Na putovanje u Tajland i Kambodžu vodi nas  Barbara iz Foodione, pa da ne dužimo, ajmo!

Putovanje u Tajland i Kambodžu, dugo smo čekali i planirali, a odluka o putovanju u taj dio svijeta donesena je lako. Npr. kada u Google tražilicu upišete Tajland, kao rezultat izbacit će vam prekrasne plaže, more nestvarno plave boje i sretne ljude, pa tko ne bi poželio otići na takvo mjesto.

Odlazak u Kambodžu je pak bila spontana odluka ali danas kada sjedim ovdje u Zagrebu i razmišljam o Kambodži, bila je to najispravnija i najbolja donesena odluka. Zašto, pisat ću u sljedećim postovima.

Prije puta u Tajland trebalo je kupiti avionske karte, srediti vize, napraviti plan puta, kupiti ruksake (ovo je bilo naše prvo putovanje s backpack ruksacima) i srediti neke sitnice ovdje u Zagrebu. Avionsku kartu smo kupili 6 mjeseci prije puta (jednu kartu smo dobili kao poklon, pa nam je to smanjilo troškove, hvala T &T :)), ali moja preporuka je pričekati kada padnu cijene na oko 470 eura za povratnu kartu, ima jako puno akcija baš za letove prema Bangkoku, i tada kupiti kartu.

Vizu podižete u Gundulićevoj u Tajlandskom konzulatu 2-3 tjedna prije puta i gotova je drugi dan, a cijena ovisi o broju ulazaka  u državu (mi smo imali 2 ulaska te je cijena bila 70 eura). Zatim je na red došlo planiranje puta, koje gradove  posjetiti, koliko ostati u kojem gradu i slično. Mi smo imali 20 dana, a to gledajući unatrag i je i nije dovoljno, ovisno što želite od ovakvog putovanja.

Plan puta je bio Bangkok, Siem Reap (Kambodža), pa natrag Tajland, Chiang mai, i otoci, koliko dana ćemo ostati na kojem mjestu nismo planirali (osim za Kambodžu jer smo unaprijed kupili avionske karte Bangkok-Siem Reap-Bangkok), sukladno tome nismo rezervirali smještaj (osim prvu noć u Bangkoku) i mogu reći je takav način putovanja vrlo opuštajući. Dođete u grad, potražite  smještaj koji vam je financijski, izgledom i čistoćom prihvatljiv i tu spavate. Spavali smo u hotelima, osim jednu noć u hostelu (da i ja vidim kako je  to spavati u hostelu :P), a smještaj smo plaćali oko 700 bahti noć (oko 140 kuna), naravno može se naći i jeftinije.

Naša prva destinacija bila je Bangkok, često ga nazivaju New Yorkom Azije, a puno ime Bangkoka ušlo je u Guinnessovu knjigu rekorda kao najduže ime jednog grada: Krung Thep Mahanakhon Amon Rattanakosin Mahinthara Yuthaya Mahadilok Phop Noppharat Ratchathani Burirom Udomratchaniwet Mahasathan Amon Phiman Awatan Sathit Sakkathattiya Witsanukam Prasit. Skraćena verzija je Krung Thep Maha Nakhon ili Krung Thep što znači Grad anđela. Šok koji smo doživjeli kada smo iz klimatiziranog aerodroma izašli na vrući i vlažan zrak, teško je opisati, ali prilagodba na vrućinu i veliku vlagu bila je brza (sve je bolje od hladnog Zagreba).

Snalaženje po Bangkoku bilo je jednostavno, kada više neznaš gdje si sjedneš u taksi i pokažeš gdje želiš biti. Tuk-tuk vožnju nismo propustili, za 20 bahti naš tuk-tuk vozač nas je vodio od znamenitosti do znamenitosti cijeli dan, uz naravno jedno stajanje u trgovini koja šiva odjela (to je njihov “deal” sa vlasnicima trgovina, tuk-tuk vozači dovoze turiste koji kupuju u trgovima, a  ovi im za uzvrat kupuju benzin ili odjeću), to je jedna od “prijevara” kojih se morate paziti u Tajlandu (kako ovo smiješno zvuči).

Dok smo bili u Bangkoku posjetili smo stajaćeg Budu, Budu koji leži, Budu ovog Budu onog, uglavnom imaju hrpu Buda 🙂, Grand palace, Golden Mount i sl.

Otišli smo i na poludnevni izlet van grada na plutajuću tržnicu Damnoen Saduak, ovu turu svakako preporučam jer možete vidjeti kako ljudi tamo uistinu žive, a žive na vodi, jedina prijevozna sredstva su brodići, a središte zbivanja tržnica. Kao i sve u Tajlandu tako je i tržnica prepuna turista, no unatoč hrpi turista doživljaj plutajuće tržnice i kupovanja suvenira iz brodića nije izostao. Ovdje sam ugrabila hrpu začina. Jedan savjet, u Tajlandu općenito je normalno cjenkanje, tako smo mi uredno plaćali sve po 50 % manjoj cijeni.

E, da a sada hrana, mmmm, samo kad se sjetim sline mi cure. Tajlandska kuhinja je spicy, koriste curry, chilly, đumbir, limunsku travu, a namirnice su uvijek svježe kao i jela. Spicy u Tajlandu znači Sexy, jer kada jedeš ljutu  hranu, usta ti se zacrvene, čelo orosi i obrazi zarumene, pa si Sexy.  Tajlanđani imaju moto da hrana mora biti  lijepa da bi bila ukusna, tako su sva jela (bilo na ulici ili u restoranu) dekorirana svježim povrćem. Bogatstvo boja i okusa također je karakteristika ove kuhinje. Doslovno, svako jelo koja sam probala bilo je prefino, čak bi pojela i dekoraciju sa tanjura.:)

Bili smo smješteni na Khao San Road , tamo smo jeli street food i u restoranima. Na ulici, uz cestu jedan do drugoga nalaze se prodavači street fooda, koji pred vama spremaju jelo po želji. Cijene su vrlo prihvatljive, 50-70 kuna za dvoje za ručak i piće u restoranima, a na ulici se jede još jeftinije. Ne mogu se ni sjetiti koja jela sam sve probala, Pad thai, Pat mee leung, Pad Kra Po i još hrpu.

Glavna namirnica im je riža i rezanci (glass noodles, rice noodles), no Tajlanđani jedu više riže nego rezanaca. U skoro svako jelo dodaju žlicu šećera, a sol ne koriste uopće, umjesto soli koriste soja umak. Slastice poput kolača i torti nemaju, njihov desert je mango sa ljepljivom rižom i Roti palačinke (koje su savršene). Zanimljivo je da Tajlanđani ne jedu sa štapićima već koriste žlicu i vilicu. Više o receptima i tečaju kuhanja na kojem sam bila pisat ću u sljedećim postovima (možete pretpostaviti biti će ih više :)).

Eh, da umalo zaboravih, naslov posta “Same same, but different” je rečenica često korištena u Tajlandu u nastojanju da nešto prodaju a može značiti bilo što. Primjer: “Is this a real rolex?” ” Yes Sir, same same but different”

Eto toliko o putovanju u prvom postu, čitamo se i dalje!

Barbara Črgar