Marija Đolo u svijet putovanja krenula je kroz Belgiju, zemlju čokoladnih vafla i piva. Upoznajte Charleroi, Bruxelles, Brugges, Gent i Antwerpen kroz Marijine oči i tekst.

Polazak sa hrvatskog i slijetanje na belgijsko tlo

Hm, zanimljivo, ali čitav je taj dan protekao u nekoj usporenoj brzini. Idući iz Mostara prema Zadru, bili smo čudno smireni. Isto kao da smo očekivali da će nas djevojka za pultom, kada napokon stignemo, vratiti zbog „greške na karti“. Stoga smo nesvjesno odabrali to stanje smirenosti uma i osjećaja, zbog mogućnosti lošeg odvijanja plana. Ipak, za nama su nestajale šibenske vjetrenjače, uporno vrteći vjetar u jesenje kolo.

Djevojka nam je obilježila karte i poželjela sretan put. Ni sam uzlet aviona nije nam odagnao osjećaj sumnje. Pretpostavljam da je tek trenutak spuštanja na tlo, prizemljio i naše misli.

U Charleroi smo došli kasno, satovi su pokazivali 22:00. Prije polaska dogovorili smo CS smještaj u pet gradova, koje smo namjeravali posjetiti. Ipak, nismo se mogli načuditi toliko dobroj volji naših prvih CS domaćina, mladog para – predivne djevojke i njezina dečka, člana belgijske grupe, koji su došli po nas osobnim autom. Tu večer, doživjeli smo svoje prvo CS iskustvo. Uz neku slabašnu zbunjenost, ali i bocu blelgijske pive uspjeli smo se opustiti i započeti zanimljiv razgovor. Legavši na madrac u sobi koju su namjenili surferima, tek je izbila ona naša oduševljenost koju smo svo vrijeme nesvjesno potiskivali.

Ujutru nas je Julian, naš prvi domaćin odveo na željezničku stanicu. Oprostivši se, na šalteru smo kupili GO PASS karticu koja se pokazala jako isplativom investicijom. Naime, koristi se u Belgiji i s njom je moguće ostvariti 10 putovanja. Budući da smo imali u planu pet, odlučili smo koristiti jednu zajedničku. Tako smo za samo 25 eura po osobi pokrili cijelo naše putovanje unutar Belgije. Ako se tome pridoda da smo sam put Zadar – Charloa – Zadar platili 30 eura po osobi (Ryanair), cijena naših ukupnih vožnji iznosila je samo 55 eura po osobi.

Bruxelles, grad raznolikosti

Kako bilo, čekajući vlak za Bruxelles, na željezničkoj stanici u pekari probala sam nešto čiji okus nikada neću zaboraviti – Double Twix. Čokoladno, ukusno. Kao što mnogi kažu, belgijska čokolada je stvarno neprocjenjiva.

Kasnije smo shvatili da je najvažnija stvar kod CS popisati brojeve svojih domaćina. Budući da se nismo nadali baš tako dobroj organiziranosti belgijskih vlakova (voze svakih pola ili sat vremena) u Bruxelles smo došli dosta rano. Tada još nismo osjećali bolove u leđima zbog školskog ruksaka koji smo nosili sa sobom. Vidjevši glavni trg, prošetali smo se ulicama. Apsolutno je nemoguće ne naletjeti na brojne prodavače belgijskih vafla. Cijena se kretala od 3.50 eura na dalje, ovisno o izboru priloga. S čokoladom, čokoladom i jagodama, siropom iz Liegea, orasima… Mi smo se prvi put ipak odlučili samo za čokoladu. Nismo ni slutili koliko ćemo se zapravo zaprljati njome, sjedeći na glavnom bruxellskom trgu. Ipak, prolaznici okupirani svojim životima, nisu se ni osvrtali.

Naša CS domaćica uskoro je stigla. Mlada djevojka Marlein, živa, pričljiva, vesela. Dok smo čitali njezin CS profil upoznali smo se s činjenicom da živi s cimerima. Ipak, ušavši u njezin stan malo je reći da smo ostali iznenađeni. S njom je živio njezin belgijski prijatelj T.C. , prijateljica iz Brazila i dvoje Talijana i Francuz. Ipak najveće otkriće je bilo kada je počela sa svima pričati na njihovom jeziku. Djevojka je bila prava inspiracija, saznati da netko sa 20 godina govori četiri i uči peti jezik u nama je otvorila poseban način viđenja Belgije. Ljudi iz toga stana apsolutno su slobodni, dođu, studiraju pa potom odu sljedeću godinu studirati negdje drugdje. Bruxelles se pred nama prikazao kao grad bezbrojnih mogućnosti, prolaznika, ljudi otvorenih za nove događaje.

Kasnije tu večer svi smo zajedno obišli Bruxelles. Istina je da domaćini znaju puno više od turističkih vodiča, tako da smo obišli mnoga mjesta na koje odlaze samo lokalci.

Slavni Maneken Pis bio je obučen u jedno od svojih odjela – plavi kombinezon. Ipak nas njegova pojava nije očarala toliko koliko maštovitost priče vezane za njega.

Jedna od odličnih stvari CS-a je upravo sloboda koju posjedujete i vi, i vaš domaćin. Tako nas je Marlein izvjestila kako čitav sljedeći dan nije doma i dala nam svoj ključ da budemo slobodni doći kada želimo u njezin stan. Zanimljivo je kako je za njezin posao u grillu plaćaju 10 eura po satu. S obzirom na troškove u koje smo se kasnije uvjerili, pokazalo se čak i povoljnim živjeti u Belgiji.

Naravno čitav taj dan smo lutali, posjetili Europski parlament, jeli mango sa stepenica s kojih se pruža pogled na Bruxelles, obišli pivovarije sa više od 500 vrsta piva. Mene, koja uopće ne volim pivu, apsolutno je oduševila jedna sa okusom višnje. S druge strane, G. je isprobavao svaku koja mu se imalo svidjela dizajnom. Treba naglasiti kako se pive mogu naći po jako pristupačnim cjenama ukoliko se ne piju u kafiću.

Zapravo tijekom čitavog našeg boravka u Belgiji budžet je bio pomno isplaniran. Željevši u Belgiji provesti sedam dana, a imavši tek studentski džeparac, trudili smo da nas to ne spriječi u namjeri. Tako smo dnevno za hranu i piće izdvajali sedam eura za oboje, pri tome kupujući proizvode u Delhaize prodavnicama. Kruh, već narezan na kriške i salama i sir spremljeni u plastične kutijice izlazili bi nas svega tri eura, od čega bi se moglo i doručkovati i večerati. Ručak bi se uglavnom svojio na grillove (kebabi, noodlsi i slično).

Brugges – Najbolje očuvani srednjovjekovni grad

Sutradan smo krenuli u jedan od najbolje očuvanih srednjovjekovnih gradova – Brugges, oko pola sata vožnje udaljen od Bruxellesa. Tamo nas je dočekao mladi par, Zuza i Jens, naši domaćini. Odlična stvar je bila ta da je upravo Jens pisao kartu Bruggesa za posjetitelje.

Popeli smo se na veliku Tvornicu zvuka s koje se pružao predivan pogled na Brugges. Nisam sigurna jesu li išta platili čuvaru, jer su rekli da je besplatno i poslali nas naprijed. S Tvornice se pruža prekrasan pogled na zvonik i čitavo mjesto. Vraćajući se ušli smo unutra gdje smo vidjeli kako se stvara zvuk pomoću različitih predmeta, te se sami okušali u tomu.

Uspjeli smo obići Brugges u nekih sat vremena hoda. Kao dobar poznavalac Jens nam je pokazao mjesto koje je u Bruggesu „najslikanije“. Moguća je vožnja Bruggeskim kanalima koju smo mi ostavili za neki drugi put. U Bruggesu postoje vjetrenjače ispod kojih se ljudi okupljaju na zelenim površinama gdje uče, čitaju, pričaju. Mi smo se odlučili za piknik i užitak u pogledu koji se pruža.

Smještaj kod naših domaćina bio je najbolji do tada. Ogromni krevet, jedan jedini u sobi u plafon obljepljen sjajućim zvjedama. Zuzana nam je ponudila kolačiće koje Belgijanci često rade. Potrebno je stari kruh isjeckati na male komadiće i ostaviti u mlijeku neka 2 sata. Poslije dodati cimet, šećer i neku vrstu voća ( jabuke, naranče, ojagode ) te staviti da se peče. Poslije se ta smjesa reče nožem na male komadiće.  Jednostavan recept, koji Belgijanci koriste jer ne vole bacati hranu.

Gent, studenti i bicikli

Oprostivši se od njih uputili smo se prema Gentu. Prvo što nas je oduševilo jeste ogroman broj bicikala ispred stanice:D To je bilo nešto nevjerojatno. U Belgiji apsolutno svi voze bicikla, a Gent kao studenstki grad svakako prednjači u tome.

Ipak, Gent smo zapamtili i po bolu u leđima jer smo dosta dugo šetali. Zapravo svaki dan našeg putovanja sadržavao je najmanje sedam sati hoda. Poslijepodne smo se našli sa CS domaćicom Sofie i krenuli do nje. Cimer je već bio otišao doma, jer svi studenti krajem tjedna idu kućama. Ipak, Gent nije izgledao ni ublizu zapušteno. Sutradan navečer obišli smo Gent noću i moram reći da je tada ostavio na mene mnogo jači dojam. Osvjeljen, predivan i hladan. Popivši piće u caffe baru gdje se okupljaju studenti, produžili smo na poznati belgijski specijalitet – French fries. Iskreno meni je isti kao naš ovdje. Ali budući da smo bili gladni, dobro nam je došao.

Posljednji grad našeg obilaska bio je Antwerpen – grad dijamanata. Samim izlaskom iz željezničke stanice (koja je ooogromna) naletjeli smo na ulicu punu radnji dijamanata. Nedaleko od nje nalazi se ZOO koji nismo posjetili jer je njegova cjena od 22 eura nadmašila naš studentski budžet. Ipak, ono što je bilo besplatno, a ostavilo nas bez daha je ogromni antwerpenski park koji je pun labudova, petkica i zečeva koji se tuda slobodno kreću.

Smjestivši se kod Mieke, mlade žene od 30 godina još smo jednom osjetili neovisnost građana Belgije. Naime ona sama živjela je u Boliviji godinu dana i vratila se u Antwerpen. Sve to nekako je stavilo u pitanje ona naša vječna razmišljanja o prevelikoj vezanosti za rodno mjesto. Tu večer sam saznala da na Gentskom Sveučilištu postoji mogućnost studiranja Hrvatskog jezika i književnosti, što me oduševilo. Svijet se nekako učinio mnogo bliži.

Ujutru smo krenuli u obilazak Antwerpena. Od svih Belgijskih gradova koje sam posjetila on je na mene ostavio najjači dojam. Ono što nam se najviše svidjelo bile su ulice u kojima jedna do druge stoje grillovi, fast foodovi i restorani, ali takvi da jedno za drugim čitate: Indian fast food, Libenese grill, Chinese fast food, Japenese… Apsolutno nevjerojatno 😀 Također radnje Indijaca i Arapa gdje stvari koje u nas koštaju 10 eura, možete pronaći za 5 eura. Tako se moja zbirka džempera na kopčanje udvostručila.

Ono na što smo najviše trošili novca bili su zapravo javni toaleti, koji odreda koštaju 50 centi. Jednom smo se uspjeli ušuljati i nijednom poslije nam to nije pošlo za rukom. Zna biti dosta iritantno trošiti novac na to, umjesto probati neki belgijski specijalitet.

Charleroi omotan u smeđe

Nakon Antwerpena krenuli smo GO PASS kartom natrag u Charleroi. Budući da smo imali par sati do polaska autobusa na aerodrom, proveli smo ih razgledavajući grad. Iako smo smatrali podjelu Valonije na siromašniju i Flandrije na bogatiju malo previše nategnutom, dojam Charleroia kao industrijskog grada pridonijeo je toj činjenici. Ipak cigle zgrada od tamne opreke, koje su sve redom smeđe daju neki dojam čarobnosti. Tadašnje kišno vrijeme na neki je način pojačalo magiju grada, koji se u usporedbi s ostalima, učinio i odviše tajanstvenim.

Marija Đolo