Zamislite da putujete svijetom, dijelite s ljudima recepte tradicionalne hrane iz vaše zemlje i usput učite o njihovoj kuhinji. Ovu ideju pokrenuo je iskusni slovenski couchsurfer Marko Bencik iz Ljubljane, koji već godinama u svojoj kuhinji ugošćuje couchsurfere iz svih dijelova svijeta i nazvao je Cook With Locals As You Travel
Ljubljana je bila moja iduća destinacija nakon Budimpešte , koja me je oduševila povoljnom i ukusnom hranom. Za prijestolnicu Slovenije već sam znao da se nalazi u skupljem cjenovnom rangu od Mađarske i da se hedonistički neću moći toliko razbacivati, ali veselio me je moj dogovor i susret s Markom. Prijevoz iz Budimpešte sam našao preko Bla Bla Cara i kasnio je u polasku gotovo sat vremena. Vozač mi se telefonom ispričavao i kao razlog naveo gužvu na putu do bazilike gdje smo se trebali naći. Lagano sam već bio nestrpljiv. Moj ljubljanski CouchSurfing domaćin Maja, koja je iz Crne Gore došla na studij marketinga u Ljubljanu i zaljubila se u taj grad, već je očekivala moj dolazak. Uskoro se ispred mene zaustavila siva Fiat Multipla i iz nje je izašao nasmiješeni tamnoputi gospodin.
Kažu da postoje dvije prirodne kontracepcije: Crocs šlape i Fiat Multipla. Navodno i čarape u kombinaciji s natikačama pomažu. Ispostavilo se kako je igrom slučaja moj suputnik također vezan uz hranu. Doduše vegetarijansku i vegansku. Ima svoj catering i na putu je prema Italiji na veganski festival. Pomislio sam kako Svemir danas ima smisao za humor. Ja kao nepopravljivi mesojed i on vegetarijanac/ povremeno vegan koji je, ruku na srce, bio i ne baš toliko dobar vozač. Odavalo ga je nekoliko udubina na autu i vijuganje po cesti. Ipak sam stigao živ i zdrav u Ljubljanu s nekoliko sati zakašnjenja.
“Kada kuhamo zajedno, volim kada moji gosti kuhaju hranu koja prezentira zemlju iz koje dolaze, onu koju su kuhale njihove mame ili bake. Istu stvar radim i kada ja nekuda putujem. “ govori nam Marko dok smo Maja i ja sjedili u njegovoj kuhinji i pili domaći kefir kojeg sam pravi i kojeg nam je ponudio pri samom dolasku u njegov dom. Ako je i postojala određena doza nervoze ili skepticizma oko ovog susreta, nju je u potpunosti ubila Markova pozitivna energija i domaćinstvo. Čekali smo Juliju, Markovu ženu koja je inače iz Uzbekistana. Njih dvoje upoznali su se za vrijeme školovanja na Bledu, zaljubili se, te je ona odlučila svoju domovinu zamijeniti Slovenijom, točnije Ljubljanom.
Nakon dugog razmišljanja i kopanja po receptima odlučio sam se praviti zagrebački odrezak i pole od krumpira. Iako nije potpuno autohtono hrvatsko jelo, tradicionalno je i činio mi se kao najbolji izbor hrane koju sam naučio jesti od mame i bake. Julia je uz Majinu pomoć radila Kutab, azerbajdžanski tanki kruh punjen porilukom ( nadjevi mogu varirati, pa se tako može dodavati špinat ili mljeveno meso) i sirom, koji se preklapa, premazuje maslacom i peče na suhoj tavi. Jednostavno i jako dobro. Tijesto se radi od brašna, vode, soli i ulja i razvalja se prilično tanko, iako morate paziti da ne puca. Na jednu polovicu nanosi se željeni nadjev, te se preklopi drugom polovicom tijesta.
“Jako malo hrane se baca u našoj kuhinji. Na putovanjima sam vidio puno djece koja su gladna i nemaju za jesti, tako da sada puno više cijenim svaki komadić sirove ili kuhane hrane” govori nam Marko objašnjavajući kako rezati papriku da se ona u potpunosti iskoristi. Punih želudaca, ostatak večeri smo proveli razmjenjujući priče s putovanja uz fino slovensko vino Jeruzalem Ormož Muškat i desert koji je pripremila Maja. Marko i Julia kao iskusni putnici koji su proputovali preko 60 zemalja pričali su nam o Iranu i koliko su ostali oduševljeni tom zemljom i ljudima. Razgovarali smo o CouchSurfing iskustvima iz perspektive gosta i domaćina. Julia i Marko pokazali su se kao izvrsni ljudi. Iako sam bio pomalo umoran od kišnih dana i puta uspjeli su me “oživjeti” smijehom i svojom pozitivnom energijom koja je ispunila kuhinju koju krase začini i pribor iz cijelog svijeta. Razmijenili smo kontakte i morali se nažalost rastati, ali nadam se da će nam se putevi još jednom ispreplesti negdje u nekoj kuhinji uz dobru hranu i smijeh.
Napisao: foodwinebeer
