Antonija će nas kroz nekoliko nastavaka provesti na putovanje kroz Kinu, prvenstveno uz područje oko grada Guilin.
Na jugu Kine nalazi se najpopularnija turistička rijeka Kine – rijeka Li. Iako će mnogi reći da je rijeka Jangce najprepoznatljivija rijeka Kine, i to je točno, rijeka koju tek malobrojni stranci znaju, a Kinezi cijene tisućama godina je Li. Motiv na novčanici od 20 yuana, motiv na mnogobrojnim povijesnim slikama, opjevana u pjesmama, odabrana od strane mnogih putnika kao omiljena riječna destinacija, rijeka Li iz godine u godinu privlači sve više turista, a njih više od 80 milijuna posjetilo je u 2017. grad Guilin koji je početna stanica za krstarenje u dužini od 83 kilometra, sve do ljupkoga grada Yangshuo. Ogromno je to povečanje jer je samo dvije godine ranije u gradu bilo svega 40 milijuna turista.
Turizam postaje sve važnija grana u provinciji Guangxi koja broji tek 46 milijuna stanovnika i po prihodima ne spada u razvijeniju provinciju Kine. Ali je zato broj jedan na svijetu po proizvodnji anisa na koji i zrak miriše. Provincija voli naglašavati da su eco friendly i da obiluju zelenilom. Zelenilo je posvuda, ali isto tako i zagađenje koje bi moglo uništiti turizam koji sve više raste. O zagađenju Li rijeke nitko se ne usudi previse govoriti dok mali turistički brodovi prevoze putnike u svim smjerovima nudeći uistinu mistično iskustvo koje se teško može mjeriti s ostalom ponudom u Kini.
Čak 83 kilometara duga plovidba u smjeru od Guilina do Yangshuoa je kao plovidba kroz prirodno remek-djelo u trajanju od četiri do pet sati. Planine koje okružuju rijeku stoljećima su inspirirale putnike na osmišljavanje mnogobrojnih legendi i mitova koji su danas postali dio turističke ponude. Planine su i inače u Kini iznimno štovane, a ove uz Li rijeku na najbolji mogući način objašnjavaju i zašto. Zato što oduzimaju dah svojom ljepotom. Turisti očarani ljepotama ovoga možda najljepšega dijela Kine s oduševljenjem gledaju na planine koje skrivaju manje i veće pećine, zmajeve, konje, mačke, deve i cijeli spektar mitoloških bića iz povijesti Kine, a unatoč činjenici da sam proputovala već dobar dio Kine, ovaj me jug ostavio bez daha. Cijeli je kraj još uvijek relativno očuvan, priroda je uvijek u punom cvatu, a neovisno o godišnjim dobima planine daju fantastičnu kulisu svima koji ovamo dođu.
Za vrijeme lagane plovidbe izmjenjuju se krajolici, plovimo kraj malih sela, a svako toliko do broda doplovi netko s paketima voća i povrća koje prodaje direktno s bambus splavi zainteresiranim turistima na brodovima. Kineska Vlada godinama ovdje dovodi svoje najvažnije strane goste, predstavljajući tako uistinu jedinstveni spoj prirode i nematerijalne kulturne baštine u vidu priča i legendi ovoga kraja. Između mnogobrojnih slavnih imena najčešće je spominjan američki predsjednik Bill Clinton koji je 1998. posjetio grad Guilin i plovio rijekom Li s cijelom obitelji. Fotografije koje su obišle svijet još su jednom potvrdile da je ovaj dio svijeta uistinu raj na zemlji i ako se odlučim trajno nastaniti u Kini – ovaj dio je na mjestu broj dva željenih lokacija, dok prvo mjesto zauzima Zhoushan, predivan otočni arhipelag na Istočnom kineskom moru na kojem sam živjela protekle tri godine i koji zovem svojim domom u Kini.
Kinu često u medijima povezuju sa zagađenjem i to je točno – Kina je zagađena, nije baš dobra situacija po pitanju vode, zraka i hrane, ali još uvijek postoje poneki skriveni dijelovi očuvani od zagađenja, prekomjerne industrijalizacije i svih negativnih posljedica koje veliki ekonomski bum Kine nosi sa sobom. Vlada istodobno pokušava kontrolirati broj plovidbi rijekom Li kako se ne bi narušio ekološki sustav rijeke, ograničavaju veličinu brodića koji plove rijekom, a s druge strane radi sve što je moguće kako bi privukla što više ljudi. U 2015. donesen je novi turistički plan koji u odnosu na naše turističke planove izgleda kao lansiranje svemirskoga broda i nemoguće je uopće raditi ikakve usporedbe. Pogotovo to vrijedi za naše male lokalne turističke zajednice u kojima često sjede ljudi koji s turizmom nemaju veze, a još manje imaju iskustva na terenu, no dobili su posao po babi, po stricu, po stranci. Jedno je završiti fakultet i poznavati teoriju, nešto sasvim drugo je raditi u turizmu i biti upoznat s apsolutno svim aspektima rada. Teorija bez prakse ne znači mnogo, a kad nema niti teorije – svima nam se crno piše. Na temu učenja stari Konfucije kaže: “Učenje bez razmišljanja je uzaludno, razmišljanje bez učenja je opasno”.
Lokalna vlada nastoji povećati broj domaćih turista reklamama o prirodnim ljepotama, šumskom području, močvarama, zelenilu. Kako provincija spada u one manje razvijene velike površine još uvijek su zelene i reklamiraju se kao ekoturizam. No, rijeke u okolici Li rijeke ipak su zagađene i na njima danas radi niz tvornica koje još dodatno zagađuju. Tako da ako odete dalje od Li Rijeke – imate priliku vidjeti ono što bi mnogi najradije sakrili. Još jedan problem su i poplave koje onda na vidjelo izbace uistinu sve neželjeno smeće. Zbog sve većeg broja turista koji ovdje dolaze uživati upravo zbog netaknute prirode vlada nastoji novim ekološkim programima sanirati probleme. Greenpeace China je objavio jeda je trećina rijeka u Kini kontaminirana. Prema izvješću ministarstva vodnih resursa u travnju 2016., također je zagađeno 80% plitkih bunara za podzemne vode. Loši su to podatci s kojim su se u Guilinu uhvatili boriti. Rijeka Li izgleda čisto, djeca se u njoj kupaju, seljaci s njom zalijevaju svoje usjeve. Mnogi kažu da je razlog tome činjenica da je Li unatoč zagađenju najčišća rijeka u cijeloj Kini. Ako i nije najčišća, meni je svakako najljepša i rado bi se ovdje vratila.
Mnogobrojni veliki gradovi u Aziji za potrebe turističke promocije angažiraju marketinške kompanije koje u okviru određenog budžeta trebaju ostvariti zadane ciljeve. Grad Guilin je nacionalnu strategiju turističkoga razvoja prilagodio u vlastiti osmogodišnji plan koji se provodi do 2020. godine, s ciljem da do tada grad postane svjetska turistička destinacija. Godišnja ulaganja u projekte vezane uz turizam iznose 473,8 milijardi juana (77,5 milijardi dolara). Ozbiljan je to novac koji nitko pametan ne bi povjerio turističkoj agenciji u kojoj rade ljudi bez znanja i iskustva.
Guilin tako obnavlja svoje glavne ceste, širi svoj aerodrom i dodatno jača zaštitu okoliša uz rijeku Li koja je i glavni razlog dolaska sve većeg broja gostiju. Nakon proširenja zračna luka u Guilinu bez problema može primiti 20 milijuna putnika godišnje, a već nude letove u 61 grad širom svijeta. Provincija je odlično povezana zrakom, vodom i kopnom s ostatkom susjednih zemalja, ali i cijelom Kinom. No, to je tek početak turističke priče grada Guilina.
Plaće zaposlenih u sektoru truizma ovise o broju turista, noćenja, potrošnje – generalno o uspjehu. To je jedna od odličnih strana poslovanja u Kini – plaćen si ovisno o učinku. Iz tog je razloga apsolutno svima u interesu raditi najbolje što znaju i mogu, a istodobno je nezamislivo da u tako važnoj grani ekonomije rade ljudi koji su tek izašli s fakulteta i nemaju iskustva u onome što rade. Za razliku od Europe gdje mnogi poslodavci prednost daju mladim zaposlenicima, u Aziji, posebice u Kini, cijene se godine, iskustvo i mudrost koja s godinama dolazi. Iako, svi znamo da godine, znanje i mudrost nisu uvijek nužno povezani. Ali generalno vjerujem da se svi slažemo da je na odgovornije funkcije pametnije postaviti nekoga tko ima iskustva i zna što radi nego nekoga tko će se za državni novac tek učiti raditi u državnoj tvrtki, bez obzira na to koliko talentiran bio.
Odabir izvrsnih ljudi na vodećim pozicijama u turističkim organizacijama diljem Kine višestruko se počeo isplaćivati jer Kina, ali i zemlje Azije, bilježe sve veći rast stranih gostiju. Kinu je tako u 2015. posjetilo 56,9 milijuna gostiju, a godinu kasnije 59,27 milijuna. Kina je postala popularno turističko odredište nakon reforme i otvaranja svijetu kasnih sedamdesetih godina. Najzaslužniji za to je predsjednik Deng Xiaoping kojeg smatraju ocem suvremene Kine kakvu poznajemo danas. Kina je tako davne 1978. primila samo oko 230.000 međunarodnih stranih turista. Puno njih po službenoj dužnosti. Današnja internet cenzura suvremeni je oblik zatvaranja. Neimanje googltranslate ili googlemaps u Kini stvara puno problema svim stranim turistima. U eri selfija kad svi žele čim prije objaviti svoje fotografije na Facebooku i Instagramu blokada ovih društvenih mreža u Kini može biti jednako frustrirajuća. No, ako ste došli u Kinu s namjerom da uživate u planinama i rijeci – onda je posjet Guilinu pravi pogodak bez obzira na internet cenzuru.
Grad Guilin bilježi izvrsne rezultate po broju turista željnih odmora, a osim regularnih turističkih posjeta, grad se pokazao i kao odličan domaćin za kongrese, sajmove i slične manifestacije te je u zadnjih nekoliko godina tamo održan niz važnih sastanaka najvažnijih svjetskih organizacija iz područja turizma − Boao Asian Forum, United Nations World Tourism Organization, Pacific Asia Tourism Association, a posebice je hvaljen veliki projekt ASEAN (Association of Southeast Asian Nations) Expo Tourism Exhibition. Na trodnevnom okupljanju sudjelovalo je više od 800 tvrtki iz područja turizma te se predstavilo 59 stranih zemalja i 24 kineskih pokrajina, regija i općina. Manifestacije poput ove svakako pridonose promociji Kini, ali i dolasku sve većeg broja gostiju. Naravno, kao i u Hrvatskoj, tako i u Kini najveći broj gostiju stiže im iz zemalja u okruženju – Japan, Koreja, Vijetnam. Zato je i logično da se ponuda kreira upravo za ta tržišta i da donosi najveću dobit. Od turista koji dolaze u Kinu, a izvan azijskoga kontinenta najbrojniji su Amerikanci, zatim Kanađani i Australci. Iz Europe najbrojniji turisti su Nijemci i to je najveća dodirna točka s turizmom u Hrvatskoj. Sve drugo se razlikuje, teško je usporediti našu Krku ili Plitvice s Li rijekom. Izuzev, da sve navedene destinacije izazivaju divljenje onih koji ih posjete.
Antonija Putić
