Onima koji vole ukusnu, a opet cjenovno povoljnu hranu, mađarska prijestolnica definitivno ima što za ponuditi. Isto tako izbor je veoma raznolik od talijanske pa sve do indijske kuhinje. Branko iz foodwinebeer bloga vodi nas na gastro putovanje kroz Budimpeštu
Autobus se kotrljao prema glavnoj budimpeštanskoj autobusnoj stanici Nepliget. Nakon dolaska, spustio sam se stubama u unutrašnjost metroa i prvi prizor koji sam ugledao bio je “dnevni boravak” desetak beskućnika koji su spavali na olinjalim madracima skrivajući se od hladnoće. Putem sam upoznao čovjeka koji je podrijetlom iz Hrvatske, ali već dvanaest godina živi na relaciji Zadar – Budimpešta. U Zadar odlazi zbog posla, a u Budimpeštu zbog žene. “Lijepa je Budimpešta i mislim da će ti se svidjeti”, govori mi, “Deset godina sam živio u New Yorku i mogu ti reći kako mi onaj njihov rush hour uopće ne nedostaje. Ovdje je sve više manje laganini”.
Moj budimpeštanski CouchSurfing domaćin, njemica Anne koja volontira kao učiteljica njemačkog jezika u Budimpešti, nakon što me je dočekala na stanici metroa, odmah me povela u Szimpla Kert , mjesto broj jedan noćnog života u Budimpešti . 2002. godine stara tvornica preuređena je u ruin pub i sada služi kao centralno mjesto dobrog provoda s pubom, kinom, street food zalogajnicom i binom za live svirku. Ulaz se ne naplaćuje, na ulasku vas pregledavaju redari, a plastične boce su zabranjene za unos. Iako je bila nedjelja, mjesto je bilo krcato ljudima. Trijeznima, polupijanima, pijanima, turistima, domaćim ljudima, jednostavno raznolikom ekipom. Zanimljivo i posebno mjesto. Također nedjeljom se ovdje održava “Farmers market” koji zna okupiti od 1500 – 2000 ljudi dnevno, a u večernjim satima svakako morate pribati nešto od njihove finger i street food ponude.
Prvog dana ustao sam dosta rano ( kada si na godišnjem to znači oko 9 h ujutro) rastao se s Anne koja je morala na posao i ostavila me na milost i nemilost istraživanja grada i budimpeštanskih znamenitosti.
Doručak sam odlučio potražiti u talijanskom restoranu Akademia Italia koji se nalazi tik uz baziliku sv. Stjepana i koja je otvorena od ranih jutarnjih sati. Zamišljena je kao koncept tri u jedan: talijanski restoran, trgovina slasticama i kulinarska škola. Interijer je u potpunost uređen u talijanskom stilu s dvije “prozirne” kuhinje u kojima se vrši priprema jela, odijelom za slastice i kave, velikim “papirusima” na zidovima na kojima su ispisani recepti tradicionalnih talijanskih specijaliteta. Isto tako imaju i svoju “mini tržnicu” gdje možete kupiti suhomesnate proizvode, sireve, vina… Očekivano, ponuda hrane im se sastoji od tipičnih talijanskih jela: pizza, tjestenina, bruschetta, rižota i mnogih drugih.
Na vanjskoj terasi s koje puca pogled na baziliku naručujem kavu i doručak koji se sastoji od jaja i slanine, cherry rajčica s bosiljkom, prepečenca i maslaca. Prilično ukusno, iako su jaja bila možda malo neslana, ali ovdje je za ravnotežu poslužila hrskava slanina. Prepečenac je bio odlično pečen, hrskav i u kombinaciji s ukusnim maslacem činio je jedno stvarno fino jelo za početak dana.Cijena cjelokupnog doručka s kavom iznosila je 2000 ft ( cca. 47 kn ). Možete platiti gotovinom ili karticom.
Povijesne prilike ostavile su trag i na mađarskoj kuhinji . Nomadski običaji s jelima od mesa ( posebice svinjskim i goveđim ) koja su se pripremala iznad vatre, učinila su da gulaš, paprikaš i fiš danas čine poznate mađarske specijalitete. U 15. stoljeću žena Matije Korvina doprinijela je razvoju kuhinje raznim začinima, posebice lukom i češnjakom. Isto tako za vrijeme Otomanskog carstva, Turci su ovdje donijeli jela poput sarme, punjene paprike, ali i mnogih slastica.
Naravno, za svog boravka u Budimpešti morao sam probati jedno od meni posebno dragih jela: gulaš, a kako sam imao prilike čuti, dobar gulaš nudi KonvyBar & Restaurant koji se nalazi u židovskoj četvrti i izgleda kao knjižnica koja je preuređena za potrebe restorana. Jelovnik je svaka dva tjedna inspiriran jednom od mnogobrojnih knjiga s polica, pa je tako za mog posjeta odabranik bio Mihail Bulgakov s djelom: The Master and Margarita. Restoran nije pretjerano velik, prima četrdesetak gostiju, imaju profesionalno i ljubazno osoblje i sve u svemu nudi jedan osebujan i zanimljiv koncept restorana i bara.
Odličan gulaš koji sam imao prilike probati nije bio pretjerano začinjen ( za one koji vole pikantno uz porciju gulaša dolazi i prilično ljuta paprika ) s mekanim komadićima mesa, mrkvom i krumpirom. Jako dobro i ukusno. Radno vrijeme restorana je od 12 do 24 h, te primaju gotovinu i kartice. Cijena gulaša je 1390 FT ( cca. 33 KN ) što je i više nego povoljno.
Želio sam isprobati i nešto od street ili finger food ponude Budimpešte. Kao prvotni izbor nametnuo se Lehuto , koji je također smješten u židovskoj četvrti, prvenstveno se radio o pubu s raznovrsnom ponudom craft piva, no ima i vlastitu kuhinju čiju ponudu uglavnom čine hamburgeri, burritosi, sous vide jela i topli sendviči. Točnije, dva vegetarijanska sendviča ( s patlidžanima i sirom ili druga varijanta s povrćem i sirom) i jedan namijenjen nama normalnim ljudima ( meso i sir ). Cijena je dosta povoljna, 690 FT, što je otprilike 17 KN , a sendvič je iznenađujuće ukusan, iako sam ga morao čekati dobrih 30 minuta, pa sam već pomislio da su zaboravili na mene. Baš kada sam razmišljao pitati konobara “hoće li to više?”, rekao mi je kako sendvić dolazi za koju minutu. “Vidio sam kako ga kuhar priprema”, kaže on.
Podlogu čini lepinja od kruha, dok se nadjev sastoji od mesa ( ne jeftinog parizera ) , umaka od rajčice, te sira. Odlično za prigristi uz pivo. Možda ga je malo nespretno za jesti rukama , pošto je prilično velik, a vilicu i nož ne dobijete uz njega, ali brzo se snađete kada ste gladni.
Bors GasztroBar je street food mjesto u pravom smislu riječi i jedno od lokacija koje morate posjetiti kada ste u Budimpešti. Veoma malen, skučen prostor koji je gotovo uvijek pun. Sigurno ga nećete promašiti, pošto iz njega gotovo uvijek izvire red ljudi na pločnik, a nekada čak i na cestu koja se nalazi ispred njega. Tu možete sresti turiste, poslovnjake u odijelima, alternativce, hipstere, ma gotovo sve. Najveći hit su im juhice koje variraju od slatkih do pikantnih i kako sam imao prilike vidjeti, idu kao lude. Proces narudžbe je jednostavan. Na okolnim zidovima napisana je ponuda hrane, a kada dođete na red kažete što želite, upitaju vas za neko prepoznatljivo ime, nadimak ili bilo što po čemu će pamtiti vaše odabrano jelo i doslovno vas po tome što ste im rekli pozvati ( izderati se je možda bolji opis) kada je narudžba gotova da znate doći po nju. Moj izbor bio je Bors Dog. Umjesto hrenovke dobijete začinjenu, jako ukusnu, tanku mesnatu kobasicu koja se nalazi u hrskavom pecivu s umakom, lukom i rastopljenim sirom i od čega možete pustiti slini na volju da curi u kojim god smjeru želi. Odlično. Cijenu sam zaboravio.
Budimpeštanska tržnica je nešto što bi svaki ljubitelj hrane trebao obići, a CNN ju je 2013. godine proglasio najboljom tržnicom u Europi. Iako zna vladati prilično velika gužva, na njoj možete naći gotovo sve što poželite od raznih namirnica, voća i povrća, hrane i vina do mađarskih porno filmova. Šalim se to nisam vidio. Na gornjem dijelu smjestili su se restorani i zalogajnice. Jedan od najpoznatijih je Fakanal Etterem koji njeguje tradicionalan mađarski stil. Od jela, koja su malo skupljeg ranga, do interijera i cige koji svira ljudima za stolom. Gotovo uvijek je pun, ponajviše turistima, a cijeli taj koncept turista – svirca za stolom nije ono što pretjerano volim. A kako to kaže Anthony Bourdain: “Don’t eat like a tourist. That’s not the type of knowledge you want.”
Okolne ulice nude malo drugačiju sliku restorana, pa sam ručak odlučio potražiti u obližnjem Borbirosagu. Kako i sami ističu: “WE ARE SAID TO BE STRONG IN DUCK. And we don’t protest.” Isto tako dodao bih da su jaki i u vinu i da tu ne moraju također protestirati. Gotovo preko 100 vrsta vina koje nude na čaše, butelje, pa čak i za prodaju. Jako pregledna i lijepa vinska lista na kojoj su navedene vinske regije popisanih vina. Moderan i lijep interijer, gdje mi se posebno svidjela vinska galerija u donjem dijelu restorana, kao i odlično uklopljeni pluteni vinski čepovi koji se nalaze u podnožju stepenica.
Vani je upravo krenula kiša, temperatura je padala i trebalo mi je nešto za ugrijati , stoga je moj izbor bila pačja juha s korijandarom i prženim Julienne povrćem. Aromatična, sadržajno bogata, pomalo slankasta i veoma ukusna. Za glavno jelo odabrao sam odličan odrezak od pačjih prsa koji je imao finu hrskavu koricu, dok je unutrašnjost bila medium-rare pečena. Iako mi je falilo malo slanoće i začina, tj. imala je dosta neutralan okus, bilo je to fino i zasitno jelo. Ručak koji je uključivao juhu, 0,3 točenog piva, te odrezak od pačjih prsa s prilogom od salate s citrusom , rabarbare i slanog zalogaja koštao me 4590 FT, što je cca. 110 KN. Za ovakav obrok i više nego povoljno.
Za posljednju noć boravka u Budimpešti moji domaćini Anne i njen prijatelj Frederic odlučili su me odvesti na večeru u Hummus bar koji je zapravo franšiza zalogajnica koje imaju naglasak na jela sačinjena od ovog arapskog specijaliteta od slanutka. Prilično moderno uređen, prostran i uredan interijer. Najzanimljivija stvar koji sam uočio na zidu bila je ispisana takozvana hummusologija. Možda jedan od najboljih natpisa bio mi je onaj o jedenju s rukama: “To je način na koji djeca vole jesi, pa se slobodno osjećajte mlado” . Moj izbor bila je Shawarma, jelo koje se sastoji od pečenih, mekanih dijelova piletine koja je začinjena nekim tajnim začinima i ujedno je i “top seller” i “must try” Hummus bara. Uz nju kao prilog dolazi i povrče: začinjeni komadići mrkve, kao i “Julienne” izrezana mrkva, rajčica, kiseli i svježi krastavac, kupus, te naravno humus. Isto tako dobijete i “pita bread” , odnosno lepinju, recimo to tako. Očekivao sam od piletine bombu raznih okusa, no to se nije pokazalo točnim. Daleko od toga da nije bila ukusna, a i začini su bili izbalansirani tako da nisu “stršali”, stoga se ne morate bojati nekih ekstremnih okusa u ustima. Humus i povrće također su se dobro uklopili s piletinom, a posebno mi se svidjela kombinacija pita kruha i humusa.
Kao što se može iščitati iz priloženog, Budimpešta nudi široku lepezu gurmanskih izbora. Uvijek držim da nije nužno držati se lokalne hrane, već istraživati, ići za svojim osjetilima i eksperimentirati. Nikada ne znate kuda će vas put dobrih jela odvesti.
