Kako sada putujemo manje nego prije, ovo je moj način da ostanem u pozitivi i kroz ove blogove & vlogove uživam u SAD-u, dok opet ne odem tamo!Nadam se da će i vama biti jednako uzbudljivi kao i meni!
Napisao: Denis Rajčić
Los Anđelski JARUN & hipsteRAJ!
Sutradan sam odlučio istražiti četvrt Silver Lake, moj privremeni dom tijekom tjedan dana boravka u LAu. Iz kuće sam se direktno spustio na čuveni Sunset Boulevard, glavnu ulicu ove četvrti. Sunset Boulevard proteže se na 35 km i pun je živopisnih trgovina i restorana, te spaja blještavi Hollywood i egzotični Malibu (također dva slavna mjesta u gradu).
Silver Lake nalazi se u dijelu grada Eastside, a od centra Los Angelesa udaljen je svega 5 km. Nekad je to bio jeftini i ne baš sigurni kvart nastanjen uglavnom Meksikancima, ali je zadnjih godina postao centar hipsterskog način života ”Grada anđela” i jedno od najboljih mjesta za život u Kaliforniji. Sada je to sigurna četvrt nastanjena muzičarima, glumcima i raznim umjetnicima, zbog čega su zadnjih godina cijene kuća i rente odletjele u nebo.
Silver Lake definitivno je cool mjesto za život, a šaroliki blokovi s uličnom umjetnošću puni su zanimljivih kafića i barova, butika, veganskih i azijskih restorana s egzotičnom hranom, te lokala s indie glazbom. Mnogi mladi profesionalci žive tu, a stanovnici su uglavnom liberalni.
Tu je umjetnost vidljiva na svakom koraku: brojni umjetničko uređeni izlozi, puno grafita (koji čak pokrivaju i većinu kontejnera za smeće) uz mnoštvo lokalaca s osebujnim stilom odijevanja. To je sjajno i sigurno susjedstvo za šetnju (što mnogi kvartovi u LAu nisu), te se možete zabaviti samo promatrajući živost ulice i ljude koji prolaze. Ili pak možete promatrati pse, ako vas to više veseli, jer je tu očito glavni hit imati malog psa.
Ipak, Silver Lake više je od hipsteRAJA (hipsterskog raja), a najpoznatija atrakcija ovog kvarta je njegovo istoimeno veliko akumulacijsko jezero s 3.5 km pješačke staze za šetnju i rekreaciju. Uz jezero je puno barova, restorana i kafića, te parkova s travnatim livadama… rekao bih, nešto kao Los Anđelski JARUN!
ZA SVAKOG PONEŠTO, ZA NEKOGA SVE!
Nakon šetnje otišao sam u prodavnicu s hranom i ostalim kućnim potrepštinama (nešto kao naš Konzum), a zanimljivo je da je to bio dućan ‘’99 cents only stores’‘ iliti ”Sve po 6 kuna”.
Tamo sam kupio: deo stick, gel za tuširanje, dezodorans, lak za kosu, gel za brijanje, pastu za zube, proteinski šejk u boci, polugotovi fit obrok (piletinu s rižom), kilu banana, 12 jaja, plastičnu posudu za hranu, 12 pari čarapa, 2 posna sira (2 x 300 grama) i 500 g smrznutog šumskog voća i sve to platio 20 $ ili oko 120 kn!
Znam da ovakva prodavnica nije realni pokazatelj cijena u Americi, ali svejedno, i u običnim prodavnicama hrana košta isto ili manje nego u Hrvatskoj, dok je standard neusporediv.
Stoga mi je smiješno kad me moji poznanici pitaju: Je l’ ti skupo u Americi?
Obično kažem: tko je živio u Hrvatskoj njemu nigdje na svijetu nije skupo!
OK, stanovanje odnosno renta je velika stavka u SADu (pogotovo u Kaliforniji, a najviše u San Franciscu i LAu, gdje mjesečni najam jednosobnog stana ide preko 2000 $), ali hrana, odjeća i ostale “sitnice” na koje Hrvati troše više od pola plaće – ovdje su stvarno sitnice, a ne najveća stavka mjesečnog budžeta.
Samo za usporedbu, nevjerojatno mi je da je kod nas 1 litra bademovog mlijeka oko 4 $ (oko 25 kn), dok sam tamo za 2 litre plaćao oko 3$ (oko 18 kn)!
Naravno, ako odete u lanac trgovina kao što je ”Whole foods”, gdje je sve zdravo i navodno organski (kažem navodno, jer kad je veliki biznis u pitanju, čisto sumnjam da im je tamo baš svaka namirnica uzgojena u ”netaknutoj prirodi”) i 1 kg jabuka je 10$. S druge strane, imate mega lance poput ”Wallmarta” (nešto kao naši super Konzumi, samo x 1000), gdje ima proizvoda razne kvalitete. Meni je stoga u Americi neka zlatna sredina (čitaj: zdrave namirnice s umjerenim cijenama) svakako ”Trader Joe’s”, koji ima odličnu ponudu organske i fit hrane.
Ovdje je stvarno, kako je to sažeo stari NAMA reklamni slogan iz prošlog stoljeća: ”Za svakog ponešto, za nekoga sve”.
GRIFFITH OPSERVATORIJ I POGLED NA ZVIJEZDE I KEANU REEVSA
Idući dan sam sa svojim domaćinima, mojom dragom frendicom Majom i njenim dečkom Nickom, te s mojim frendovima iz Zagreba, Marinom i Igorom krenuo na hiking po Hollywoodskim brdima . Lokalcima je to tradicija kao nama odlazak na Sljeme vikendom.
Moram dodati da penjanje po Hollywoodskim brdima nije bio veliki izazov za nas koji smo navikli na Sljeme, tako da s ponosom mogu reći da sam s lakoćom osvojio Hollywood – barem njegovo brdo (onaj filmski će još malo pričekati, haha).
Tu se nalazi i opservatorij Griffith, čuvena zgrada zvjezdarnice koja se može vidjeti kilometrima, i odakle se kao na dlanu pruža spektakularni pogled na Los Angeles i čuveni hollywoodski znak. (više o tome ovdje)
Opservatorij se nalazi neposredno iznad Hollywooda, na južnoj strani Mount Hollywooda u parku Griffith i nezaobilazni je dio svakog posjeta ”Gradu anđela”, stoga ga nikako nemojte propustiti.
Opservatorij Griffith otvoren je 1935. godine, a osim što pruža savršeni pogled na zvijezde (a u LAu obožavaju zvijezde, haha) ubrzo nakon otvaranja pokrenuo je jedan od prvih programa školskih posjeta u regiji. Generacije učenika iz područja Los Angelesa hodočastile su autobusima uz Mount Hollywood radi jedinstvenog iskustva u znanstvenom obrazovanju. Ovaj opservatorij je ”vrata prema kozmosu” u južnoj Kaliforniji, a posjetitelji mogu gledati teleskope, istraživati izložbe, te gledati emisije uživo u planetariju Samuel Oschin i uživati u pogledima na Los Angeles i hollywoodski znak.
U opservatorij je ulaz besplatan, a zgrada i teren dostupni su svim posjetiteljima. Najveće gužve su vikendom, tijekom ljeta i praznika, te pri zalasku sunca.
Pop zanimljivost: U Griffith opservatoriju sniman spot Paula Abdul “Rush Rush”, pjesme koja 1991. bila veliki hit (i prvi singl na njenom drugom albumu ”Spellbound”), a glavnu ulogu u tom spotu imao je Keanu Reeves, tada glumac u usponu.
VEČER STAND UP KOMEDIJE
Idući dan nisam mogao zamisliti bolji provod od izlaska u čuveni The Virgil, koktel bar & klub poznat po raznolikoj zabavi (živim svirkama, drag queen showovima, DJ partyjima i dr.) i po onom što me najviše zanima – odličnoj stand up komediji. Bar se nalazi na Santa Monica Boulevardu, na rubu našeg kvarta Silver Lake.
Bilo mi je zabavno u ulozi voditeljice stand up večeri vidjeti poznatu glumicu Kristen Schaal (glumila je u seriji ”30 Rock”, ”Toy Story” i mnogim komedijama), te glumca i komičara Julian McCullough, oboje jedni od izvrsnih komičara koji su tu večer nastupili.
Svih 7 komičara bili su iznimno ekspresivni, kao da glume likove (zbog čega mi se na momente činilo kao da sam u kazalištu) i da to nisu oni prirodno (po čemu se gluma i razlikuje od stand upa), ali su svi bili uvjerljivi i smiješni, te imali odličnu komunikaciju s publikom. Ono što mi je bilo interesantno je da su skoro svi (6 od 7 komičara) imali neki kostim u skladu s ”likovima” koje su glumili.
Tako je jedan komičar bio obučen kao ”nerd”, drugi kao hipster, a jedna komičarka je imala šareni afro-indijski sari (sari je tradicionalna odjeća Indijki) s kapuljačom na glavi. Ona je bila urnebesna, još kad je rekla da je ljudi često pitaju da li joj je to svakodnevna odjeća, a ona im uzvratila: ”Da, ovo nosim proračunato jer se želim s ovom haljinom i s ovim na glavi probiti u Hollywoodu. Tako naspram mene nekakav polugoli seksepil jedne prekrasne Scarlet Johanson nema nikakve šanse!”.
Također mislim da se ovi komičari/ke ne opterećuju time što se kao stand up komičar ”smije” ili ”ne smije” raditi na nastupu (npr. imati neki kostim za lik), kao što to brine neke domaće komičare kod nas: smatram da je na kraju bitan show i jesi li uspio nasmijati publiku ili ne. Tako je jedan komičar kao dio svoje fore žonglirao s limunima. Ono što je bilo očito je da su svi ovi komičari profesionalci (a kasnije sam saznao da mnogi od njih uspješno nastupaju i na TVu), a tome u prilog svjedoči i gore spomenuta Kristen, poznata iz mnogih filmskih i TV hitova.
Zabavno je bilo i što su se na ovom nastupu (ali je i to opće poznato) crni komičari često šaliti na račun rasizma i njene vječite političke (ne)korektnosti. Kad smo kod toga, čini mi se da Amerika, koliko god bila percipirana kao zemlja sloboda i jednakosti, ipak to nije. Npr. rijeđe ćete vidjeti bijelce na nekim – bez namjere da nekog uvrijedim – jednostavnijim poslovima (npr. čistača ili vozača u javnom prijevozu).
Kako su mi rekli u Americi, takvi se poslovi nazivaju ”blue collar jobs” (”plave košulje”) što je naziv za radničku klasu, koja obavlja slabije plaćene fizičke poslove koji se plaćaju po satu – u kojoj kako sam spomenuo ima najmanje bijelaca a više svih drugih rasa (dominiraju crnci).
S druge strane pak postoje ”white collar jobs” (i to doslovno ”white”, jer su u tim ”bijelim košuljama” češće bijelci) odnosno radnici koji rade za stolom, u uredima i koji stereotipno, izbjegavaju fizički rad. To su obično visokokvalificirani i bolje plaćeni poslovi koji zahtijevaju više obrazovanja i obuke od niskokvalificiranog ili ručnog rada.
Za kraj, eto u komediji kao i u životu moguće je, kao ja u ovom putopisnom blogu, početi s opisom kvarta a završiti na socijalnim i političkim temama.
