Kineska Nova godina najvažniji je blagdan u Kini, ali i u mnogim zemljama Azije. Iako sam datum proslave dolazi tek idući tjedan – danas je prvi dan blagdanskog ciklusa kad mnogi Kinezi počinju pripreme za veliku proslavu.

Xiao Nian, ili “Mala Nova godina”, tradicionalni je kineski praznik koji označava početak priprema za kinesku Novu godinu. Održava se nekoliko dana prije glavne proslave i simbolizira čišćenje i pripremu doma za dolazak nove godine. Tijekom Xiao Niana obavljaju se razne tradicionalne aktivnosti poput čišćenja kuće, kuhanja posebnih jela i obavljanja rituala koji osiguravaju sreću i blagostanje u nadolazećoj godini. Ovo je vrijeme okupljanja obitelji, kad se svi pripremaju za veliki događaj kako bi dočekali godinu s čistim prostorom i pozitivnom energijom. Ove godine “Mala Nova godina” počinje u sjevernoj Kini 23. dana lunarnog mjeseca, 22. siječnja, a u južnoj Kini dan kasnije.

“Mala Nova godina” katkad je kolokvijalno poznata i kao Festival Kuhinjskog Božanstva, budući da je glavni dio slavlja priprema doma i ognjišta za privremeni odlazak toga Božanstva na nebo.

Slavi se 小年夜 “Mala Nova godina” i Kuhinjsko Božanstvo po imenu Zao Jun ili Zhang Lang. U nekim legendama naziva se i Zao Shen, Zao kimjah ili Cokimjah. On je najvažniji između mnoštva kineskih domaćih bogova koji štite ognjište i obitelj i gotovo svi ga imaju u svojem domu. Ponegdje to može biti samo slika, ponegdje statua, ali uobičajeno je da se nalazi u kuhinji i da ga se štuje za sve važnije datume i događanja u godini, a pogotovo danas na njegov dan. Kuhinjsko Božanstvo prepoznato je u kineskoj narodnoj religiji, kineskoj mitologiji i taoizmu. Pod različitim imenima slavi se i u nekoliko drugih azijskih religija i zemalja. Vjeruje se da se dvadeset trećeg dana dvanaestog lunarnog mjeseca, neposredno prije kineske Nove godine, Kuhinjsko Božanstvo vraća na nebo kako bi izvijestilo Yu Huang Da Dija o aktivnostima svakog kućanstva tijekom prošle godine. Yu Huang Da Di je zapravo Car od žada. Car od žada ili nebeski car tada ili nagrađuje ili kažnjava obitelj na temelju godišnjeg izvješća Zao Juna.

Iako pomalo neobično vjerovanje, kao i lista dobrih djela koje dobiva Djed Mraz, mnogi će u Kini danas obilježiti ovaj važan dan uz obiteljsku večeru i dumplingse koje će ponuditi i Kuhinjskom Božanstvu. Postoje mnoge priče o tome kako je Zao Jun postao Kuhinjsko Božanstvo, a jedna od najpopularnijih priča datira u otprilike 2. stoljeće prije Krista. Podatci su nepouzdani, no sačuvali su se kroz narodne priče i zapise do današnjih dana. Zao Jun je navodno bio običan čovjek koji je živio na zemlji i zvao se Zhang Lang. Tu se sada priča malo komplicira, pogotovo ako vjerujemo da je ovaj čovjek kasnije postao Božanstvo.

On se na zemlji oženio čestitom ženom, ali se na kraju zaljubio u drugu, mlađu ženu. Ostavio je svoju ženu (o nebesa) kako bi bio s novom odabranicom, ali kao kaznu za ovaj preljubnički čin nebesa su ga pogodila nesrećom. Zhang Lang je oslijepio. Uskoro ga je njegova mlada ljubavnica ostavila. Tako sam i slijep, nije mogao raditi i bio je prisiljen prositi hranu. Moleći za milostinju, slučajno je prošao pored kuće svoje bivše žene. Budući da je bio slijep, nije ju prepoznao. Unatoč njegovom lošem ponašanju prema njoj, ova čestita i dobra žena sažalila se nad njegovom sudbinom i pozvala ga u kuću kako bi mu dala hranu. Pripremila mu je izvrstan obrok s puno ljubavi, a  Zhang Lang počeo joj je pričati svoju životnu priču. Dok je dijelio svoju priču, obuzela ga je bol zbog pogreške koju je napravio te je počeo bolno plakati. Njegovu suprugu to je duboko dirnulo pa mu je, kad je čula kako se kaje, rekla da otvori oči i u tom trenutku vid mu se vratio. Prepoznavši ženu koju je napustio, Zhang Lang se toliko posramio svojega ponašanja prema njoj da se isti tren bacio na kuhinjsko ognjište, ne shvaćajući da je još uvijek upaljeno. Njegova bivša supruga pokušala ga je spasiti, no uspjela mu je spasiti samo jednu nogu.

Posvećena žena potom je stvorila svetište svojem bivšem mužu iznad kamina, čime je započela povezanost Zhang Lang s kuhinjom/ognjištem/štednjakom u kineskim domovima. U Kini se i danas ponegdje vatreni žarač naziva “Zhang Langova noga”.

Kao i u mnogim drugim legendama iz Kine, često postoje različite verzije istog događaja zbog različitih regionalnih interpretacija. Katkad te verzije znaju biti toliko drukčije da je teško uopće povezati da se radi o istim ljudima/božanstvima. Ovo je jedan takav primjer.

Tek napomena – Zao Jun i Zhang Lang su iste osobe, ali imaju različita imena u različitim povijesnim izvorima.

Zao Jun bio je siromašan čovjek koji je bio prisiljen prodati svoju ženu. Godinama kasnije on je postao sluga u kući njezina novog supruga. Žena se jako sažalila nad tužnom sudbinom svojega bivšeg muža te je odlučila ispeći mu nekoliko kolača u koje je sakrila novac. On to nije primijetio i prodao je kolače za jako mali novac. Kada je shvatio što je učinio, u očaju si je oduzeo život. U Kini se tad vjerovalo da osobe koje počine samoubojstvo ne mogu pronaći mirnu duhovnu sudbinu jer njihova duša nije ispunila svoju sudbinu i ne može prijeći u novi život poslije smrti na uobičajen način. Osobe tad postaju jiangshi, mitsko biće nalik na zombija. U legendama ih obično opisuju kao ukočena nemrtva bića, s ispruženim rukama unaprijed. Noću ubijaju živa bića kako bi preuzeli njihovu životnu snagu qi, a danju spavaju u lijesu. Otuda vjerojatno i dodatni naziv – kineski skačući vampir. Kako god, uistinu strašna sudbina. Nebo se tad sažali nad tragičnim krajem koji je Zao Jun imao i umjesto da postane jiangshi, postao je Bog kuhinje i ponovno se ujedinio sa svojom ženom. To su uglavnom sve informacije koje za sad kineska mitologija ima o ovoj verziji događaja.

Izvorno se vjerovalo da je Kuhinjsko Božanstvo boravilo u samom štednjaku, a tek je kasnije preuzeo ljudski oblik i počeo se stavljati u obliku statua ili sličica u kuhinje. Pored sličice nalazio bi se i papir na koji se zapisivalo sve što je važno da Kuhinjsko Božanstvo prenese Žadenom caru. Zao Junu se prije povratka na nebo daruje hrana, a često se i njegove usne namažu medom kako bi zasladile njegove riječi upućene Caru od žada. Ako kućanstvo ima kip ili pločicu s imenom Zao Juna, skinut će se i očistiti na ovaj dan, a dan kasnije kreće i veliko čišćenje cijele kuće. Ljudi u sjevernoj Kini slave ga dvadeset i trećeg dana dvanaestog lunarnog mjeseca, dok ga ljudi u južnoj Kini slave dvadeset i četvrtog. Uz mjesto, tradicionalno se datum može odrediti i prema profesiji, ali uglavnom ovo su dani kad kreću sve važne proslave. U Kini se očekuje povećan broj putnika u prometu, ovo je razdoblje kad milijuni ljudi putuju kućama. Ovo je također vrijeme kad je cijela Kina ukrašena mnogobrojnim dekoracijama koje svakako treba vidjeti.  

___________________________________________________________________________________________________________________________________

Tekst i fotke: Antonija Putić

Producentica i umjetnica Antonija Putić već godinama živi u Kini, zemlji koja ju je očarala svojom kulturom, običajima i jedinstvenim načinom života. Završetkom Akademije dramske umjetnosti i studija komunikologije u Zagrebu, njezina su putovanja započela iz znatiželje i umjetničkog duha, a prerasla su u poziv. Kao strastvena putnica, Antonija je proputovala više zemalja nego što je ikada planirala, no niti jedna nije ostavila tako snažan dojam na nju kao Kina, koju od 2013. naziva svojim drugim domom. Osim što o svojim doživljajima, neobičnim mjestima, okusima i receptima Dalekog istoka piše za tiskane medije i portale, Antonija vodi i Facebook stranicu “Antonija Putić”, gdje dijeli zanimljivosti o kineskom životu, kulturi i znamenitostima. Njezin zanimljive objave i bogato iskustvo omogućili su mnogima da otkriju ljepote i tajne Kine. Svojim pristupom Antonija uspijeva Kinu približiti svima koji žele osjetiti njezinu čarobnu raznolikost i neiscrpno kulturno bogatstvo.

Antiniju možete pratiti i na facebooku –> https://www.facebook.com/profile.php?id=100045848130749