Kako provesti tri dana u Bratislavi i pri tome uštedjeti 1000,00 kuna

Dragi moji čitatelji, nastavljamo naša putovanja po Europi, bili smo na Ohridu u Sjevernoj Makedoniji, bili smo u Portugalu, Lisabonu i okolici, a sada idemo autobusom u Bratislavu, glavni grad Slovačke Republike. Na prijašnjim putovanjima uštedjeli smo puno novaca tako da bi nam sada ovaj put u Bratislavu trebao biti gotovo besplatan.  

Ovo nije običan putopis, ovo je putopisna priča, priča o Bratislavi, o svemu pomalo, s posebnim osvrtom na troškove putovanja, za ovo sve pročitati treba vremena ali se isplati, tko zna gdje budete slijedeći vikend, možda u Bratislavi.

Zašto baš Bratislava vjerojatno se pitate, pa što se tamo ima vidjeti, baš ništa vam ne pada na pamet na spomen na Bratislavu, da, to je djelomično točno, ali samo na prvu jer stvarnost je sasvim drugačija, sto posto, a ja sam tu da vama dragi čitatelju promijenim mišljenje i vjerujem da nakon što pročitate ovaj tekst budete poželjeli i sami otići posjetiti Bratislavu, i vjerujte meni nećete požaliti.

Relativno blizu Zagreba, oko 400 km udaljena, europska prijestolnica manja od Zagreba, ali mi se čini baš stvorena za življenje po mjeri „malog“, običnog čovjeka kao što smo mi, uz to ako uzmemo u obzir jezik sličan našem, Slovake kao narod, bivše predsjednike hrvatskih korijena, naselja u kojima žive potomci Hrvata čini nam se još i bliže, a  izgleda da je i sama Bratislava dobila ime po hrvatskom knezu panonske Hrvatske, Braslavu, a Braslav je vladao iz Siska krajem 9. stoljeća. Ima i drugih teorija i verzija, ali nama je Hrvatima ova verzija normalno najprihvatljivija i najzanimljivija, kako god bilo, danas je to Bratislava i nama sasvim dovoljno.

Bio sam nekoliko puta u Bratislavi, Beču i Pragu, ali kad jednom dođete u Bratislavu budete rekli, šteta što prije nisam bio ovdje, pa kako sam to mogao previdjeti. Odgovor je vrlo jednostavan, svi kreiramo svoja mišljenja temeljem tuđih stavova, tekstova, površnih zaključaka, priča ljudi koji nisu  naše platežne moći, nisu naših godina, uz to obasipaju nas svakodnevno plaćenim oglasim o nezaboravnom provodu, ludim zabavama, partijanju i slično. Ipak mislim da vlastito iskustvo je najvažnije, kada nešto sami doživite, proživite, onda možete sa sigurnošću reći, da to je istina, to je tako, ili na drugi način reći, kako nas muljaju, varaju, osobno nekako mi se čini da u današnje vrijeme ova druga varijanta je prevladala, nažalost. Već smo se upoznali putem tekstova ili mail poruka a tko me još nije upoznao sada je prilika. Ovaj puta sam odlučio posjetiti Bratislavu iz razloga što moja supruga nikada nije bila u Bratislavi pa sam joj poželio ispuniti želju, a i ja osobno sam poželio ponovno vidjeti taj lijepi grad.

Da ne skrenemo sa teme da nastavim sa krivim predodžbama o Bratislavi koje nam serviraju putničke agencije koje organiziraju turistička putovanja, uz ostalo i u Bratislavu, naime vrlo rijetko imaju u ponudi sam odlazak u Bratislavu na jednodnevno, dvodnevno ili trodnevno putovanje, izuzetak je putovanje za doček Nove godine. Uvijek se to povezuje sa Bečom, pa usput ćemo posjetiti i Bratislavu, eto da se nađe, a smještaj je obavezno u Bratislavi, pogađate zašto, zato jer je jeftinije nego u Beču. Na žalost, naše agencije u svojim glupostima u ponudama vezano za Bratislavu stvarno mogu nadmašiti i najnevjerojatnija očekivanja, recimo meni je najupečatljivija bila ponuda, ide nekako ovako : “ dva dana, noćenje u vrhunskom hotelu u centru grada, obilan doručak, neograničeno korištenje bazena, wellness i spa centra, i tek onda popis znamenitosti koje se budu obišle, onako reda radi, eto budemo malo obišli i grad i to sve za 620,00 kn, ili po „first minute“ cijeni od 590,00 kn. Ja ako hoću na obilan doručak, ne moram ići dalje od svoje kuhinje, vjerujem da i vi tako mislite, a da idem zbog bazena i wellnessa te spa centra čak u Bratislavu ne pada mi na pamet, pa što da radimo onda tamo.

Agencijske ponude o tri dana, tri europske prijestolnice, Prag, Bratislava, Beč, ili Budimpešta, su još „luđe“, da ne kažem čudnije, i sve to uz putovanje tamo i nazad, za 1.190,00 kn ili po „first minute“ ili „ last minute“ cijeni za 1.090,00 kn. Ajde vi meni lijepo objasnite kako možete sve to obići u tri dana, vidjeti, uživati, čista glupost, to je samo reklama da privuče lakomislenog putnika ali ako netko  voli i tako, samo neka izvoli, mi nismo ti, sigurno, jer svaki ovaj grad, metropola zaslužuje najmanje tri dana da provedete u njemu da bi ga tek malo upoznali, vidjeli i doživjeli, i to na naš način,  generacije 50+, znači laganini, obići ono što mi volimo, sjesti gdje nam se učini lijepo, pojesti nešto što naš privuče mirisom, izgledom, posjetiti ono što mi hoćemo i želimo, hedonistički, i sve to za malo novaca, da to je naš stil. Pa tko to ne bi volio baš se pitam, i mladi naginju za ovim našim načinom uživanja, vjerujte mi na riječ.

Znači turističke agencije ne nude ništa posebno što bi nas privuklo u Bratislavu, čak dapače, a ja ću vam reći iz vlastitog iskustva da je Prag danas, preplavljen turistima, nesnosne gužve, nešto strašno pretrpano kao Venecija ili naš Dubrovnik. Beč je jedna sasvim druga priča, Beč danas, nije onaj Beč od prije 10 ili 20 godina, Beč je izgubio onu draž Habsburške monarhije, Beč je postao prenapučen ljudima svih rasa, nacija itd., balkanski mentalitet se osjeti i čuje na svakom uglu, da ne pišem dalje, to nije više taj Beč na koji smo navikli.   

Ali Bratislava je grad baš po mojoj mjeri, odmjeren, skladan, vrlo čist, prekrasnih fasada, ništa od ovih karakteristika navedenih za Prag ili Beč. Tko nije bio neka provjeri, tko je bio sigurno će se sa mnom složiti u svemu. Želim napomenuti da pišem za sve čitatelje ali s posebnim osvrtom za čitatelje koji su pedeset plus godina, pa si svatko treba i može naći mjeru, a mislim je ova prava mjera za naše godine i našu platežnu moć. Svi koji su me kontaktirali toplo im preporučam odlazak na ovaj izlet jer je idealan za one koji se ne mogu odvažiti otići nekuda sami zbog svih onih u prijašnjim tekstovima navedenih razloga da ih sad ne nabrajam.

Slovački jezik je donekle sličan našem pa ćete se i bez znanja engleskog jezika relativno lako snaći u gradu i komunikaciji. Neki se boje voziti avionom, ovdje putujemo autobusom pa i ovaj razlog za ne odlazak na putovanje otpada, a cijena, i to je prihvatljivo, i nije nedostižno za naš džep, ali o troškovima kasnije.

I sada kad smo sve ispričali što smo trebali za uvod možemo se posvetiti organizaciji našeg putovanja, boravku i uživanju u Bratislavi, tri dana, po našem itinereru i za našu cijenu koja je nedostižna za agencije, idemo.

Kako ćemo uštedjeti 1.000,00 kuna na ovom putovanju za dvije osobe od tri dana, uz dva noćenja u pristojnom hotelu, prijevoz i sve to za dvije osobe, izgleda opet malo čudno ali je istina i moguće je.

Agencije kako smo rekli nude tako nešto za najnižu cijenu od recimo onih famoznih 990,00 kn, 1.090,00 ili 1.190,00 kuna u punoj cijeni za jednu osobu, uz dodatno plaćanje dodatnih fakultativnih izleta ili večera po nacionalnim restoranima. U našu cijenu je sve to uključeno. Znači cijena za dvije osobe bila bi otprilike 2.000,00 kn, dodatni izleti od 10-30 eura ili večere u nacionalnom restoranu od 15-20 eura sve to po osobi, znači već smo blizu 2500,00 kn ili više. Naš izlet koji pruža puno, puno više od navedenog košta 1.400,00 kuna s uključenim autobusnim prijevozom, dva noćenja, ulaznicama za posjet kulturnim spomenicima te s uključenim autobusnim kartama za gradski prijevoz i to sve za dvije osobe. Na osobnu potrošnju procijenite sami koliko ste voljni potrošiti, ovisi o vama, a ja ću vam preporučiti kako i tu uštedjeti na pravi način a da niste nigdje zakinuti u nečemu, samo treba biti kreativan i snalažljiv, a mi to jesmo ili ćemo postati.

Krenimo na put, odlučili smo se, odredili datum, najbolja varijanta za prijevoz prema moje osobno mišljenju je Flixbus, autobusni prijevoznik, relacija Zagreb – Beč (glavna stanica Erdber) pa presjedanje za Bratislavu. Eh sad znam, budete rekli, ma nije to za mene, budem se izgubio na kolodvoru, otišao u krivi autobus, itd., ne, nije ništa teško, nije komplicirano. Autobus polazi ujutro u 6.15 ujutro sa Zagrebačkog kolodvora i dolazi u Beč na autobusni kolodvor oko 11.45 sati. O autobusu i prijevozniku, sve najbolje, udobnost, ljubaznost osoblja, WC čist, mirišljav, klima, utičnice za mobitele, razmak između sjedala, sve, ama baš sve za pet, nemam baš nikakve zamjerke. Kad se dođe na kolodvor u Beč, tko nije bio pita se šta je ovo, da li je ovo međunarodni autobusni kolodvor glavnog grada Austrije, da, to je to, ali nema veze izgleda baš bez veze. Drugi autobus opet Flixbus polazi u 12.30 za Bratislavu (glavna autobusna stanica), razmak između stajanki autobusa je otprilike 10 metara, uzmete svoju prtljagu, izađete iz svog autobusa dođete pred znak sa oznakom A ( gate A, izlaz A) i to je to. Bratislava je na dohvat ruke, ili prevedeno tamo ste za otprilike sat vremena. Uz put cestom ćete sigurno htjeli ne htjeli početi brojati vjetro elektrane jer ih ima „mali milijun“ ali to je suvremena tehnologija, nije ugljen ili dizel gorivo već vjetar, ali samo kada ga ima, a valjda ga ima kad su ih toliko „posadili“. Da ne zaboravim konačnu računicu, dvije povratne karte za mene i suprugu koštale su 552,00 kune, sveukupno od Zagreba do Beča, Beč – Bratislava i sve to isto nazad. Sve pod uvjetom da to kupite i platite putem interneta i ugrabite nekih 10% popusta kojeg ova prijevoznička kuća redovito nudi gotovo na mjesečnoj bazi. Prtljaga se ne plaća, rezervacija nije potrebna, nema stajaćih mjesta. Ako netko nije vičan internetu, neka mu netko pomogne.

Da ne zaboravim, sigurno ste se zapitali, a zašto ne idemo direktno u Bratislavu autobusom, da li ima i ta opcija, da,da, ima, naši prijevoznici voze tamo i direktno, Črnja tours i Croatia bus, ali dok Črnja tours polazi svaki dan i to u 17.30 iz Zagreba i dolazi u Bratislavu u 23.30 taman da ideš spavati i platiš jedno noćenje za ništa, a na povratku autobus istog prijevoznika polazi ujutro u 3.00 sata tako da se dovedete u napast da prosjedite na kolodvoru do polaska autobusa da ne plaćate bez veze jedno noćenje, zapravo pola noćenja. Croatia bus prometuje samo petkom i ponedjeljkom, tako da ako odete u petak u morate ostati do ponedjeljka jer nastojite kupiti povratnu kartu da bude prijevoz jeftiniji.  

I evo nakon svega stigli smo u Bratislavu, sa autobusnog kolodvora do stanice gradskog autobusa je otprilike 200 m, linija 205, crveni autobus, samo za info svi su autobusi javnog prijevoza u Bratislavi crveni. Izlazimo na šestoj stanici koja se zove po Bajklalskom jezeru, „Bajklaska“. Do hotela „Turist“ je još 200 metara. Idealno.

Samo za upozoriti buduće putnike, u Bratislav i javnom gradskom prijevozu vozači ne prodaju karte, karte se mogu kupiti na gotovo svakoj autobusnoj stanici na aparatima za karte, ili na kiosku i slično. Za aparat morate imati kovanice, ne primaju papirnate novčanice. Karte koštaju 70 centa, 90 centa i 1,20 eura, a ovisno o cijeni vrijede od poništavanja na aparatu u autobusu 15, 30, i 60 minuta. Uđete u trafiku i na hrvatskom jeziku zatražite dvije, tri ili koliko vam već treba karata i nema problema, nitko se ne čudi, razumiju ljudi hrvatski i to je dobro, ne moraš biti poliglota da bi putova negdje, barem ne ovdje u Slovačkoj. Inače po gradu prometuju, tramvaji, trolejbusi i obični autobusi. Metro ne postoji.

Nešto ukratko i o hotelu, hotel se zove „Turist“, nalazi se u mirnom kvartu grada, Ružinov, recimo više sportskom dijelu grada jer se u blizini nalaze sportske dvorane, nogometni tereni i zimski centar. Hotel je udaljen  od autobusne stanice gradskog prijevoza 200 metara, centar grada je na nekoliko autobusnih stanica udaljenosti. „Billa“ trgovina je na 150 metara od hotela, što nije bitno, ali nije ni nebitno, u neposrednoj blizini hotela nalazi se malo jezero Štrkovacke, nešto kao zagrebački Bundek, kao stvoreno za šetnje, trčanje, razonodu i ugodan provod u okruženju labudova, divljih pataka, i drveća koje pruža svježinu i zeleni ugođaj. Oko jezera se nedjeljom u prijepodnevnim satima održava sajam rabljene robe, nešto kao Jakuševac u Zagrebu pa ako vas put nanese u Bratislavu nedjeljom možete i tu malo potrošiti vremena. Cijena smještaja je vrlo prihvatljiva, 718,00 kn za dva noćenja i dvije osobe, bez doručka, doručak još treba dodatno platiti 41,00 kn po osobi tko želi. Čudno je to, što ovako relativno dobar hotel kojeg bih ja prije svrstao u hotele s tri zvjezdice ima samo jednu zvjezdicu na „Booking. com“ web stranici, ali i to je stvar procjene pružatelja usluge na ovoj web stranici, naime ako je soba gotovo 24 m2, ima zasebno WC, zasebno kupaonicu sa ogromnom tuš kabinom, balkonom, frižiderom, velikim flat TV-om, stolom i dvije stolice, ima samo jednu zvjezdicu, a bio sam i mnogo lošijim hotelima koje su krasile tri zvjezdice, čudno ali istinito, ja provjerio, soba 314. Hotel ima lift i 5 katova.

I napokon smo došli do toga što i kako obići sve znamenitosti grada. Obzirom da smo došli u rano poslijepodne, u gradski centar smo krenuli kada je malo sunce palo na zapad. Kako organizirati obilazak a nemate vodiča, u Bratislavi je to relativno jednostavno, odete od hotela autobusom br. 39  do predsjedničke palače na Hodžovom trgu ili po slovački „namestie“. Grasalkovičeva palača, prekrasno zdanje, s još ljepšom fontanom ispred zdanja, i lijepim parkom iza palače je idealno mjesto za napraviti koju fotografiju za uspomenu i neka to posluži kao orijentir za početak obilaska grada. Sama Palača je u početku bila centar glazbenog života Bratislave, tu su se održavali razni balovi i zabave, skladatelj Joseph Haydn odsvirao je ovdje razna svoja velika djela. Nakon toga postala je uglavnom politička palača, u njoj su boravili Slovački predsjednici, pa vlada, a danas je u njoj smješten ured predsjednika Slovačke. Danas je palača radni prostor predsjednice Slovačke, gđe. Zuzane Čaputove. Jedan od bivši predsjednik bio je i Ivan Gašparovič, porijeklom Hrvat kojem je otac za vrijeme prvog svjetskog rata emigrirao u Slovačku (tada Čehoslovačka), pa eto i tu poveznice s Lijepom našom.

Većina znamenitosti grada nalazi se u samome centru, u tzv. starom djelu grada a jedan od ulaza u taj dio je i Michalska brana, odnosno Mihaelov toranj, nasuprot predsjedničke palače. Mihaelov toranj je bivša osmatračnica, a danas se u njemu nalazi izložba oružja. Na samome vrhu tornja nalazi se sv. Mihael u borbi protiv zmaja, a ispred tornja ”točka nultog kilometra” na kojoj se nalaze udaljenosti raznih svjetskih gradova, atrakcija oko koje se okupljaju turisti. Ulaz u muzej starog oružja se naplaćuje.

Laganom šetnjom od Mihaelovog tornja dolazite na glavni gradskog trga (Hlavne namestie). Samim središtem trga dominira Rolandova fontana (trenutno u obnovi), a tu za oko zapinje i Stara vijećnica u kojoj se danas nalazi Gradski muzej. Iza vijećnice nalazi se Primacilni trg s Primacijalnom palačom, nadbiskupskom palačom. Na palači se nalazi željezni biskupski šešir težak 150 kg pa pripazite.  U njoj su nastupali i muzicirali glazbenici Mozart, Beethoven, Liszt, a sam Napoleon je ovdje potpisao Presburški sporazum za vrijeme svoje vladavine.

Jedan od kurioziteta cijele Bratislave su razni kipovi razmješteni po centru koji vas prosto vrebaju iza svakog ugla a koji su postali velike turističke atrakcije pa je stvarno šteta ako ih ne obiđete, ali na sreću oni nađu prije vas iako su nepomični, jer se sa nekima prosto sudarite htjeli vi to ili ne. Recimo,  kip Napoleonovog vojnika  nalazi se u samome centru grada, prikazuje vojnika s karakterističnom kapom Napoleona naslonjenog na klupu odostraga, sjednete na klupu a turisti vas slikaju, vi mislite da su vas zamijenili s nekom poznatom ličnošću a kad tamo oni slikaju njega a ne vas, simpatično.  Ipak najveća atrakcija tih svih kipova je Čumil (Čovjek u poslu)  nekoliko metar od samog centra, prikazuje čovjeka koji viri iz šahta, radnika gradske Čistoće koji proviruje iz kanalizacije, radi tamo, jer mu je i naziv, čovjek na poslu. Cilj je dodirnuti mu nos i poželjeti nešto. Isto tako svatko se želi naslikati ispod šešira ili uz njega, tzv. “Lijepi Naci” (Schone Naci) – nedaleko od Čumila, a skulptura prikazuje Ignaca Lamara, legendu Bratislave koji je bio siromašan i psihički bolestan, često je šetao gradom u elegantnoj odjeći i pozdravljao prolaznike klanjajući se sa svojim šeširom. I Na kraju skulptura “Paparazzi” – također u blizini trga, iza ugla jedne zgrade skriva se paparazz i fotografira tko zna koga, i prije ćete vi udariti njega nego ga naći, nesvakidašnje.

Ako nastavite šetnju od glavnog trga stići ćete na Hviezdoslav trg (Hviezdoslavovo namestie). Hviezdoslav je bio slovački pjesnik, njegov kip nalazi se u samom središtu trga. Na trgu se nalazi i zgrada opere i baleta (Slovak Natonal Theatre), ispred opere je Ganimedova fontana koja prikazuje otmicu Ganimeda i njegov odlazak na Olimp. Tu su još i Reduta palača, danas najveća koncertna dvorana u Bratislavi, zatim Carlton hotel, njemačka i američka ambasada, hrpa skupih restorana i ponovo prekrasna velika fontana, da bi na kraju sve uobličio lik male sirena u maloj fontani i skulptura Hansa Kristiana Andersona, danskog pisca bajki kojeg je Bratislava dok je boravio u njoj inspirirala da napiše svoju poznatu bajku “Djevojčica sa žigicama” a njegov prst za sreću morate također dodirnuti.

U blizini se nalazi “Novi most”, sedmi most u svijetu po dužini nosivih visećih lukova, na kojem se nalazi  još jedna velika atrakcija Bratislave, UFO ili NLO (od naziva neidentificirani leteći objet, leteći tanjur) jer prema izgledu podsjeća na takav svemirski brod, inače to je restoran i promatračnica koji se nalazi na vrhu luka mosta koji nadsvođuje Dunav. Dolazak do njega liftom je bezobrazno skup, barem meni, 7,5 €, pa mi nije izgledalo isplativo dati 15 €ura za ulaz za nas dvoje. Istina da izgleda nesvakidašnje, i pogled je iz njega zasigurno veleban, ali prekrasnih vidika ima i s drugih lokaliteta kojima je pristup besplatan.

Ipak, namjerno sam ostavio za kraj, po meni najljepša znamenitost cijelog ovoga dijela grada, centra, meni ljepše i od katedrale Svetog Martina, ništa od ovdje navedenoga, već je to katolička “Plava crkva”, u Bezručovoj ulica 2, nešto nevjerojatno lijepo, crkva svete Elizabete Ugarske koja je vladala Bratislavom u 13. stoljeću a crkva je izgrađena 1913. godine u spomen na nju, ukrašena je s različitim nijansama plave boje te keramičkim cvjetnim pločicama. Vidio sam puno crkvi, ovih onih, đamija i ostalih sakralnih objekata i spomenika, velebnih građevina po cijelome svijetu ali ovo je nešto posebno. Nije ju baš jednostavno naći ali tko bude zainteresiran budem mu mail-om poslao hodogram metar po metar kako ju naći.  Često je nazivaju i crkva iz bajke, s razlogom, čak i u unutrašnjost prevladavaju plavi tonovi, a u plavom je i pripadajući župni dvor. Nisam na žalost pročitao u ni jednoj brošuri za posjet Bratislavi da se spominje ova crkva kao mjesto obilaska, stvarno šteta. U crkvi se održavaju mise pa postoji raspored slobodnog obilaska i  održavanja vjerskih sadržaja.

Cijeli ovaj hodogram staroga grada i centra ispunjavaju kafići, mali restorančići, pivnice, suvenirnice, ulični svirači i turisti koji znatiželjno obilaze i slikaju grad kao i vi, a vi sjednete naručite kavicu, pivicu, sokić i promatrate iz debele hladovine život grada, čisti hedonizam, nitko te ne tjera dalje, sam si svoj gazda a onda možeš do obale, prekrasna šetnica uz Dunav gdje lagani povjetarac s Dunava donosi svježinu i opominje da je večer blizu a tebe da bi mogao svratiti u neki restorančić i nešto pregristi. Tu se može svašta naći i po cijenama za svakoga od jeftinih restorana do onih gdje piše da je sve rezervirano i unutra i na terasi i pršti od luksuza za one dubljeg džepa.

Tako je jedan od najpoznatijih restorana u gradu „Slovak pub“ u Ophodnoj ulici u blizini predsjedničke palače, za zanimljivim jelima i nacionalnim specijalitetima, živopisnim prostorom i umjerenim cijenama. Glavna karakteristika Slovačke kuhinje je to da vole kiselo i gotovo uz svako jelo dodaju češnjak pa tko ne voli češnjak treba to naglasiti puno prije nego mu se servira jelo jer onda  kada jelo stigne na stol je već kasno, ili moraš naručiti novo jelo bez češnjaka ili ostati gladan. Najpoznatije nacionalno jelo u Slovačkoj jelo su svakako, „Cesnakova polievka“ (češnjakova juha), koja se poslužuje u pečenoj pogači koja je za tu priliku izdubljena i juha se servira u pogači sa drvenom žlicom i „Halušky“ okruglice od krumpira u sosu s zaprženim špekom ili narezanim kobasicama po tome. Uz to imaju i lokanu repliku Coca – Cole koja se zove „Kofola“, jeftinija je od originala i vrlo popularna među slovačkom mladeži. Nije sve to loše, ali da je po mom ukusu, baš i nije, ili možda ja nisam taj da prepozna tu kvalitetu u jelu i piću.

Nakon svega vratiš se u sobu pun utisaka i umoran, ali dobar tuš i hladna piva ili Jana iz frižidera vrate te u život, zato je bilo bitno da je Billa blizu, ako pivu platiš 29 centa, ili našu Janu 69 centa ipak je dobar razlog biti blizu Bille.  

Drugi dan bio je rezerviran za odlazak u posjet dvorcu Devin, 15 kilometara sjeverozapadno od centra  nalazi se Devín. Nekoć je Devin bio zasebno selo i zadržao je ruralni izgled i danas bez obzira što čini sastavni dio grada. U 16. stoljeću ovo selo su naselili Hrvati, pa je i ovo još jedna poveznica s hrvatima i Hrvatskom. Tu se nalazi važan arheološki lokalitet, nacionalni simbol, to su ruševine dvorca Devín. Za razliku od Bratislavskog dvorca, ovaj dvorac nije obnovljen i to je ono što mu daje jedinstveni šarm. Ulaznica za dvorac košta 5 €, u ljetnoj a 2,5 € u zimskoj varijanti. Tu se nalaze dva mala muzeja, jedan prikazuje povijest dvorca Devin, a drugi je muzej artefakata iskopanih oko dvorca, pa tu su tako izložene sjekire, mačevi, novčići, ostaci keramike i druge grnčarije. I dan danas u krugu lokaliteta se radi na iskopavanju.

Do dvorca Devín vrlo lako je doći od hotela Turist, autobusnom linijom 39 do stanice, „La Franconi“, tu siđete i na istom mjestu sačekate bus 29, te se vozite do stanice „Štrbska, Devin Dvorac“, a onda pješke. Za ovu vožnju treba vam vozna karta od 1,20 €, i za jedan i drugi autobus zajedno. Kad izađete iz autobusa još imate nekih 300 metara hoda do podnožja lokaliteta, to ne možete promašiti dovoljno je da slijedite ostale jer svi idu prema dvorcu. Očekujte dosta hodanja uzbrdo ali nije ništa strašno, nije to planinarenje nego ugodna šetnjica u kombinaciji sa stepenicama, ponesite bočicu s vodom za okrjepu iako ima i slavina s pitkom vodom na jednom od platoa lokaliteta. Puno turista, djece, zabavno, a nagrada je kada se popnete na vrh, spektakularan pogled u nedogled, s jedne strane Dunav s druge rijeka Moravska koja utječe u Dunav, s druge strane Dunava je već Austrija, zapravo na rijeci su obilježene točke razdvajanja jer dio vode pripada i Austriji. Suprotno od Dunava imate cijelu Bratislavu i selo Devin kao i dolinu kao na dlanu tako da uopće nije potrebno žaliti za utrošen novac na cijenu ulaznice. U povratku se možete okrijepiti jelom i pićem ako je to potrebno jer u podnožju ima nekoliko ugostiteljskih objekata. Planirajte da je za ovaj izlet sve skupa potrebno oko 3 do 4 sata.

U povratku možete sići na stanici Most SNP (Novy Most) i poći u obilazak još jednog, mislim i najvećeg simbola grada, dvorca koji dominira nad vizurom grada, vidi se stvarno odsvakuda i nalazi se na svakoj razglednici i suveniru, prekrasan dvorac na brdašcu, Bratislavsky hrad. Često ga nazivaju ”naopačke okrenutim stolom” zbog kula koje djeluje kao noge stola kada ga okrenemo naopačke. Dvorac je iz 15. stoljeća, u početku se koristio kao kraljevska rezidencija, nakon toga kao sjemenište a onda vojarna. Godine 1811. austrijski vojnici su se napili, došlo je do požara i dvorac je izgorio do temelja. Komunistička vlasti su ga obnovile 50-ih godina 20. stoljeća ali još i danas se isti dotjeruje i adaptira. Iza dvorca kao sastavni dio dvorca nalazi se fantastičan vrt s niskim raslinjem u obliku labirinta a u kombinaciji s prekrasnim stubištem i bijelim pijeskom između raslinja dobivate dojam da ste u pravom kraljevskom vrtu. Odmah do dvorca nalazi se zgrada slovačkog parlamenta s koje se pruža prekrasan pogled na grad i Dunav, te okolicu, i to je stvarno nešto lijepo za vidjeti. Unutar dvorca se nalazi i muzej, naplaćuje se ulaz a prema preporukama, za tu cijenu nemate što posebno vidjeti pa se nismo na to odlučili. Do dvoraca se može pješke ali i tramvajom pa kako vam više odgovara izaberite.

Kada se spustite s dvorca dolazite do katedrale Svetog Martina. U ovoj katedrali vršile su se krunidbe kraljeva, a put kojim su prolazili označen je zlatnim krunama. Katedrala se često obnavlja jer propada zbog jakih vibracija s Novog mosta.

Nakon svega ovoga ste već puni utisaka i umorni, iskreno govoreći, ali nismo pošli i došli u Bratislavu da bi sjedili već šetali i nešto vidjeli ali moju žalost nisam uspio obići još dva vrlo interesantna mjesta, prvi je Muzej transporta, Šancova 6, sa mnogo starih prometala, lokomotiva, automobila iz raznih decenija 20. stoljeća, od prvih Fordova do ruskih Volgi, motora raznih generacija, nešto jako zanimljivo za svakog ljubitelja starine i oldtimera. Drugo mjesto je Nacionalni povijesni muzej u sklopu kojega se nalazi Prirodoslovni muzej, Ulica Vajanskeho nabrežie, specifičan po tome što ima jedan dio muzeja koji se naziva “Giganti” a dobio je naziv po tome što su u njemu izloženi u prirodnoj veličini makete mamuta, prahistorijskih ptica i gmazova i reptila, u kombinaciji sa stvarnim artefaktima pronađenim u Slovačkoj vezano za ove životnjske vrste. U ostalom dijelu nalazi se puno prepariranih životinja u svom prirodnom okruženju pa ako idete s djecom stvarno pravo mjesto za nešto vidjeti i naučiti. Jedino je problem što mu je radno vrijeme od 10.00 do 17.00 sati pa ga je teško  uklopiti u dnevni raspored. Ulaz se naplaćuje 3,5 €.

Na žalost nikada nisam čuo da netko u svojoj ponudi ima obilazak ovih mjesta, šteta.

Nakon svega vratili smo se na isti način kući sa Flixbusom, puni utiska, s vjerom i obećanjem da ćemo se u Bratislavu vratiti kad tad ponovo.

Ako smo počeli s uštedom i troškovima ovoga putovanja onda je smisleno da s njima i završimo. Ukupan trošak za dvije osobe, prijevoz autobusom 552,00 kn, hotelski smještaj 718,00 kn, čini ukupno 1.270,00 kn, a to predstavlja malkice više od ponuđenih agencijskih aranžmana za tri dana boravka u Bratislavi ali za jednu osobu, pa vi sad odlučite na koji ćete način do Bratislave ako se odlučite otići tamo. Ostalo nismo ni računali, posjet dvoru Devin 10 €ura po osobi, večera u nacionalnom restoranu oko 15-20 € po osobi, Malokarpatska tura izvan grada tko poželi oko 30-40 €, i da ne nabrajam dalje, lako je izračunati uštedu od 1.000,00 kn, a niste mi vjerovali na početku, nadam se da vam je računica sada jasnija. Ostala osobna potrošnja ovisi o Vama osobno, a mi generacija 50+ nismo previše zahtjevni pa i tu ne bi trebali biti iskazani enormni troškovi. Garantiram da se svi troškovi i osobna potrošnja za dvije osobe može pokriti sa 2.000,00 kn, puno ili malo procijenite sami.

Ovo je izračun na bazi dva putnika, ako netko želi sam cijena je još niža, hotelski smještaj nije kao u agencijama još skuplji za 200,00 do 300,00 kn ako hoćete biti u jednokrevetnoj sobi, naime kada čitate agencijske oglase istaknuta je cijena jedna, a ako hoćete jednokrevetnu sobu morate ju nadoplatiti. To je jako simpatično meni, plaćate cijenu putovanja po osobi, vjerojatno oni misle da budete s nekim nepoznatim spavali u sobi, a ako to nećete e onda nadoplatite pa to ispada kao kazna uvjetno rečeno za putnika pojedinca a cjenovno je još skuplje. U ovoj varijanti je to ne skuplje nego jeftinije, naime dva noćenja u hotelu “Turist” su oko 500,00 kn, autobusni prijevoz je oko 250,00 kuna, znači sve ukupno oko 750,00 kn ili 100 €, jako povoljno za tri dana.

Još jednom da ponovim, nisam promotor nikoga i ne pišem ove tekstove u ničije ime, pišem jedino za vas čitatelje kako bi i običnim ljudima, kao što sam i sam, omogućio da otputuju i vide nešto, a nemaju za to ideju, volje, hrabrosti ili puno novaca. Vjerujem da sam ovim tekstom barem potakao kod vas razmišljanje o odlasku u Bratislavu. Nije daleko, nije skupo, a predstavlja ugodan izlet i promjenu svakodnevnice, razbijanje monotonije dnevnih rasporeda, obaveza i ostalih stvari koje ponavljamo iz dana u dan kao roboti.

I još za kraj, hvala lijepa svima od srca, svima onim koji su mi pisali mail poruke, ne samo nakon pročitanih tekstova, već i onih koji su se vratili s putovanja koja sam opisao i zahvaljivali da im je moj tekst pomogao i bio svojevrsni vodič, eto još jednom hvala svima. Nadam se da će i nakon objave ovoga teksta biti pokoji mail poslan na moju mail adresu: darko.zagreb@net.hr.

Napisao: Darko Kihalić