Ivona Bačelić Grgić posjetila je Betlehem u sklopu svog putovanja Izraelom i jordanskom Petrom – a priču o gradu u kojem se blagdan Božića slavi tri puta, Isusovom rodnom gradu i špilji u kojoj je Isus rođen donosi nam u vrijeme Božića

Betlehem posjećujem  u sklopu ljetnih solo putešestvija Izraelom i jordanskom Petrom. U posjet gradu odlazim iz Jeruzalema, nakon Tel Aviva, druge polazišne točke iz koje odlazim na razgled preostalih dijelova Izraela.

Posebna je avantura, ako niste dio neke kršćanske hodočasničke grupe, ući u Betlehem. Solo putnici do Betlehema iz Jeruzalema stižu autobusom ili taxijem do kontrolnog punkta – granične kontrole. Bus polazi s Glavnog autobusnog kolodvora i/ili sa kolodvora pokraj Damaških vrata (op.a. linija 231/4). Betlehem je od Jeruzalema udaljen svega desetak kilometara. Moj izbor je javni gradski autobus u kojem sam jedina strankinja, ostalim suputnicima, mahom lokalcima, doslovno sam nevidljiva, uspješno me ignoriraju.
Nakon petnaestak minuta vožnje stižemo do kontrolnog punkta smještenog kod Rahelinog groba (Rahela je majka svih Židova), jednog od najsvetijih mjesta za Židove gdje sve nas, koji želimo prijeći na Palestinsku samoupravu, očekuje kontrola. Stojim u redu za kontrolu, strpljivo, a baš svi me odreda zaobilaze, uvijek sam zadnja u redu.  Strpljena i spašena, ipak, stižem na red, graničaru uz putovnicu pokazujem propusnicu alias dozvolu boravka u Izraelu  i nakon što je zakonitost mog boravka potvrđena prelazim mini rampu i slijedim put opasan visokim zidinama.

Hodajući stižem na područje Palestinske samouprave pod čijom je jurisdikcijom Betlehem od 1995. godine. Danas u Betlehemu živi oko 25.000 stanovnika. Na izlazu me dočekuje niz taksista i tu shvatim da nisam nevidljiva. Ipak. Odjednom se svi bore za moj pogled jer pogled znači dogovor i siguran posao – lovu – za put u centar grada. Sad ja na kratko glumim neosvojivu, no ubrzo se saberem i pristajem na razgovor s najupornijim taksistom koji me slijedi za cijelo vremena trajanja glume. Dok neumorno hoda iza mene, taksist mi predlaže cijenu transfera do trga Manger, a ja u glavi preračunavam i nastavljam nezainteresirano hodati dok mi se cijena ne učini donekle razumnom. Onda se zaustavim, okrenem prema njemu i kažem iznos transfera upola manji od predloženog. Imamo dogovor.

Cjenkanje je ovdje nužno, iako u mom slučaju napola uspješno, zaključit ću nešto kasnije. Uostalom, kao i puno puta do tada, kad smo cjenkanje i ja u pitanju. Vozimo se nas dvoje na putu prema trgu Manger – glavnom betlehemskom trgu, usput razmjenjujemo protokolarne kurtoazne rečenice o tome odakle sam i što radim, godine mi on sam određuje – manje nego što imam pa tu skoro zaboravljam na polu-uspješno cjenkanje. Još kad mi pohvali engleski jezik, simpatije rastu i potvrđujem si da definitivno nisam nevidljiva – a to ipak nema cijenu. Nakon petnaestak minuta vožnje stižemo do spomenutog trga Manger.

Iako sam vjernica, razlog mojih putešestvija Izraelom nije bio vjerski motiviran. Ipak, cilj mi je tog dana bio posjetiti Baziliku Isusova rođenja, jedno od najsvetijih mjesta za kršćane, a za koju se vjeruje da je izgrađena na mjestu gdje je rođen Isus. Danas je crkva u zajedničkom vlasništvu Grčko-pravoslavnog patrijarhata u Jeruzalemu, Armensko-jeruzalemskog patrijarhata i  franjevaca koji u ime Svete stolice i Katoličke crkve čuvaju sveta mjesta. Zanimljivo, u Bazilici se Božić slavi tri puta: rimokatolici i protestanti ga slave 25. prosinca, grčki, koptski i sirijski pravoslavci 7. siječnja, dok armenski pravoslavci Božić slave 19. siječnja. Zanimljivo je spomenuti i betlehemsko svjetlo mira – simbol Božića u mnogim domovima više od dvadesetak zemalja Europe i Amerike, a koje svoje podrijetlo izvorno vuče iz Austrije i to iz 1986. godine i televizijske emisije Licht uns Dunkel. Od tada austrijski izviđači pred treću nedjelju došašća odlaze u Betlehem u Baziliku po svjetlo i donose ga u Beč, odakle ga izviđači iz drugih zemalja odnose u svoje zemlje. U Hrvatsku izviđači betlehemsko svjetlo iz Beča donose u Zagrebačku katedralu i od tuda se isto prenosi diljem Hrvatske i tako još od 1992. godine.

Bazilika Isusovog rođenja je pod zaštitom UNESCO-a i upisana je na popis ugroženih mjesta svjetske baštine zbog kontinuirane opasnosti i čestih sukoba Izraelaca i Palestinaca. Bazilika je izgrađena kod spilje Isusova rođenja odmah poslije 325. godine. Godine 386. sveti Jeronim se nastanjuje u blizini bazilike gdje izučava Bibliju iz čega nastaje Vulgata latinski prijevod Biblije. Baziliku iz 4. stoljeća zamjenjuje druga u 5. Stoljeću, a to su njene vizure i danas. U vrijeme Križara dovođeni su brojni umjetnici koji su zaslužni sa sadašnji interijer.

Bazilika je peterolađna i u nju se ulazi kroz vrata poniznih – niski ulaz u baziliku pred kojim se svi koji prolaze, moraju pognuti, a osim fizičkog ima i simbolički značaj. Vrata sa šiljastim lukom u osmanskom razdoblju svedena su na današnju veličinu, iz praktičnih razloga, kako bi se spriječilo pljačkaše da dvokolicama ulaze u Baziliku. Nadvratnik iza luka upućuje na izvornu veličinu vrata. Pored bazilike nalazi se crkva svete Katarine iz 12. stoljeća, a u njoj borave franjevci još od sredine 14. stoljeća.

Betlehem odnosno Bazilika Isusovog rođenja jedno je od najsvetijih mjesta crkve pa ne čudi da su tijekom stoljeća politička kontrola i vlast nad Betlehemom prelazili iz ruke u ruku. Ni novija povijest nije bitno mirnija pa možemo reći da burna prošlost i sadašnjost prate baziliku. Tako je primjerice u travnju 2002. godine 40-ak palestinskih militanata zauzelo  baziliku bježeći pred izraelskim snagama sigurnosti i tamo boravilo s dvjestotinjak svećenika i posjetitelja koji su se zatekli u bazilici. Pregovori palestinskih militanata i izraelske vojske trajali su gotovo mjesec i pol, a opsada bazilike završena je dogovorom. Nerijetki su i sukobi između upravitelja bazilike pa je tako u prosincu 2011. godine prilikom čišćenja izbio sukob između pravoslavnih i armenskih svećenika oko granica u bazilici. Primjerice, 2014. godine, svega nekoliko sati nakon posjeta pape Franje, u bazilici je podmetnut požar i to u špilji rođenja.

Iako bazilika krije brojna kulturno povijesna blaga, meni je najzanimljivije bilo stići do spilje Rođenja smještene u kripti bazilike. Spilja Rođenja djelomično je prirodna, a djelomično umjetno uređena, a u nju se ulazi stubama. Na ulazu zatičem organiziranu grupu posjetitelja, priključujem im se, glumim da sam dio grupe jer  je to, Bože mi oprosti, najbrži put da uđem.

Gužva je, fotografiram špilju, rukom je dotičem, u mislima se na kratko pomolim pa nastavljam prema izlazu, da svatko dobije istu priliku; solidarna sam.

Razgledavam ostatak Bazilike u kojoj su, osim špilje rođenja, i oltar mudraca, jaslice, stube koje vode crkvi sv. Katarine, špilja svetog Josipa, oltar nevine dječice, grob svetog Euzebija iz Cremone, počasna grobnica svetog Jeronima, ćelija svetog Jeronima i stube koje vode iz špilja u crkvu svete Katarine. Nakon razgleda odlazim na glavni gradski trg Manger na kojem dominira Omarova džamija iz 1860. godine. Tu je i Betlehemski mirovni centar u kojem djeluje turistički info centar, uključujući turističku policiju – već sam se za istog putovanja susretala sa njima, i to za vrijeme posjeta Petri; tu je i knjižnica, arheološki muzej i dr. Okolnim uskim uličicama dominiraju dućančići s različitim suvenirima. Grad većinu svojih prihoda ostvaruje od trgovine (prodaje suvenira, začina…) i turizma (u gradu je preko 30 hotela). Čitam o tome kako je izvješće Svjetske turističke organizacije pokazalo da je Palestina jedna od najbrže rastućih turistička odredišta u 2017. godini i da je zabilježen porast dolazaka stranih turista za gotovo 60%. Kažu da Palestina turistički uspjeh može zahvaliti uličnom umjetnik Banksyju zaslužnom za otvaranje hotela Walled Off koji gleda na zid između Palestine i Izraela čime je podigao svijest o postojanju turizma u Palestini.

Nakon lagane šetnjice gradom i kratkog predaha, pronalazi me taksist i vraća na točku polaska. Ovaj put sam s druge strane kontrolne točke i opet svojoj okolini postajem nevidljiva. Ulazeći u bus pomislim ‘možda me ne vidi ni vozač autobusa’, ali budući da moram platiti kartu, shvatim da sam ipak vidljiva.

Uskoro ostatak putopisa U posjetu Izraelu i jordanskoj Petri… Na svojim putešestvijama Izraelom Ivona je posjetila  Tel Aviv i staru Jaffu, Haifu, Eilat na proputovanju do Petre u Jordanu, Jeruzalem, Mrtvo more i Masadu i ovdje opisan Betlehem.

I baš kako je to rekao Mark Twain „Putovanje je fatalno za predrasude, fanatizam i ograničenost“.

Ivona Bačelić Grgić

P.S. Ukoliko želite pročitati moje ukoričene putopise – knjigu Samo za taj osjećaj – možete naručiti – na mail: ibacelic@gmail.com, a osim na stranici mojih dragih Putoholičara pod rubrikom Putešestvije by Ivona pratiti me možete i na mom blogu svaštari Just for this feeling https://justforthisfeeling.wordpress.com/ .