Regija Ruvuma. Tragate li za izvornim i autentičnim afričkim životom svakako biste trebali posjetiti krajnji jugoistok Ujedinjene Republike Tanzanije i regiju Ruvuma. Jedno je to od 30 državnih upravnih područja i kraj s veličanstvenim krajolikom prošaranim slikovitim brežuljcima kao prirodnim staništem prebogatog afričkog divljeg svijeta.
Daleko od svih čuda i suvremenih dostignuća zapadnoga svijeta, vrijeme ovdje kao da je odavno stalo, pa u brojnim selima lokalno stanovništvo i dalje živi u jednako teškim uvjetima kao i prije pedesetak i više godina. Struje nema, do vode se svakodnevno pješači i po nekoliko kilometara, a skromna poljoprivredna djelatnost okosnica je života gotovo svake obitelji.
Usprkos činjenici kako je Ruvuma glavni tranzitni pravac prema susjednim državama Mozambiku, Malaviju i Zambiji, ona je jedna od najsiromašnijih i gospodarski najnerazvijenijih regija u Tanzaniji. Naziv je dobila po rijeci koja čini veći dio granice s Mozambikom na jugu, a prema popisu iz 2012. godine ovdje je živio 1 376 891 stanovnik. U samome srcu ove regije ugnijezdila se Songea, kao njeno administrativno i gospodarsko središte. Stranoga će gosta put do toga grada najčešće voditi preko više od 1000 km udaljenoga Dar Es Salaama. Naporna je to i više od 15 sati duga vožnja autobusom u kojoj te oči drugih putnika čitavo vrijeme sa zanimanjem promatraju, osobito u onim trenucima dok se grčevito držiš svoga sjedala, strahujući od opasne i riskantne vožnje s nebrojenim i nesigurnim pretjecanjima, pa čak i u nepreglednim zavojima kada je zvuk sirene jedino upozorenje onome tko bi mogao naići iz suprotnoga smjera. Prva je to naznaka nekog sasvim drugog svijeta u koji upravo zalaziš.
Songea kroz povijest. Iako u Ruvumi živi velik broj različitih etničkih skupina, najviše je pripadnika plemena Ngoni, koji su na ovo područje migrirali iz Južne Afrike. Krajem 19. stoljeća ovo su područje okupirali Nijemci, započevši s izraženom eksploatacijom i izvozom prirodnih bogatstava za potrebe europskog tržišta. Osim toga, lokalnom su stanovništvu pritom nametnuli visoke poreze, te ga redovito prisiljavali na težak rad. Sve to dovelo je 1905. godine do masovnoga ustanka protiv njemačke kolonijalne uprave. Jedan od predvodnika pobune bio je poglavica Songea Mbanu iz plemena Ngoni, po kojemu je grad koji je bio središte ustanka kasnije dobio ime. Ustanak je ugušen 1907. godine, a u raznim bitkama, kao i zbog posljedične gladi, stradalo je između 75000 i 300000 Afrikanaca. Istodobno, njemački su gubici procijenjeni na nešto više od 400 ljudi, od kojih je bilo svega 15 Europljana i čak 389 afričkih vojnika. Budući da se predao, poglavica Songea je pošteđen smrtne kazne, no ipak je na vlastiti zahtjev zajedno s ostalim vođama pobune naknadno obješen.
Iako u Songei svakodnevno raste broj muslimana, većina stanovnika katoličke je vjeroispovijesti, što je ponajprije posljedica brojnih katoličkih misija koje su se ondje organizirale kroz 19. i 20. stoljeće. Nijemci su bili prvi misionari na ovom području, te su upravo oni tu osnovali biskupiju, izgradili sjemenište i pokrenuli studij teologije. Nakon 2. svjetskog rata na području oko Songee planirao se brzi razvoj poljoprivredne djelatnosti, no brojni pokušaji nisu dali željene rezultate. Neplodna zemlja i odustnost potrebne opreme uslijed prometne izoliranosti rezultirala je ekonomskom katastrofom i pojavom gladi. Nadalje, Ruvuma je tijekom oslobodilačkog rata koji je susjedni Mozambik šezdesetih i sedamdesetih godina 20. stoljeća vodio s Portugalom bila granično područje, pa je redovito trpila ozbiljne zračne napade portugalskih vojnih sila. Od te teške prošlosti stanovništvo se sporo i dugo oporavljalo, te je i danas većim dijelom jako siromašno i živi u iznimno lošim uvjetima. Iako se iz godine u godinu bilježi stalni porast broja stanovnika, velika je stopa smrtnosti, ponajprije od malarije, a zatim i od AIDS-a. Tanzanija je, naime, jedna od vodećih zemalja u svijetu po broju onih koji su zaraženi HIV-om.
Songea danas. Život u Tanzaniji nije nimalo jednostavan, štovište, nama Europljanima takva je realnost potpuno nezamisliva i potrebno je izvjesno vrijeme da se čovjek na nju privikne, te da prihvati lokalne običaje i kulturu. U Songei je to još i teže, s obzirom da je riječ o geografski i prometno potpuno zabačenom gradu. Ipak, u njegovo će se šarenilo i izraženi šarm odmah zaljubiti svatko tko se uspije riješiti straha i nelagode zbog činjenice da biti jedini bijelac u gradu rezultira određenim neželjenim posljedicama. Lokalno stanovništvo bijelcu se obraća s mzungu, što na svahiliju znači onaj koji besciljno luta. Izraz se u početku odnosio na Europljane koji su u 18. stoljeću istražujući lutali Afrikom, da bi se na kraju se udomaćio kao opći naziv za čovjeka s bijelom kožom. Stoga, od trenutka kada se u Songei pojavi bijelac, pa sve dok ne napusti grad, on je u centru pozornosti, te će ga na svakom njegovu koraku pratiti dozivanje spomenutim nazivom. Percepcija bijelca isključivo je kroz novac, jer podrazumijeva se da si jako bogat ako si se mogao otisnuti na tako dalek put. Zbog toga je jedini cilj tog neprestanog i umarajućeg dozivanja da udijeliš novac, ili da priđeš i nešto kupiš po višestruko većoj cijeni od one za koju to isto kupuje lokalni čovjek.
Songea ima visoku stopu kriminala, pa je potrebno biti na stalnom oprezu, te zbog čestih pokušaja pljačke sa sobom nositi što manje dragocjenosti, osobito na onim mjestima gdje je veći protok ljudi. Autobusni kolodvor je uz gradsku tržnicu jedno od takvih mjesta. Zbog velikog broja autobusa i ljudi koji tuda cirkulira, on djeluje poput prave košnice, ali i svojevrsne male tržnice na kojoj se lokalno stanovništvo s košarama najrazličitije robe na svojim glavama svim silama trudi nešto prodati umornim putnicima. To je mjesto ujedno prvi doticaj s gradom u kojemu su asfaltirane tek najprometnije gradske ulice, od kojih su mnoge vrlo često potpuno zatrpane smećem. Redukcije struje i vode sasvim su uobičajena pojava, a javna rasvjeta ondje ne postoji. Noćni izlasci, stoga, nisu baš najpametnija ideja. Ipak, ako ste prije toga boravili u nekom od siromašnijih susjednih sela Songea će vam izgledati kao prava mala metropola, čije su ulice već od najranijih jutarnjih sati prepune ljudi. Među njima su brojni trgovci i preprodavači najrazličitije domaće i strane robe, voća, povrća i lokalne hrane, razigrana djeca koja odlaze u svoje vrtiće i škole, glasni vozači piki-pikija odlučni u namjeri da te do tvog odredišta prevezu na svome motoru i tako zarade koji dodatni šiling, kao i spretni izrađivači malih skulptura i drugih uporabnih i ukrasnih predmeta od drva.
Glavna gradska tržnica Soko Kuu jedan je od najživljih i najslikovitijih gradskih punktova. Ovisno o sezoni, tu je moguće pronaći najrazličitije voće; banane, naranče, avokado, mango, ananas, papaju, kokos, marakuju, graviolu. Također se nudi velik izbor povrća, začina, sušene ribe, a moguće je kupiti i kojeg mršavog pijetla za ručak. U obližnjim mesnicama velik je izbor mesa, koje izloženo suncu i visokim temperaturama neprestano oblijeću različiti insekti. Meso si zbog visokih cijena može priuštiti mali broj stanovnika i time donekle obogatiti svoju prehranu, koja za većinu stanovnika podrazumijeva samo bezukusni ugali (kuhana kukuruzna krupica) i rižu s grahom ili zeljem, naravno, bez ikakvih začina. Ipak, na brojnim uglovima gradskih ulica mogu se kupiti druga, svježe pripremljena tradicionalna jela. Mješavina jaja, pomfrija i povrća, poznatija pod nazivom chipsi mayai, jedno je od najukusnijih obroka. Osim toga, žene od ranoga jutra na ulicama prodaju ukusne chapate, sambuse i mandazije, koje će svakom onom tko ih poželi okusiti zamotati u novinski papir na kojemu su netom prije sjedale.
Siročad. U Songei i Ruvumi općenito najveći je problem izrazito velik broj siročadi, djece koja su bez mogućnosti za školovanje često osuđena na život na ulici. Zbog toga je još 2010. godine Udruga “Kolajna ljubavi” za pomoć siromašnima u domovini i svijetu u Songei izgradila sirotište, koje danas uz pomoć brojnih volontera iz Hrvatske skrbi o 36 štićenika u dobi od 4 do 20 godina. Budući da svatko od njih ima neku svoju tešku životnu priču, na volonterima je osobita odgovornost da im svojim predanim radom osiguraju bolju budućnost i pokušaju nadomjestiti ono što većina nikada nije imala – toplinu i ljubav roditeljskoga doma. Uz pomoć brojnih dobročinitelja iz Hrvatske djeci se nastoji pružiti odgovarajuće obrazovanje, te im omogućiti usvajanje onih vještina neophodnih za samostalan život nakon što jednoga dana napuste sirotište.
U konačnici, Songea je grad koji će iz temelja promijeniti pogled na svijet svakome tko ga odluči posjetiti. Njegovo stanovništvo primjerom pokazuje koliko je bez obzira na svoje veliko siromaštvo sretnije i zahvalnije i zbog onih najmanjih sitnica koje primi, za razliku od nas Europljana koji smo i ne znajući čitav svoj život odrastali u izobilju, a pritom uvijek željeli više. Zbog toga svima onima koje put nanese u Songeu i regiju Ruvumu po povratku kući više ništa neće biti isto.
INFO Songea
Država: Ujedinjena Republika Tanzanija
Regija: Ruvuma
Broj stanovnika: 203.309 (2006.)
Kako doći: Zrakoplovom do Dar Es Salaama, te potom autobusom 1060 km jugoistočno do Songee.
Božo Benić
