Dunja nas kroz tri djela vodi na putovanje Argentinom. U prvom djelu idemo u Buenos Aires, kako Dunja kaže Pariz Južne Amerike.
Tekst i fotografije: Dunja Habek
Sažeti osjećaje, vibru i nepredvidivost ove veličanstvene zemlje u jedan tekst nije lak zadatak.
Usudila sam se probati.
Kako kažu stihovi jedne pjesme „Y cuando yo te vi, me enamoré de inmediato“.
Moja ljubav prema Argentini traje više od desetljeća, još od 2009. godine kada sam prvi puta posjetila tu prekrasnu zemlju. Plan za ponovni posjet došao je potpuno spontano, desetljeće nakon, u pratnji moje dvije drage prijateljice, Ivane i Jelene.
Argentina je jako velika država. Točnije, osma po veličini država svijeta i druga najveća u Južnoj Americi. Toga trebate biti svjesni prilikom organizacije putovanja. Nisko budžetna opcija leta iz Hrvatske ne postoji, kao ni direktan let. Ako želite proći jeftinije ili barem ostati u okvirima prihvatljivog, budite spremni prilagoditi se datumom odlaska ili kombinacijom letova te malo dužim čekanjima na aerodromima. Trenutno je najisplativije letjeti iz Španjolske, do koje ćete se morati snaći nisko budžetnim letom iz neke od nama susjednih zemalja. Let do Argentine iz Španjolske traje 15 sati. Ukočiš se i zaboraviš da postoji cirkulacija, ali to ubrzo prestaje biti važno jer ti bude lijepo. Nestvarno lijepo.
U Argentini smo provele devet dana. Prekratko za obići sve što smo planirale, ali dovoljno dugo da vidimo tri pokrajine. Ako ćete željeti vidjeti više od Buenos Airesa, pripremite se da ćete unutar Argentine biti osuđeni na još letova avionom. Prevedeno, ovo nije jeftino putovanje, ali snalažljivost u planiranju može se dobro odraziti na ukupnu cijenu putovanja. U glavni grad Argentine, očaravajući Buenos Aires, slijećemo na sam Božić. Feliz Navidad! Viza za ulazak u zemlju nije potrebna, dovoljan je samo kratak odgovor gdje odsjedate. Uz šarmantan izraz „ Bienvenidas“, odnosno iskazivanje dobrodošlice, krećemo pronaći najbolju opciju transporta do grada. Odmah smo shvatile da je Uber jeftiniji nego u Hrvatskoj te smo ga koristile svaki dan.
Glavni grad Argentine je beskrajno zavodljiv. Oduševljava na prvi pogled, a sadržaj koji nudi može vas okupirati danima. Arhitekturom podsjeća na zapadnu Europu, stoga ga rado nazivaju Parizom Južne Amerike. To je grad koji živi 24 sata na dan i, unatoč svim predrasudama i upozorenjima prije puta, poprilično je siguran. Naravno da nije uputno gurati nos tamo gdje ne treba, ne privlačiti pažnju skupim nakitom i torbicama te se voditi intuicijom i zdravim razumom. Budite umjereni u ponašanju i kretanju i sigurna sam da ćete izbjeći neželjene epizode poput krađa i drugih neugodnosti. Kad se umorite od razgledavanja avenija, povijesnih znamenitosti i trgova, uvijek se možete smjestiti u neki od kafića, naručiti čašu vina i uživati u pogledu. Nerijetko će vam pristupiti lokalni stanovnici; bilo da se radi o vozaču taksija ili konobaru u restoranu. Argentinci su jako simpatični i pričljivi, vrlo nenametljivi, a opet gostoljubivi i spremni čavrljati s turistima. U Argentini će vas sa zanimanjem pitati odakle ste. Ako ćete ih pitati neki savjet ili uputu kako negdje doći, sigurno će vam pomoći. Također, znaju gdje je Hrvatska, tko je Luka Modrić i gdje je King’s Landing.
Najvažnija prednost raskošnog Buenos Airesa te Argentine općenito je gastronomija. O hrani i fantastičnim argentinskim vinima bi mogla napisati posebnu priču, ali u ovom slučaju ću se osvrnuti na najvažniji dio argentinske kuhinje, a to je meso. Bez sumnje, Argentinci najviše od svega vole meso te ne čudi da ćete boraveći u Argentini jesti najbolje na svijetu. Bez pretjerivanja. Meso je zaista prvoklasno, a kući ćete se vratiti s pomalo razmaženim nepcem. Uživajte dok traje. Sanjat ćete steakove čim se vratite doma. Tipična argentinska hrana je asado, odnosno meso pripremljeno na roštilju na ugljen. Asado se poslužuje s chimichurri umakom koji se sastoji od ulja, octa, origana, papra, čilija, peršina i ostalih začina. Roštiljanje je Argentincima omiljena aktivnost te u pravilu druženje uz roštilj započinje kasno popodne i traje dugo u noć. Meso rijetko mariniraju, a roštilja se u bezbroj sljedova; polako i s guštom. Cijene hrane u restoranima su vrlo prihvatljive; za konkretan ručak s ozbiljnim komadom mesa, prilogom i vinom, izdvojiti ćete do 100 kuna. Mi smo svakodnevno uživale u mesnim obrocima i još dan danas pričamo o tome kako smo tamo dobro jele. Uz neizostavni asado, druga stvar koju morate probati u Argentini su empanade. Svaka regija ih priprema drugačije, a mogu biti pržene ili pečene. Riječ je o malim zalogajima od tijesta punjenim različitim nadjevima, najčešće pirjanim mesom, povrćem i sirom, koji se poslužuju kao zasebno jelo ili serviraju kao predjelo.
Uz hranu, nemoguće je ne osvrnuti se na njihova savršena vina.
S odabirom nećete pogriješiti, bilo da se radi o crnom ili bijelom vinu. Cijene su i više nego prihvatljive, a bocu vrhunskog vina možete kupiti za svega 50-ak kuna. Nama se najviše svidio malbec, ali nerijetko smo uživale u pivu, koje je puno laganije od onog na koje smo navikli u Hrvatskoj te ga poslužuju ledeno hladno. Kavu na kakvu smo mi navikli ne pokušavajte ni zamisliti. Znam da su Hrvati malo razmaženi po tom pitanju i teško započinju dan bez kave, ali u ovom slučaju ćete morati napraviti kompromis pa najbolje da dan započnete nečim konkretnijim.
Kad smo već na temi pića, moram spomenuti mate, nacionalni napitak koji je popularniji od kave, a priprema se od osušenih listića biljke yerba. Priprema se i pije u posudici od drva ili metala, a pije se kroz metalnu cjevčicu koja na kraju ima malo sito. Inače, Argentinci sa sobom uvijek imaju svoj mate, posudicu i sve ostalo potrebno za pripremu. Ako malo bolje promotrite oko sebe, primijetiti ćete da puno ljudi nosi termosice s vrućom vodom kako bi uvijek bili spremni popiti svoj mate. Posudica za mate može biti i zgodan suvenir.
La Boca je najšarenija četvrt Buenos Airesa, dom najpoznatijih Boca Juniorsa. Vesela, turistička četvrt za koju ćete trebati odvojiti barem pola dana. Uz obavezan obilazak najpoznatijeg stadiona, legendarne La Bombonere, možete kupovati suvenire, popiti pivo u neobičnim kafićima te zaplesati argentinski tango. To je i izrazito fotogenična četvrt, tako da će ljubitelji Instagrama ovdje doći na svoje. Imala sam sreću da sam u svom prvom posjetu La Boci bila na utakmici Boca Juniorsa; neponovljivo iskustvo koje ću pamtiti do kraja života. Svakako provjerite u kojim terminima klub igra utakmice na domaćem terenu jer taj dan u La Boci vlada posebno dobra, navijačka atmosfera. Nogomet za Argentince nije samo sport već je i dio njihova identiteta i kulture. Kao pravi Južnoamerikanci, jako su strastveni po pitanju navijanja i odanosti svom klubu.
U Mikrocentru, usred Avenide 9 de Julio, najšire avenije na svijetu (u prosjeku ima 16 traka), nalazi se poznati Obelisk visok 67,5 metara. Od ostalih znamenitosti tu su Teatro Colon, Plaza de Majo, La Casa Rosada, predsjednička palača ružičaste boje koja se najčešće veže uz Evu Peron. U centru možete obaviti odličan shopping, a ostatak dana popuniti odlaskom u staru luku, Puerto Madero. Simbol luke je elegantan Most žene, a nedaleko se nalazi i poznata skulptura mehaničkog metalnog cvijeta koji navečer zatvara svoje latice. U Puerto Maderu smo sjele u živopisni kafić i počastile se hladnim pivicama (cerveza). Zadovoljstvo hidratizacije nas je stajalo svega 15-ak kuna pa je sreća time bila još veća. Riječ hidratizacija nam je na ovom putovanju dobila potpuno novi smisao, tako da je još dan danas koristimo u šali kad planiramo odlazak na cugu. Idemo se hidratizirati!
San Telmo je jedna od najstarijih četvrti Buenos Airesa koja odiše boemskim štihom. Šetnja ulicama San Telma vraća vas u neko prošlo vrijeme. Kažu da je dom tanga te je time odlično mjesto da uz večeru pogledate tango show, što definitivno preporučujem. Nedjeljom se na ulicama ove četvrti održava sajam antikviteta i raznih rukotvorina, tako da pokušajte planirati svoj posjet San Telmu nedjeljom.
Noćni život u Buenos Airesu počinje kasno. Naše navike večere oko 19 sati su potpuna suprotnost od toga što ćete zateći u Argentini. Prije 22 sata nemojte ni pomišljati rezervirati mjesto u restoranu, a odlazak u klubove dolazi na red tek oko 2 sata. Argentinci se vole zabavljati i plesati, za razliku od naših stajanja za šankom i pogledavanja svih prisutnih, njihov pristup je puno otvoreniji i ležerniji. Prvi dio izlaska je većinom rezerviran za večeru koja potraje do iza ponoći, a tek nakon toga izlaze u klubove. Čisto da ne izađete u klub i doživite šok kako je sve prazno. Nije prazno nego ste prerano došli.
Kad smo već na temi Buenos Airesa, moram se osvrnuti na mijenjanje novca i naše zgode s mjenjačnicama. Svakako preporučujem da umjesto eura ponesete američke dolare. Na aerodromu se ne isplati mijenjati novac, postoji svega jedno mjesto za mijenjanje i to je službena Nacionalna banka Argentine. Red za mijenjanje novca često podrazumijeva čekanje preko sat vremena pa smo, nakon 15 sati provedenih u avionu, odmah odustale od te ideje, a prijevoz Uberom smo platile karticom preko aplikacije. Vlasnik Airbnba kod kojeg smo odsjele nas je upozorio da pričekamo s mijenjanjem novca do dolaska u grad, a kasnije smo shvatile da je savjet bio i više nego koristan za naše novčanike. Da pojasnim; u Argentini postoji crno tržište devizama koje je, uz vlastiti rizik ilegalnog mijenjanja novca, zbilja isplativo. Argentincima je zabranjeno posjedovanje deviza, osim u prilikama kad putuju, ali i tada je to kontrolirano od strane države. Navedena situacija dovodi do stvaranja ilegalnog tržišta devizama gdje je vrijednost dolara na ulici do 30% veća nego u mjenjačnici. Glavno mjesto za ovakve „mjenjačnice“ je Florida street u Buenos Airesu, koja je jedna od glavnih gradskih ulica u centru, ujedno i pješačka zona, gdje se nalaze trgovine i restorani. Procedura je sljedeća; hodajući ulicom, gotovo svakih par metara netko će vam doviknuti dolares. To je moment kada možete diskretno pristupiti toj osobi i pitati koliko argentinskih pesosa nude za 100 dolara. Nakon toga vas nonšalantno pozovu da ih pratite u neki skriveni kutak. Prošle smo jedne stepenice, ušle u trgovinu i bez problema promijenile novac. Ono što nismo očekivale je da argentinski pesosi imaju malu vrijednost (nešto kao nekadašnje talijanske lire koje su se brojile u tisućama) pa smo dobile hrpu novčanica koje doslovno nisu stale u naše male torbice. Naša je mjenjačnica bila opskrbljena i brojačem novčanica, tako da je stroj dva puta pred nama izbrojio novac. Par dana kasnije, mijenjanje novca obavile smo u kiosku koji je imao tajnu sobicu iza zida prodavačice.
Mogla bi još puno pisati o našim avanturama u Buenos Airesu; od ponude zaštitarskih usluga našeg taksista, do prejedanja mesinom, ali nakon četiri dana provedenih u Buenos Airesu, pakiramo kovčege i noćnim letom krećemo put sjevera.
