Stigli smo i do posljednjeg djela putovanja kroz Kinu. U prošlom članku nas je Antonija uvela u Hong Kong, a njezinom pričom još ćemo se malo upoznati s tim gradom.

Ujutro sam napravila kavu i krenula u šetnju gradom… Grad je bio krcat ljudima. Kroz uličice se jedva probijalo, u tramvajima se tražilo mejsto više, svuda redovi za hranu… Nezamisliva gužva ikome tko nije bio na ovako malom prostoru s tako puno ljudi. Grad nudi puno toga za obići i vidjeti – od niza vrhunskih zgrada, do engleskog ugođaja, hramova, crkvi, džamija… Doslovno na svakom metru kvadratnom ima nešto vrijedno pažnje.

Mene su kao i uvijek najviše zanimale tržnice pa sam ujutro krenula na poznatu tržnicu pticama. Hong Kong obiluje tržnicama i nema toga što nije moguće pronaći na ulici. U ovo vrijeme nije bilo nikakvih novosti o ptičjoj gripi pa sam odlučila provjeriti u čemu je tajna pjevanja ptica. Jedan od mnogobrojnih marketa je i onaj s pticama. Na putu do ptica prolazi se i marketom bilja i cvijeća koje nudi najneobičnije biljke koje sam vidjela. Tu se može naći bilja sa svih strana svijeta, uključujući tulipane, ruže, kaktuse, suncokrete, orhideje, bambus, muholovke… I najveći izbor tropskog bilja. Mnoge od ovih vrsta nisam nikada ni vidjela, a o imenima da ne govorim. Ali da opijaju mirisom, bojom, izgledom – opijaju. Tu se nalaze i najveće orhideje koje sam ikad vidjela… Odabir prave biljke iznimno je važan za svaku kuću. Prema Feng shuiju biljke skupljaju negativnu energiju. Svježe cvijeće donosi sreću i bogatstvo u dom. Kaktusi zbog svojih bodlji nisu toliko popularni u kućama, ali odlično ih je imati na ulaznim vratima jer štite kuću i od neželjenih gostiju. Kao i u svemu, puno se pažnje pridaje načinu na koji uređujemo prostor u kojem se živi i radi. Tako se često može vidjeti kako su zaposlenici i na radnim mjestima zasadili male vrtove koje njeguju s puno pažnje. Biljke koje zasadite u uredu navodno mogu pomoći u donošenju sreće u karijeri, a njihov položaj na istoku, jugu i jugoistoku povećat će tu sreću. U Kini tako imaju i popularno drvo novca koje navodno privlači novac i blagostanje, a nalazi se gotovo posvuda. Možda se tu i krije tajna kineskog uspjeha. U svakom slučaju – treba imati bilje u svom okruženju. Najvažniji kriterij za odabir povoljne biljke u Feng Shuiu je oblik listova, pri čemu se biljke srcolikih i mesnatih listova najbolje.

I ptičji market je prepun zelenila pa nalikuje više na veliko dvorište u kojemu stariji stanovnici Hong Konga rado provode vrijeme sa svojim pernatim ljubimcima. Oni pjevuše najdivnije melodije na opće oduševljenje vlasnika i prolaznika, a u zamjenu za sjemenke i žive skakavce. Mnogi će vlasnici i posjetiteljima dati koju sjemenku ili skakavca da i sami isprobaju već dobro uigrane trikove koje ptice izvođe. No, s druge strane – tako velik broj ptica u premalim kavezima je poprilično tužan prizor i većinu vremena mi kroz glavu prolazi kako bi bilo sjajno pustiti sve te divne ptice na slobodu. Što ponekad mještani i rade – kupe pticu, pomole se i puste je u slobodu. Nakon neka tri sata obilaženja ptica i bilja, uputitla sam se i do marketa koji nudi pregršt odjeće, fake proizvoda, lažnih antikviteta i niz drugih znanih i neznanih sitnica… Činilo mi se da je doslovno na svakom koraku moguće naletjeti na neki market.

Ostatak dana provela sam obilazeći grad, razgledavajući zgrade koje, tražeći zanimljivosti na malim i krcatim ulicama grada. Arhitektura grada govori o njegovom bogatstvu. Ogromne zgrade nude proizvode najpoznatijih brendova, skrivene porlaze i ulaze u jednoj – a izlaze u drugoj ulici. Sve pomalo nalikuje na video igru. Vrućina i sparina ipak malo otežaju cjelodnevno hodanje gradom, no zato su tu shopping centri koji nude ohlađene prostore i pregršt toga za vidjeti. U jednom od centara sam i ručala nudle koje su popularno nazvane Hong Kong nudle. Razlika u odnosu na one u Šangaju je samo u začinima. Čini mi se da su ovi u Hong Kongu bili malo pikantniji. Ali moguće da je to i do kuhara. Kuhinja Hong Konga obiluje utjecajima iz susjedstva, ali i Britanije. Pa je tako ovdje moguće jesti gotovo apsolutno sve što zamislite. Grad nudi luksuzne restorane, vrhunski izbor vina, piva… Meni je jedino nedostajalo više novca da sve to isprobam. Možda drugom prilikom. Onda kad ću imati i za sobu, ne samo krevet u sobi gdje nas spava deset.

Narednih dana razgledavam grad, upoznajem ljude, kupujem, kupujem, kupujem… ulovila me neka groznica kupovanja, tome nema kraja. U Hong Kongu se mogu provesti dani. Grad kao da je napravljen za turiste koje zanima hrana, arhitektura, religija, zabava… sve redom. No, za sve treba puno novca. Zbog naglog razvoja ekonomije od 1960-ih do 1990-ih Hong Kong je poznat je kao jedan od azijskih gradova tigrova. Od 1961. do 1997., hongkonški BDP porastao je 180 puta. Nevjerojatne brojke za nas u Hrvatskoj. BDP po glavi stanovnika porastao je 87 puta. Dovoljno to govori o bogatstvu stanovnika i velikoj potrebi za svim vrstama raznih pomočnika. 2008., na radu u Hong Kongu bilo je procijenjenih 252 500 kućnih pomagaća iz Indonezije i Filipina, no prava brojka je zasigurno veća. No, u gradu na privremenom radu nalazi se i veliki broj drug nacionalnosti, uglavnom se radi o obrazovanijim ljudima koji rade u financijskom sektoru.

Hong Kong ima niz vrlo uglednih fakulteta koji nude i veliki broj stipendija za talentirane student iz cijeloga svijeta. Sveučilište u Hong Kongu smatra se najboljim u cijeloj Aziji, a ne zaostaje niti srednjoškolski sustav koji je pravi primjer spoja Azije i Britanije. Kao da je najbolje od dva svijeta spojeno upravo ovdje. Baš kao i u gastronomiji. Mnogobrojni štandovi nude nevjerojatne boje, mirise i okuse hrane koju nikad prije nisam ni vidjela. Tropski raj na tanjuru. I sve je fino, sve je skupo. Takav je Hong Kong. No, postoje ipak i neki jeftiniji užitci – vježbanje drevne kineske vježbe Tai Chi. Svako jutro na mnogobrojnim mjestima u gradu možete vidjeti ljude kako vježbaju Tai Chi. Osnova ove borilačke vještine su vrlo nježni pokreti kojima je zadatak pokrenuti unutrašnju energiju – Chi. Znanstvenici tvrde da Tai Chi smanjuje stres, depresiju i anksioznost. Daje fleksibilnost tijelu, pomaže kod nesanice, visokog krvnog tlaka. A to je tek mali dio dobrobiti koje imaju oni koji ga redovito prakticiraju – ujutro i navecer. Tai Chi još zovu i meditacija u pokretu zbog uistinu nevjerojatne smirenosti koja je neiohodna za pravilno izovdenje svih pokreta. Uz Tai Chi godi i šalica čaja, a on se pije posvuda – baš kao i Kini i Britaniji. Izbor je velik – ovisi o ukusima. A o ukusima se ne raspravlja.

Zadnji dan boravka u gradu upoznajem jednu Kineskinju s kojojm zajedno idem prema granici. Ona je došla ovdje u kupovinu, iskoristila je nekoliko slobodnih dana s posla i kupila milion stvari. Naravno, nije sve za nju, dio je za prijateljice. Uz regularnu cijenu svima će naplatiti malu naknadu, dovoljnu da svi budu zadovoljni, a ona da pokrije svoje troškove puta i boravka u jednom od najskupljih gradova u Aziji. Najviše je kupila pudera i raznih maski za lice. To je trenutno najpopularnije u Kini. Nije previše razgledavala grad jer ju ne zanima. Obišla je zato sve najpoznatije trgovačke centre, bila u kinu. Pokazujem joj svoje fotografije – prvi put vidi neka mjesta u gradu. Koji ti je ovo dolazak u grad – pitam ju dok se ona divi gradu na mojim fotografijama. Sad je ovdje peti put. Nije ona jedina koja dolazi u grad kako bi samo kupovala, bez pravog interesa za grad, njegovu kulturu, povijest.

Polazak iz hostela je u 6 ujutro. Ja sam išla tako rano jer sam se bojala da ću zakasniti na vlak za Šangaj ! Vlak mi je išao tek u 13 sati, ali kako mi je dan prije trebalo skoro pet sati za prelazak granice, nisam željela riskirati. Posebice jer narednih šest dana nema uopće karata za vlak do Šangaja. Ili karata za autobus do Šangaja. Ili generalno karata za igdje. Naime, bogati Kinezi dolaze u Hong Kong obaviti kupovinu, sklopiti poslove, upisati djecu na prestižne fakultete, jesti u vrhunskim restoranima. A sve se to radi za vrijeme praznika kada ljudi imaju slobodno i mogu putovati. I vjerujem da će se upravo zbog sve veće želje za putovanjima, zbog sve boljeg standarda bogatih Kineza uskoro i Vlada odlučiti na uvođenje obaveznog godišnjeg odmora za sve jer su gužve u listopadu i veljači kad traju praznici – neizdržive. Naravno, ujutro nas dvije idemo u metro – nigdje žive duše ! Ali ono, nigdje nikoga! Nikog, nikog! Od gužve ni g. Bilo me čak i malo strah jer je izgledalo sablasno vidjeti stotine metara praznih hodnika metroa. U metrou za granicu tri čovjeka. Prošla granicu i provjeru vize za 30 sekundi. Nigdje nikoga osim nas dvije na šalterima! Uistinu nestvarna slika u odnosu na dolazak u Hong Kong kad sam pet sati čekala na tom istom mjestu za istu stvar – prelazak granice i provjeru vize.

A onda me čekalo narednih šest sati u Shenzhenu prije ukrcaja na vlak za Šangaj! Iskoristila sam prijepodne za razgledavanje ovog sedam mijunskog grada poznatog po industriji i posebnim poreznim olakšicama. Grad koji ima velikih problema sa zagađenjem pruža i nekoliko iznimno simpatičnih zanimljivosti, a jedna od najprivlačnijih za Kineze je projekt nazvan Window of the World. Kompleks nudi replike Eiffelova tornja, piramida i Taj Mahal. No, ja za to nisam imala vremna pa sam samo prošetala središtem grada. I baš se slikam kraj predivnih novih zgrada kad ljudi odjednom počnu navlačiti maske, kape, vidim nešto se događa – okrenem se, a iza mene, u središtu grada, ogroman crni oblak zagađenja, neki plinovi, nešto… Za minutu sam počela kašljati, plakati, grlo me boli, disanje teško… užas! Grlo me boljelo još narednih desetak dana, curio mi nos i baš sam bila bolesna. Vjerojatno i od puta, ali mislim da je ovo zagađenje presudno. Zagađenje iz grada vjetrovi odnose i do Hong Konga koji još uvijek nije pronašao rješenje za to. Cijena je to velike industrije, velikog ekonomskog napretka cijele Kine, a posebice ovdje na Jugu.

Srećom, uskoro mi je kretao vlak za Šangaj pa nisam dugo ostala u tom zagađenju. No, niti ostatak Kine nije manje zagađen. Put od Hong Konga do Šangaja trajao je nekih 20 sati na tvrdim stolicama u vlaku – bez naslona za ruku, stolova… Krcat vlak skroz! Za vrijeme praznika nemoguće je pronaći ležaj, ponekad čak i stolac u vlaku pa ljudi kupuju i tzv. stojeća mjesta. Znači, imate pravo voziti se, ali nemate i sjedalo pa ljudi ponesu ili svoje stolce ili sjede po podu, stoje, leže, svakako. Nije ugodno uopće. Ali putovati se mora.  Svakih par minuta prolaze prodavači s voćem, povrćem, pilićima, računalim, ma – sve se može kupiti u vlaku! Kad sam ja kupovala kartu do Šangaja, više nije bilo ležaja. Ali bila sam sretna da sam i pronašla sjedeće mjesto. Nije uopće ugodno, ali preživi se. Preživi se, ali stvarno teško! Prijatelji su mi preporučili da obavezno nosim flastere – blokatore  bolova za putovanje. To ovdje svi koriste, a zapravo se radi o nečemu što umanjuje upalu mišića i stvarno je odlično jer inače bi bilo nemoguće toliko se drndati i preživjeti. No, meni se na mjestu flastera pojavila alergija. Uspomena na pravu avanturu do juga kontinenta. U Šangaj sam stigla premorena skroz na skroz. Nemoguće je spavati u vlaku, a i stalno se nešto događa – ljudi kartaju, gledaju televiziju, slušaju glazbu. Svakih sat vremena se staje na stanici, svi izlaze van kupiti hranu koja se prodaje na stanicama, protegnuti noge. Ujutro je u Šangaju izašlo na tisuće premorenih, pospanih ljudi. Ali i sretnih jer je napokon putovanju kraj. Mene je još čekao put do mog otoka. No, iskreno, jedva sam čekala sjesti u autobus za svoje selo. I nije me uopće bilo briga hoće li netko povraćati u autobusu ili ne. Nakon avanture u autobusu do Hong Konga bila sam spremna za sve izazove. I na sve mirise. Inače, približan fonetski prijevod kantonskog pojma Hong Kong na hrvatskom znači mirisna luka.

Antonija Putić