Polarna svjetlost je sjaj na noćnom nebu, uglavnom vidljiv na visokim zemljopisnim širinama. Na sjeveru tu pojavu zovemo – aurora borealis (“sjeverna zora”), a ime je dobila prema rimskoj božici zore Aurori i grčkom nazivu za sjeverni vjetar, Boreas.
Najčešće se pojavljuje tijekom ožujka i travnja te rujna i listopada. Na jugu se naziva aurora australis (“južna zora”). Područje sjeverne polarne svjetlosti je krug oko sjevernog magnetskog pola, a ukoliko želite uživo vidjeti polarnu svjetlost, preporučuje vam se da odete do Norveške gdje imate najveću šansu vidjeti polarnu svjetlost.
Naime, sjeverna polarna svjetlost dolazi od površine sunca. Nakon oluja na površini sunca, nabijene čestice u gomili jure u svemir, a neke od čestica završe u zemljinom magnetskom polju u smjeru sjevernog magnetskog pola i susreću zemlju u okruglom pojasu oko nje. Te čestice dodiruju vanjski dio atmosfere na visini od oko 100 kilometara iznad površine zemlje, a energija se otpušta tijekom procesa koji je identičan onome koji se događa u svjetlosnoj cijevi. To je vidljivo na zemljinoj površini kao trepereća, pokretna svjetlost.
Sjeverna polarna svjetlost se ne pojavljuje svaku večer te nikada ne postoje garancije da će se pojaviti. Prvo mora postojati olujna aktivnost na površini sunca, a ta pojava je promjenjiva; nebo mora biti čisto, bez oblaka te je važno da se nalazite vani pod zimskim nebom između 18 sati i ponoći…
