Putujemo i dalje s Ivanom. Ovaj put idemo skoro pa na kraj svijeta. Kroz tekst i sliku posjetit ćemo daleku Australiju i još dalji Novi Zeland.
Došao sam do zadnje etape puta. Bali sam izabrao kao startnu točku za odlazak u ove dvije zemlje jer je najbolje i najlakše letjeti odavde za Australiju.
Ali postoji i drugi razlog. Zbog australske imigracijske politike nikad ne znaš hoćeš li dobiti vizu ili ne, a ponekad sam taj proces zna potrajati po dva mjeseca. Nakon nesreće da su mi već otkazali par avionskih karata na ovom putu nisam ni žurio s planiranjem. Vizu sam dobio u roku dvadeset dana pa se smatram sretnikom.
Odlazak s Balija do Melbourne izgleda na zemljopisnoj karti kao sitnica. Sitnica od 6 sati leta. Ovaj let također nije prošao bez problema jer je bio otkazan pa idući dan preusmjeren preko Brisbane i sitnica od 6 sati leta je postala let od 8 sati.
I napokon Melbourne, europski grad usred Australije. Počeo je i Australian Open te je grad postao još življi. Pošto nemaju dugu povijest potrudili su se da posjetiteljima daju dovoljno toga za istražiti od morskog svijeta, vožnje starim tramvajem, botaničkih vrtova i obilja događaja u gradu.
Na svakome kutku osjetite toleranciju, a to se najviše osjeti kad posjetite muzej imigracije gdje su potresne priče europskih, azijskih i ostalih doseljenika. I da u takvim nevoljama cijeli život pospremiš u jedan kufer. I u Australiju u njemu doneseš i svoje uspomene i svoj život i kreneš ispočetka. Aboridžini ovdje nemaju tretman kao Indijanci u Americi. Ovdje vam Australci daju do znanja da je ovo aboridžinska zemlja. Ovdje možete biti potpuno svoji.
Mnogi dolaze i putuju zemljom po godinu dana jer su ishodili turističku radnu vizu što niti malo nije loš način putovanja. Mnogi prodaju i auto jer najjeftinije je kupiti auto, obići zemlju i preprodati ga. Iz Melbourna sam se zaputio jugozapadnije kroz nacionalne parkove i preko Ocean Drive Road, koja me usput posjetila na kalifornijsku obalnu cestu.
Na cesti je potpuno normalna stvar izbjegavati klokane. Oni željni surfanja i ostalog adrenalina što vas sve može ubosti i pojesti u njihovom moru ovo je definitivno zemlja za vas. A kad ste već u Melbourne šteta je ne otići do 12 apostola, obale na kojoj su mnogi pomorci ostavili kosti i brodove te po vinskoj regiji.
Prije ponovnog povratka u Australiju, točnije u Sydney, odletio sam na Novi Zeland. 3 sata leta od civilizacije kako se reklamiraju, u zemlju Gospodara prstenova. Takva izolacija je ovoj zemlji dala jedno savršenstvo raznolikosti dok vozite da vam se svako pola sata izmjenjuju pejzaži. Rijeke, jezera, vodopadi, planine, fjordovi, doline, visoravni i ova zemlja izgleda kao na slikama.
A najbolji način za obići je rent a car. A ti auti idu 100 km/h po makadamu, a čak s njima možete i kroz potoke. Priznajem da sam samo jednom zapeo u potoku. A kad putujete sa Slovencima po otoku onda se morate popeti na svaku planinu. Oni to jednostavno vole.
Sva sreća da je 100 000 Dalmatinaca ovdje. Iseljenici koji su uglavnom vrhunski vinari pa je zemlja poprimila dalmatinsko ponasanje. Sjedni i popij kavu, bez žurbe. A vina su im stvarno vrhunska. Skoro 2 tjedna smo putovali autom po južnom otoku. Zavirili u skoro svaki kutak i ovu zemlju Maora sam uvrstio na svoj popis najljepših. Ili kako je Maori zovu zemljom dugog bijelog oblaka.
Iznenadio sam se koliko je zemlja čista i kako su svi čuli za Hrvatsku ili bili u njoj. Urbana nacija koja radi najkasnije do 5, a onda se posvete familiji. Više sam ih sreo u prirodi nego u gradovima i svi se srdačno javljaju. Pod takvim dojmom odlazim iz ove predivne zemlje koja je jedan veliki zoološki vrt gdje su sve životinje slobodne i možete ih sresti u prirodi. Za razliku od Australije ovdje vas ne može baš puno životinja ubiti.
3 sata leta prema Sydney. Opet dolazak u Australiju. Nos pribijen na avionsko staklo i lociram most i Operu. A šetnja ovim gradom je poprilično neopuštajuća, nesnosna gužva pomiješana s vrućinom i gomile azijskih turista sa selfie stickovima i slabom percepcijom snalaženja u prostoru i sudaranja sa svim prolaznicima. Tako da je najbolje pobjeći na Manly brodom. Panoramska vožnja i tipično surfersko naselje. Plaža Bondi je najpoznatija, a uopće nije toliko spektakularna koliko gužva to odaje. Lutanja kroz Sydney, upoznavanje ovog modernog grada i došlo je vrijeme za oproštaj i povratak na Bali.
Dva mjeseca su prošla otkad nisam bio kući. Vrijeme je da se vratim. I sanjam opet o dalekim krajevima.
Ivan Vuković Vuka
