Dunja nas i dalje vodi po Argentini. U drugom djelu smo posjetili Saltu, a sada putujemo u prašumu Iguazu do prekrasnih istoimenih slapova.

Tekst i fotografije: Dunja Habek

Po izlasku iz aviona osjeti se vlaga u zraku, a temperature su ovo doba godine i dalje iznimno visoke, prave ljetne. Što, između ostalog, znači učestalu kišu. Budite spremni i na moguće razočaranje ako vam baš na dan kada ste planirali posjet Nacionalnom parku Iguazu bude kišno vrijeme. Ovaj je Nacionalni park glavni motiv dolaska ovdje, iako ova pokrajina nudi puno više od toga. Svakako preporučujem da ovdje, u mjestu Puerto Iguazu, rezervirate dvije do tri noći. Mjesto je zanimljivo, nudi dosta sadržaja, a u slučaju da se prognoza pokaže lošom, odlazak u park možete odraditi dan kasnije. Iguazu slapovi su čudesni i osigurajte si šansu da ih doživite na pravi način, pogotovo kad ste već prošli sve ove kilometre do ovdje.

Za dolazak do Litorala, ponovno ćete morati odvojiti novac za avionsku kartu, ili u slučaju viška vremena i želje da potrošite što manje, provesti sate u autobusu. Mi smo put iz Salte nastavile avionom i na samu Staru godinu, kupile poprilično jeftinu kartu za ovaj dvosatni let (542 kn). Shopping godinu smo završile tako da smo na aerodromu ulovile akciju 2+2 i kupile vrhunske boce malbeca za naš novogodišnji party. Ovo je relativno mali aerodrom koji se nalazi na nekih pola sata vožnje od mjesta Puerto Iguazu. Put do mjesta nije dug, ali je brzina vožnje poprilično ograničena; razlog tome su divlje životinje na koje vas svakih stotinjak metara upozoravaju prometni znakovi. Mi smo odabrale taksi jer nam se nije zafrakavalo s prtljagom, a s obzirom da smo cijenu prijevoza uvijek dijelile na tri dijela, isplatilo se. Ovo je turističko mjesto i ima stvarno odličnih hotela koji su, između ostaloga, fokusirani i na zdravstveni turizam. Gotovo svi imaju bazene, tako da ovdje možete dobro napuniti baterije. Mirno je, okruženi ste prirodom, cvrkutom ptica i treba to iskoristiti. Na preporuku recepcionara nakon večere smo otišle u craft pivnicu te tamo dočekale hrvatsku novu godinu. Onu argentinsku, pet sati kasnije, dočekale smo na terasi hotela, uz prekrasan vatromet iznad rijeke. Lijep i nezaboravan ulazak u 2020. godinu na jednom od najljepših mjesta na svijetu.

Prvo jutro nove godine započinjemo vožnjom taksija do ulaska u Nacionalni park. Inače, do parka vozi i lokalni autobusić koji nije preskup. Mi smo se u ovoj situaciji malo preračunale jer smo dogovorile da nas isti taksist koji nas je to jutro vozio, drugi dan vozi preko granice u Brazil pa kako smo ostavile dio kapare, ostale smo bez gotovine. Nismo namjeravale mijenjati puno pesosa jer su nam ovo bili zadnji dani u Argentini pa je situacija postala jako smiješna kad smo, nakon što smo na šalteru zatražile tri karte za ulazak u Nacionalni park, shvatile da nemamo dovoljno novaca da ih platimo. Ovo vam pišem kao upozorenje da primaju samo gotovinu. Nema kartica i nema plaćanja u drugoj valuti kao što je moguće u ostatku Argentine. Razlog tome je da se radi o državnoj tvrtki. Nakon što je moja prijateljica Jelena, po vrlo nepristupačnom tečaju, zamijenila dolare i na taj način napunila novčanik jednom sretnom Argentincu, druga zanimljiva stvar koja se ovdje dogodila je cijena ulaznice. Ispada da nije isto biti domaći ili strani turist, jer Argentinci imaju povlaštenu cijenu karata za nacionalne simbole kao što je ovaj. Kako smo se nakon bruke s prvim činovnikom na šalteru prebacile u drugi red, izgleda da je naš europski šarm učinio svoje jer smo kupile duplo jeftiniju kartu, onu za domaće posjetitelje. Sva sreća da nam je ostalo i to malo pesosa, da se kasnije počastimo bocom vode i jednim krumpirićima. Cijena ulaznice je nešto malo više od 100 kn, a za Argentince 60-ak.

Za usporedbu s najpoznatijim slapovima na svijetu, onim Nijagarinim, slapovi Iguazu su dvostruko viši. Nadmašuju ih samo Viktorijini slapovi u Zimbabveu. Da to i sami potvrdite dovoljan je jedan pogled na moćne i čudesne vodopade od kojih je najspektakularniji onaj u Đavoljem ždrijelu. Taj je dio parka ujedno najudaljeniji od ulaza pa je to i najbolje mjesto za započeti obilazak. Đavolje ždrijelo je najatraktivnija lokacija u parku, tako da je najbolji plan otići do tamo odmah ujutro kad još nije prevelika gužva. Staze su široke, metalne i ograđene te na nekim mjestima prelaze ili preko slapova ili preko cijelog jezera. Imate dojam kao da hodate po rijeci, a na nekim mjestima šetate u visini krošnja drveća. Šetnju do Đavoljeg ždrijela, kao i samo iščekivanje, dodatno će pojačati nevjerojatna buka vode, kao i trajna izmaglica koja se neprestano stvara, a koju ćete vidjeti i čuti čak dvjestotinjak metara prije nego li dođete do najvećeg slapa. Trenutak kada vidite ovo čudo prirode pamtiti ćete zauvijek, jer zaista ostavlja bez daha. Ne postoje riječi kojima bi vam mogla opisati taj magični prizor, ali vjerujte mi da se radi o neprocjenjivom bogatstvu prirodne baštine.

Slapovi Iguazu obuhvaćaju 275 slapova, okruženi su bujnom suptropskom vegetacijom i iznimno su bogati bioraznolikošću. Dom su preko 2000 vrsta biljaka, tisuća leptira, niza egzotičnih ptica kao što su papige i tukani, a u šumi žive i majmuni, jaguari te niz zaštićenih divljih životinja. Uz standardnu turu ulaska u park, Argentinci su otišli korak dalje i omogućili vam da slapove doživite iz prve ruke, vožnjom po rijeci- uzvodno! Atrakcija, na oduševljenje svih koji se na nju odluče, postaje prava adrenalinska avantura, jer vas vozač glisera vozi ispod slapova. Ni u jednom trenutku nema straha da bi se bilo što moglo dogoditi i otići u krivom smjeru, ekipa to radi svaki dan i zbilja su profesionalci. Prilikom ulaska na brod, svaka osoba dobije pojas za spašavanje i gumenu vreću u koju može pospremiti osobne stvari. Ako poželite otići na ovakvu avanturu, predlažem da ponesete suhe majice i hlačice jer ćete nakon vožnje biti kompletno mokri. Cijena iznosi oko 40 eura, a cijela tura traje oko dva i pol sata jer uključuje vožnju kroz prašumu te vodiča koji će vam ispričati sve o prašumi i njenom postanku na vrlo zanimljiv i pristupačan način.

Ovdje smo ujedno i završile našu Argentinsku avanturu. Putovanje u ovu zemlju je definitivno autentično, Argentina je fascinantna i čarobna, najljepša od najljepšeg. Vodi vas do mjesta prema kojima je nemoguće ostati ravnodušan, a sve predrasude o opasnostima možete odmah odbaciti. Opaska, ovdje ću se ipak ispraviti.

Nadam se da sam vam uspjela dočarati barem dio naših uspomena s putovanja te vas zainteresirati da i sami jednom odete tamo. Ako vas zanima kako smo prešle kopnenu granicu s Brazilom te nastavak našeg putovanja u gradu sambe – Rio de Janeiru, možete pročitati uskoro. Do tada, pogledajte fotografije i počnite planirati putovanje u Južnu Ameriku.