Bugarska-zemlja prijateljskih i gostoljubivih ljudi, fine i jeftine hrane te prirodnih ljepota. Uz 3 nacionalna parka Bugarska ima i 11 parkova prirode, 54 prirodna rezervata i 10 objekata ili područja pod zaštitom UNESCO-a. Impresivne brojke.
Napisala: Višnja Matotek
Nakon nekoliko dana odmora na obali Crnog mora jedva smo čekali krenuti dalje u istraživanje Bugarske. Crnomorske plaže su prekrasne, duge i pješčane, ali mi nismo navikli na takav masovni turizam kakav razvija Bugarska na svojoj obali. Vozimo se prema Velikom Tarnovu, nekadašnjem glavnom gradu Bugarske. Noćimo u selu Arbanasi, 3 km sjeverno od Velikog Tarnova, koje je pretvoreno u muzej kulturne baštine na otvorenom i obuhvaća 80 kuća. Sljedeći dan je u planu posjet nacionalnom park-muzeju Šipka-Buzludža na planini Balkan (Stara planina) koja se proteže središnjim dijelom Bugarske.
Park-muzej Šipka-Buzludža proglašen je 1956. godine i spaja prekrasnu planinsku prirodu i povijesne spomenike s važnim događajima iz bugarske povijesti. Nekadašnje bojište pretvoreno je u muzej na otvorenom koji obuhvaća 26 spomenika i obilježja vezana za bitke za oslobođenje od turske vlasti pa do bitaka iz razdoblja Drugog svjetskog rata. Godine 1877. ruska vojska dolazi u pomoć bugarskim revolucionarima i na prijevoju Šipka na planini Balkan vode se odlučujuće bitke koje su godinu dana kasnije dovele do poraza Turaka i oslobođenja Bugara od turske vlasti. U spomen na te događaje 1934. godine postavljen je na prijevoju Šipka, na visini od 1326 metara, Spomenik slobode visok 31 m. Do njega vodi gotovo 900 stepenica, a u njemu se nalazi muzej koji dokumentira te najvažnije bitke.
Dvanaest kilometara istočno od prijevoja Šipka, na visini od 1432 m, nalazi se monumentalni spomenik Buzludža. Do njega vodi cesta koja je danas u veoma lošem stanju, gdje se vozite maksimalnom brzinom od 20 km na sat i ne želite razmišljati o tome što će se dogoditi ako vam pukne guma, a znate da nemate rezervnu u autu, niti signala na mobitelu. Cesta je vjerojatno nekad bila u puno boljem stanju, ali kako se već 30 godina koristi jednom na godinu, nemaju je potrebu obnavljati.
U Drugom svjetskom ratu na planini Buzludži vodile su se žestoke borbe između fašista i nacionalnog partizanskog pokreta otpora u kojem vodeću ulogu imaju bugarski komunisti. Nakon Drugog svjetskog rata i uspostavljanja komunističke vlasti počinje se raspravljati o ideji da se na Buzludži sagradi spomenik u čast komunizmu. Gradnja spomenika je trajala od 1974.-81. godine. Spomenik je dobio oblik tanjura kraj kojega se nalazi toranj visok 70 m s petokrakom zvijezdom na vrhu. Sjaj zvijezde je noću navodno bio tako velik da se vidio na sjeveru do bugarske granice, a na jugu do grčke granice. Gradnja je financirana dobrovoljnim prilozima stanovnika Bugarske. Koliko su bili ”dobrovoljni” to je sigurno upitno. Tisuće vojnika i obrtnika je od ranog proljeća do kasne jeseni 7 godina radilo na spomeniku. Svečano je otvoren 1981. godine i koristio se sve do 1989. godine, do rušenja komunističke vlasti u Bugarskoj. Koristio se kao mjesto održavanja raznih događaja Bugarske komunističke stranke, tu su se dočekivale strane delegacije, a u ostalo se vrijeme koristio kao javni muzej. I to besplatan, otvoren za sav narod, jer ga je sam taj narod sagradio. Posjećenost je bila vrlo velika.
Nakon pada komunizma u Bugarskoj, spomenik je prepušten uništavanju. Uklonjen je metal i drugi vrijedni materijali, razbijeni su prozori i vrata, uništena je velika petokraka zvijezda. Unutrašnjost spomenika također propada, urušavaju se mozaici kojim su bili ukrašeni zidovi. Glavni ulaz je zatvoren za javnost jer unutrašnjost nije sigurna za posjetitelje. Godinama se spominju ulagači koji će vratiti spomeniku nekadašnji sjaj, ali još uvijek ništa. Šteta, jer je spomenik svojim izgledom, kojim podsjeća na NLO, i veličinom stvarno jedinstven.
Bez obzira na loše stanje spomenika, ako se zateknete u središnjoj Bugarskoj, svakako posjetite Šipku i Buzludžu. Ako ni zbog čega drugog onda zbog prekrasnih panoramskih pogleda i uživanja u miru i tišini na vrhovima planina. To je i nama bio plan. Dobili jesmo panoramske poglede, ali ne i mir i tišinu. Naime, našli smo se na Buzludži jedan jedini dan u godini kad se tu okupljaju ljudi u crvenim majicama i slave praznik Bugarske socijalističke partije. Nešto kao naš Dan mladosti u Kumrovcu. Već na skretanju za spomenik s glavne ceste zaustavila nas je policija i probala nam objasniti da ne možemo dalje jer se održava neki skup. Nismo se baš uspjeli sporazumjeti, ali su nas ipak pustili. Tek nekoliko kilometara prije samog spomenika naišli smo na kolonu autobusa koji su se polako pomicali prema vrhu. U podnožju spomenika policija nas je opet tražila propusnicu koju mi naravno nismo imali, ali uz upornu molbu da nas na kratko puste parkirati te nakon njihova međusobna dogovaranja, dobili smo jedan sat da se popnemo do spomenika i vratimo natrag s time da netko mora ostati kraj automobila u slučaju da ih treba preparkirati. Uspjeli smo se u taj jedan sat popeti dosta strmom stazom do spomenika, uslikati nekoliko fotki i juriti natrag dolje. Šteta zbog gužve na stazi i treštanja muzike koja se puštala na skupu, ali pogled s vrha je stvarno bio fantastičan.
