Ivan je odlučio posjetiti najmanje posjećenu europsku državu i donosi nam dojmove o njoj – idemo u Bjelorusiju.
Zašto ideš tamo? Zatvorit će te? Nećeš se vratiti. Sva ova ispitivanja sam morao proći prije odlaska na ovo putovanje.
Sigurno se ne bojim biti daleko od kuće jer u tom slučaju ne bih ni putovao. I čemu takva propaganda o zemlji pogotovo ako niste bili u njoj? Svaka zemlja nosi svoj imidž, a Bjelorusija nije takva zemlja kakvom se prikazuje u američkim filmovima. Jest da vam je prvi doživljaj neke zemlje aerodrom ali ovaj će vas prevariti jer je tipična ruska betonska građevina koja izgleda više kao vojna baza nego aerodrom.
Od ove godine građani EU mogu boraviti do 5 dana u Bjelorusiji ako ulaze preko zračne luke u Minsku. Uz to morate imati valjano putno osiguranje i rezerviran smještaj. Predajem putovnicu službeniku u vojnoj uniformi iz sedamdesetih. Detaljno mi pregledava putovnicu više puta jer nije naviknut na strance. Hrvatski jezik i poznavanje ćirilice su dva velika faktora koji vam mogu pomoći u sporazumijevanju s domaćima.
Pada snijeg, a proljeće je i taxi prelazi 40 km do centra grada. A onda iznenađenje – Minsk. Skladan grad novih fasada koji se kroz povijest uzdizao mnogo puta iz pepela. Vjerojatno u životu nisam vidio čišći od ovoga. Pala je noć nad Minskom kao i temperature ispod nule, a na ulicama rijetki prolaznici i automobili. To je svakako čudno za grad koji ima preko 2 milijuna stanovnika. Sve ceste su ogromne jer su služile za pokazivanje misića u vojnim paradama. Vjerojatno je i narod naučio vojnički režim ranog buđenja i ranog spavanja kad je ovako pust.
Napravio sam plan što vidjeti tijekom kratkog boravka i uglavnom sve je vezano za ratovanje. Prolazim preko glavnog trga, tipične ruske građevine iz kojih se ističe katolička crkva od crvene cigle. Tik do nje ogromni kip Lenjina. Zasigurno stvari koje vrijedi posjetiti je ratni muzej iz 2. Svjetskog rata i spomenik stradanju bjeloruskih židova uz koncentracioni kamp u blizini Minska. Imao sam sreću da sam u nacionalnoj galeriji naletio na izložbu Salvador Dali.
Bjelorusija je država koja slovi kao najmanje posjećena europska država. Također je to država sa zapadnoeuropskom tendencijom iako je teško izbrisati te tragove komunizma i socijalističke arhitekture, ali svake godine im BDP raste po 9%.
Bjelorusija je bila jedno fantastično iskustvo solo putovanja na kojem sam upoznao dosta ljudi različitog zaleđa. Najvažnije od svega je da to cijenim i da sam i iz ovog putovanja puno toga naučio.
Ivan Vuković Vuka
