Roadtrip - Austrijska jezera

Čim vidimo priliku za produženi vikend moramo je iskoristiti. Jedna takva prilika bila je i za Uskrs. Morali smo birati nešto blizu, jeftino i zanimljivo.

Kad smo se jednom prilikom vraćali sa bečkog aerodroma i vozili kroz Austriju primjetili smo koliko je ta zemlja prekrasna, a blizu nam je, brzo smo donijeli odluku: jednom ćemo se vratiti. Taj dan je stigao. Dakle, biramo Austriju i to područje Gornje Austrije koje je poznato po divnim planinskim panoramama, predivnim jezerima i malim starim selima.

Krenuli smo u petak popodne. Cijelim putem pratila nas je kiša pa se nismo previše zaustavljali putem već smo vozili skroz do našeg smještaja u malom selu Fuschl am See.

Idući dan, na naše veselje, razvedrilo se i svakim satom bilo je ljepše i sunčanije, savršeno za naš austrijski roadtrip. U tri sunčana dana napravili smo rutu oko nekoliko jezera koju ćemo vam sada ukratko predstaviti.

Fuschlsee

Fuschlsee najbliže je jezero ukoliko želite posjetiti Salzburg, svega 30 minuta automobilom. Kako smo mi Salzburg posjetili već prije, ovaj put smo ga odlučili preskočiti.

Fuschlsee najmanje je jezero od svih koje smo odlučili posjetiti, a mi smo ga odabrali za naš smještaj. Zašto baš tu? Iskreno, ne znam, bez nekog posebnog razloga. Fuschl am See selo uz jezero je stvarno malo, svega dvije-tri ulice, sasvim dovoljno za prošetati. Čim se malo udaljite iz sela, cesta vas vodi uvis i prema šumi, odatle pak se pruža prekrasan pogled na selo i jezero.

Mondsee

Od Fuschlsee smo krenuli prema Mondsee. Grad nosi ime jezera, ili obrnuto, tko će ga znat. Ovdje ćete primjetiti više turista i turističke autobuse sa poznatim natpisom: The Sound of Music. Film “Moje pjesme, moji snovi”, sniman je uglavnom na ovom području, najviše u Salzburgu i okolici. Kako Salzburg nije daleko, odavde idu posebne ture koje voze na lokacije snimanja filma. Zašto baš Mondsee, zato jer se tu nalazi crkva gdje je bilo veliko vjenčanje iz filma.

Mi nismo lovili lokacije filma, više smo se orijentirali na prekrasnu prirodu oko nas. Tražili smo najbolji pogled na grad i jezero i odlučili se popeti na Mondseeberg. Od tamo pa prekrasni pogledi sa svih strana. Ali pazite, iako nas je na jezero pržilo sunce, na Mondseebergu nas je dočekao snijeg.

Attersee

Vozimo se dalje, prvo pratimo jezero Mondsee, a onda Attersee koje je bilo najveće na ovom našem obilasku. Svidjelo nam se što cesta prati obalu jezera i doslovno smo napravili krug oko cijelog jezera. Zaustavljali smo se stalno jer cijelo vrijeme nailazite na prekrasne scene u prirodi, a od gradova smo stali u Attersee am Attersee i Seewalchen am Attersee. Gradovi i sela jesu lijepi, ali ne toliko koliko priroda oko njih pa se u mjestima nismo previše zadržavali.

Traunsee

Za kraj dana odlučili smo se za Traunsee. Za početak smo stigli u Gmunden, nešto veći grad nego što smo viđali uz jezera, opet smješten na samom jezeru što mu daje neku romantičnu notu. Iz centra grada preko jezera pogled vam bježi na maleni dvorac, odlučili smo se prošetati do njega. Schloss Ort, nalazi se na otočiću usred jezera do kojeg vodi drveni most, navodno opet poznata scena sa televizije, ali neka austrijska serija je u pitanja pa nismo previše upoznati.

Ako nastavite cestom uz Traunsee opet ćete se diviti prirodi i prekrasnim austrijskim selima koja okružuju planine.

Wolfgangsee

Drugi dan smo odlučili krenuti na drugu stranu, odmah do našeg jezera nalazi se Wolfgangsee. Mjesto gdje prvo stajemo je St. Gilgen. Ovo mjesto poznato je po Mozartu, još ga nazivaju i “Mozart village”, ali on zapravo nikad nije posjetio ovo selo. Za nadimak ovog sela zadužena je Mozartova obitelj, tu je rođena njegova majka, tu je radio njegov djed, tu je doselila njegova sestra.

Najljepši pogledi su uvijek sa visine, a ovdje se na obližnje brdo možete podići uspinjačom. Sa vrha se navodno pruža prekrasan pogled na jezero i okolna mjesta. Kažem navodno, jer smo mi taj dio odlučili preskočiti zbog cijene od 24,5€ po osobi!

Bad Ischl

Bad Ischl je grad koji se ne nalazi na jezeru, ali pošto je bio samo nekoliko kilometara udaljen odlučili smo ga posjetiti. Ovaj grad poznat je kao spa resort i zbog toga se mnogi odlučuju za odmor ovdje. A tako je bilo i u povijesti. U spa su dolazili i iz kraljevske obitelji kao npr. Franz Karl, a kasnije se njegov sin, Fran Joseph ovdje odlučio i zaručiti sa poznatom Sisi. Njegova majka pak im je povodom vjenčanja poklonila vilu Kaiservilla koja je tada postala obiteljska ljetna rezidencija. Vila je i danas u vlasništvu Habsburg-Lorraine obitelji, ali je jedan dio otvoren javnosti. I tu se nalazi uspinjača s kojom se možete podići u planine.

Hallstattersee

Prije puta mislili smo da ćemo reći da je Hallstatt i Hallstattersee najljepše koje smo vidjeli, međutim ostala jezera i mjesta su definitivno zaslužila biti pri vrhu, ako ne i iznad Hallstatta. Zbog toga neću reći da je Hallstatt najljepše mjesto u ovom jezerskom području, ali je definitivno najzanimljivije i najposjećenije.

Hallstatt je uvijek bio zanimljiv i posjećen gradić, al svoju još veću slavu postigao je nakon što su ga Kinezi kopirali. U Kini već duže vrijeme postoji tendencija kopiranja raznih europskih građevina, no Hallstatt je prvo mjesto kojeg su doslovno cijelog kopirali. Gradonačelnik Hallstatta smatra da je to zapravo dobra reklama gradu i da će na taj način privući mnoge Kineze da posjete originalni grad pa je zbog toga i sam prisustvovao otvorenju kineskog Hallstatta 2012. godine.

Gradonačelnik je bio u pravu! Grad vrvi Kinezima, ne onaj kineski, već ovaj tu austrijski. Imate osjećaj da ste usred Kine, jer kamo god da se okrenete vidite Kineze i osjećate se kao manjina usred Europe.

Nedaleko od grada nalazi se najstariji rudnik soli po kojem je cijelo ovo područje dobilo ime, Salzkammergut. Grad inače ima jako dugačku povijest, čak kažu da je jedno od nastarijih naselja u Europi i to najviše zahvaljujući soli. Međutim, zbog svoje nepristupačnosti, prva cesta izgrađena je tek 1890. godine, a do tada se do njega moglo samo čamcima ili uskim planinskim puteljcima. Uz malenu kapelicu koja se nalazi u gradu možete vidjeti preko 1000 lubanja na jednom mjestu. Sa uspinjačom pak možete do rudnika soli ili vidikovca. Ono što je jedino loše za ovakvo turističko mjesto je da pola toga ne radi. Rudnik soli, kapelica sa lubanjama, uspinjača sve to otvara se tek sredinom proljeća.

U ovome gradu smo se najduže zadržali, možda je to dovoljna činjenica da je grad stvarno poseban i zanimljiv.