Auschwitz je bio njemački koncentracijski logor u Poljskoj u mjestu Oswiecim (njem. Auschwitz). Osnovan je 1940. godine na području bivše poljske vojarne. Sastojao se od tri glavna kampa: Auschwitz I (glavni kamp), Auschwitz II (Birkenau, kamp za istrebljenje), Auschwitz III (Monowitz, radni kamp) i preko 40 logora.

Više od milijun ljudi ubijeno je u Auschwitzu, većina njih u plinskim komorama, tzv. Ciklonom B, a ostali su umrli od gladi, bolesti, iscrpljenja ili medicinskim eksperimentiranjem.

Međunarodni dan sjećanja na holokaust obilježava se 27. siječnja, kada je Auschwitz oslobođen 1945. godine.

Do Oswiecima možete iz Krakova stići busom (vozi do kampa) ili vlakom (ostavlja vas u centru grada, nekoliko km od kampa) ili pak kao mi BlaBlaCar-om. Vožnja traje oko sat vremena, ovisno o prometu. Ulaznice u kamp su besplatne, ali ih morate rezervirati na vrijeme (termini se brzo pune) i na točno određeni sat ulaska (ostati možete koliko god želite). Imaju i ture na različitim jezicima, koje također morate rezervirati preko interneta i koje se plaćaju (45€). Između dva kampa vozi besplatan bus, a možete se i prošetati, udaljeni su 3 km. Računajte si da vam je za oba kampa potrebno nekoliko sati ukoliko sve želite vidjeti. Mi smo ostali čitav dan, s time da smo na nekim mjestima ubrzali tempo.

Posjetili smo Auschwitz I i II i bili smo spremni na grozote koje su se tamo događale, ali kad stignete i vidite sve to, shvatite da se jednostavno niste mogli pripremiti. Auschwitz I je pretvoren u muzej, u zgradama se nalaze fotografije, vrte se filmove, ali tu ćete vidjeti i odjeću, torbe i razne osobne stvari poginulih, kao i njihovu kosu sa kojima se kasnije radila uniforma za vojnike. I dok će vas Auschwitz I zgroziti pričama, fotografijama…

Tek kad stignete u Auschwitz II shvatite kakav je to bio teror nad čovječanstvom. Iako je u Auschwitzu II više od pola toga izgorjelo, u pokušaju sakrivanja dokaza o zločinu, shvatite kako je zapravo to ogromno mjesto, toliko ogromno da jednostavno ne vidite kraj. Baraka do barake, na stotine njih, nekada su u njima bili konji i to pedeset njih, a kasnije zarobljenici čak 400 njih. Pa si zamislite kakvi su to bili uvjeti. A da ne spominjemo krematorije kojih je bilo 5, a svaki od njih je dnevno mogao “primit” i do 1000 ljudi.

Preporučamo svakome od vas da prvom prilikom posjetite ovo grozno mjesto, i ne zato jer je strašno uopće za vidjeti, već da se podsjetimo što je čovjek spreman napraviti drugome čovjeku samo zato jer je različit. I da se to više nikada ne ponovi!

Fotogalerija by Putoholičari: