Ivona Bačelić Grgić, pričom nas vodi na Bledsko jezero, koje je ljepotom očaravajuće u svim godišnjim dobima, a Ivona nam donosi priču sa smrznutog kraljevstva jezera.

O ljepoti Bleda najljepše je stihove napisao najveći slovenski pjesnik Franc Prešern „Ne postoji u Kranjskoj lepši kraj ko s okolinom ovaj što liči kraj.“

Bled je jedna  od najposjećejnih prirodnih atrakcija u Sloveniji, posve zasluženo. Za Bled me još iz studentskih dana vežu lijepe uspomene. Upravo je posjet Bledu, bio jedna od mojih prvih putničkih avantura, kada smo se prijateljica i ja, njenim autom, uputile na vikend, u posjet drugim dvjema prijateljicama koje su usavršavale na bledskoj poslovnoj školi – jednoj od cijenjenijih iz područja ekonomije u ovom dijelu Europe.

I onda trinaest godina poslije, nakon tisuća kilometara u nogama i četiri osvojena kontinenta,  život me opet vodi u Bled, poklon mi je to za osamnaest godina života na kontinentu. Sredina je veljače, zima je, temperature u zraku su duboko ispod ništice, ali to nije razlog da ne putujem. Doduše, posljedice zimske idile, osjećat ću po povratku, ali tako i tako pamtim samo sretne dane. Bled je smješten gotovo uz samu granicu s Austrijom, odnosno pedesetak kilometara od Ljubljane.

Idealna je prirodna oaza mira, čak i u zimsko vrijeme, iako je vrhunac njegove ljepote u proljeće, ljeto i jesen. Okosnica Bledskog turizma, čiji počeci datiraju u pedesete godine devetnaestog stoljeća,  vrti se uz istoimeno jezero, smješteno na 475 metara nadmorske visine na sjeverozapadnom dijelu slovenskih Alpi. Šetnju po jezeru počinjem kod hotela Park, spuštam se na obalu jezera.

U vrijeme mog posjeta, kako sam spomenula u veljači, jezero je smrznuto, što daje posve novu vizuru, neopisivu ljepotu pa imam osjećaj kao da sam ušetala u zaleđeno kraljevstvo. Iako idilično, pomalo je i nepraktično, jer se zbog zaleđenosti jezera ne može do obližnjeg otočića. Zanimljivo, upravo je na Bledskom jezeru smješten jedini slovenski otok, koji je i najveća atrakcija na jezeru i u gradu. Otočić je poznat po crkvi Marijinog uznesenja, zvonu želja i po priči o jednoj mladoj neutješnoj udovici Polikseni.

Ono što su venecijanskom Canalu grande gondole i gondoljeri, to su na Bledskom jezeru pletne i plenari. Naime, jezerom plove pletne to su tradicionalni drveni brodovi dugi 7 metara, široki 2 metra sa ravnim dnom, na pramcu su špičasto prekinuti, a na krmi su prošireni – zbog lakšeg ukrcaja putnika.  Kao što se u Veneciji olako ne postaje gondoljerom, tako se i na Bledu vožnja pletne prenosi s generacije na generaciju.

Vožnja do otočića je turistički posložena, do u detalje. Nakon iskrcaja na otočić, do crkve Marijinog uznesenja vodi 99 stepenica. Zanimljivo je da prema legendi do crkve na dan vjenčanja mladoženja mladu nosi – pa koliko stepenica s mladom u rukama svlada, toliko će godina potrajati brak. Zbog objektivnih razloga, ja takav izazov svom ženiku ne bi priuštila, čisto da se zna koliko sam dobra. Prema legendi na otoku je svojedobno bio hram slavenske božice plodnosti Žive, dok je crkva izvorno izgrađena u 12. stoljeću, a sadašnji barokni oblik datira iz 17 stoljeća. Na otoku je i zvono želja, za kojeg je posredno zaslužna mlada udovica Poliksena, a prije zvonjave na istom zaželite želju.

Kako sam spomenula, za vrijeme mog posjeta jezero je zamrznuto, pletne su na suhom, pa ja šetam oko jezera, udišući svježi planinski zrak i približavam se otočiću da ga fotografiram iz što bližeg kuta. Staze oko jezera su prohodne, no oko vile Bled, sve je prekriveno snijegom, a ja se upuštam u avanturu, hodam po snijegu – nakon 18 godina života na kontinentu gotovo da sam svladala hodanje po snijegu. Istina je, oprezna sam, ali sve bolje i bolje hodam po snijegu, a na skijanje ću u nekom svom drugom životu. Ja čvrsto vjerujem u devizu Jože Horvata koji je rekao „Od svih droga more je najopojnije“.

Nakon što sam svladala hod po snijegu, polagano se vraćam šetnicom oko jezera, do hotela Park, na predah uz kremšnite. Jedna od bledskih atrakcija su i bledske kremšnite, za čiju je recepturu zaslužan kuhar Ištvan Lukačević, podrijetlom iz Srbije. Od 1953. godine pa do danas u hotelu i kavani Park posluženo je preko 13 milijuna komada kremšnita. Kažu da ih je poredati jedne pokraj drugih, naime Bledske kremšnite imaju mjere 7×7 cm, da bi prekrile put od Bleda do Rima, ili da je s istim moguće okružiti Bledsko jezero sa 7 metara visokim zidom.

Šećer u krvi, kafein u venama, i spremna sam na nastavak šetnje oko i mimo jezera. Uz otočić jedna od atrakcija Bleda je i bledski dvorac koji datira iz 11. stoljeća i priča zanimljivu povijesnu priču sve do današnjih dana. Smješten je 130 metara iznad Bledskog jezera, do njega vodi strma zavojita cesta. Nije lako nama bez kondicije do gore, ali baš kao u životu put od trnja vodi do zvijezda, pa je pogled s dvorca nezaboravan. U dvorcu je smješten muzej koji priča povijest Bleda, ali i Tiskara čiji je glavni eksponat rekonstruiran Gutenbergov tiskarski stroj.

Na povratku s dvorca zaustavljam se pored Bledske župne crkve sv. Martina, također nezaobilazne negotičke građevine izgrađene početkom 20. stoljeća. Šetnju nastavljam obalama jezera, uživajući u oštrom, a tako ugodnom zraku, melemu za tijelo i glavu i prepoznam se u turističkom sloganu Slovenije – IfeelsLOVEnia.

Za kraj kako bi to rekao T.J. Lundgren „Cvjetajte tamo gdje vas postave“.

 Ivona Bačelić Grgić

P.S. Ukoliko želite pročitati moje ukoričene putopise – knjigu Samo za taj osjećaj – možete naručiti – na mail: ibacelic@gmail.com, a osim na stranici mojih dragih Putoholičara pod rubrikom Puteštvije by Ivona pratiti me možete i na mom blogu svaštari Just for this feeling https://justforthisfeeling.wordpress.com/