena koji su nas pratili do samog prelaska linije polarnog kruga.

Sama Finska poznata je po saunama. Finska sauna je zatvorena drvena prostorija u kojoj se nalazi peć s kamenjem. Temperatura zraka u finskoj sauni kreće se od 70 do 100 stupnjeva, a cilj sauniranja je poticanje cirkulacije, jačanje cjelokupnog imunološkog sustava, ublažavanje kroničnog bronhitisa, reume te eliminacija psihičkog i fizičkog stresa. Finci ne smatraju saunu luksuzom, već prijekom potrebom. Prema statističkim podatcima Finsku čini populacija od 5,3 mil stanovnika koji na raspolaganju imaju nešto više od 3 mil sauna.

Put nas je odveo do Karasjoka, naselja norveški Samija. Iako je Sapmi Park bio tek djelomično otvoren, uspjeli smo odgledati kratak film o životnoj filozofiji Samija, te prošetati kroz većim dijelom zatvorene nastambe ispred parka. Sama životna filozofija Samija temeljena je na suživotu s prirodom koja nas okružuje i njegovanju onog duhovnog u nama. Vode, rijeke i drveća nastali su iz čvrstih rogova sobova, a duše preminulih nas ne napuštaju, one se samo podižu i tvore najljepše boje Aurore Borealis. S obzirom na godišnje doba, imali smo prilike uživati u prirodnom fenomenu koji se pojavljuje sjeverno od Arktičkog kruga tijekom kojeg je sunce vidljivo 24 sata. Vrijeme tijekom kojeg sunce ne zalazi ovisi o zemljopisnom položaju mjesta.

Tunelom ispod mora stižemo do nestvarno lijepog otoka Mageroy. U ribarskom selu Kamoyvaer (otok Mageroy), mjestašcu od nekih 70ak stanovnika, tišina se uvukla u svaku poru, svaki kamen. Pogled mi se zaustavlja na starim ribarskim koćaricama, sušarama za ribu, prekrasno obojanim kućama/vikendicama. Osjećam tišinu svim svojim bićem. Otok je rijetko naseljen, mlađi ljudi su se odselili u potrazi za svojim komadićem stresa. Na otoku živi gospođa Schmutterer, nijemica, umjetnica, doseljenica koja posebnom kolaž-tehnikom dočarava polarni dan/polarnu noć. U samom središtu mjestašca ima svoju prodajnu galeriju i spremna je podijeliti svoje iskustvo života na otoku.

I sad smo skoro pa tu. Na cilju. Do Nordkappa nas dijeli svega pola sata – 45 min. Snijeg. Hladnoća. Sobovi. Nordkapp. U daljini, između oblaka, tik poviše razine mora pokazalo se sunce. Ima li ljepšeg pogleda od onog na beskraj, na beskonačnost? Nema žurbe, tu je, ne zalazi. Obasjava površinu mora, reflektira se, boji oblake i sve čega se dotakne. Beskrajna ljepota.
Neograničenost. Uz beskonačnost volim i bajke. Dijete u meni jedva je dočekalo kročiti u ured Djeda Mraza. I da, on ljude stvarno pita koje su im želje. On te stvarno pita što želiš. Selo Djeda Mraza udaljeno je 8 km od grada Rovaniemi (Finska, Laponija). Glavni poštanski ured Djeda Mraza zaprima na tisuće pisama, te se na svako pismo odgovara.

Djedova adresa:
Santa Claus, Santa Claus Main Post Office, FI-96930 Arctic Circle

Na samom jugu Finske, na obali finskog zaljeva smjestio se glavni grad Helsinki. Glavni grad je u početku bio Turku, ali je 1812. godine izgubio tu titulu zbog velikog utjecaja Sveđana koji su živjeli na tom području. Tu smo odlučili ne ponavljati grešku iz Stockholma, već doživjeti grad po svom. Helsinki ima brojne znamenitosti u neoklasicističkom stilu, a najpoznatija je luteranska katedrala s kipom ruskog cara Aleksandra II. Brojne građevine u funkcionalističkom stilu izgradio je Alvar Aalto. Smatra se kako je Helsinki jedan od gradova s najvećim dohotkom po glavi stanovnika u svijetu. Baltikom, između Finske i Švedske (Turku – Stockholm) plove veliki putnički brodovi opremljeni nizom sadržaja. Zbog jako visokih cijena alkohola i cigareta, Finci nerijetko putuju brodom u svrhu kupovanja po nižim cijenama. Dozvoljena količina kupljenog alkohola po glavi iznosi 120 l.

I onda šećer na kraju. Malo slobodnog vremena prije leta, jako osunčani glavni i najveći grad Švedske i potpuno novi pogled. Stockholm je Venecija sjevera. Izgrađen je na 17 otoka, međusobno povezanih s 57 mostova. Ekonomsko je, medijsko, kulturno i političko središte Švedske. U samom središtu grada sreli smo i jednog poznatog hrvatskog autora i TV voditelja na zadatku.

Vrijeme smo iskoristili za stapanje s masom, upijanje sunca i punjenje baterija do samoga kraja. Zanimljivo je kako svako svoje putovanje dozivljavam boljim od onog prethodnog. Svaki put se uputim otvorenog srca i uma, spremna mijenjati stavove i rušiti predrasude. Svaki put se vratim nadograđena jednim novim znanjem i oblikovana jednim novim iskustvom. Tako i sada.

Napisala: Sandra Sabjan