S Antonijom smo već putovali Kinom, a nastavljamo i dalje. Zadržat ćemo se u Šangaju i onda krenuti prema Hong Kongu.
Ono najvažnije što je potrebno za život u Kini ne uči se u školi. A to je strpljenje. Reći će naša stara narodna izreka – strpljen, spašen. Bogme, to kao da su izmislili Kinezi.
Kad milijardu i petsto miliona Kineza krene na godišnji u isto vrijeme – to nije mala stvar! To je u najmanju ruku najveća seoba naroda ikad!! Dana 1. listopada u Kini je nacionalni praznik – Dan kineskog naroda i države! Ali ovdje taj dan traje cijeli tjedan! Vjerojatno jer ih ima toliko puno. I svi kreću na put – vidjeti rodbinu, prijatelje, posjetiti nekog… jedne godine je bila tolika gužva da je pametna Vlada odlučila povući pravi potez – nisu naplaćivali cestarine! No, onda je nastala još veća gužva jer su svi željeli iskoristiti tu priliku! Tako da zapravo nema pravog odgovora kako smanjiti gužve u ovom nezamislivom prometnom kolapsu. Osim uvesti još praznika i nadati se da neće svi na isti praznik krenuti na put.
A strah od gužvi i prometnog kolapsa je potpuno opravdan nakon stravičnog zastoja 2010. godine. Tada je kolona automobila na dionici brze ceste koja ide od Pekinga za Tibet bila duga čak nevjerojatne 62 milje i trajala je više od deset dana. Razlog ovog prometnog kolapsa bila je ogromna količina vozila, čak 50% više od predviđenog broja vozila za ovu dionicu, no i veliki kamioni koji su, ironično – prevozili materijal za izgradnju ceste te usporavali promet, dok ga konačno i nisu u potpunosti usporili. Zarobljeni vozači dnevno su tako mogli prijeći samo jedan kilometar. Zamislite sad da krenete na put koji bi trebao trajati cijelom dužinom ceste maksimalno tri dana u jednom smjeru – a onda ostanete na istom mjestu punih 12 dana. Dodajte tome još i punicu, nezadovoljnog tinejdžera i ženu s kojom ste neposredno prije toga vodili raspravu kojim putem krenuti… Uh, nije lako zapasti u gužvu nigdje, a posebice u Kini. U 2012. je na put za praznike autom išlo oko 86 milijuna ljudi! S obzirom na godišnji gospodarski rast, vjerujem da ove godine ima još više automobila i putnika. U 2013. prodano je 430 milijuna karata za javni prijevoz! U 2014.više od 500 milijona ljudi bilo je istovremeno na putu. Seoba nezamisliva za ikoga tkoju ju nije uistinu doživio na vlastitoj koži. Ali neovisno o javnom prijevozu, dodatnim vlakovima, autobusima, avionima – gužva na cestama je zastrašujuća.
Na svim stranicama za putovanje u Kini savjetuju kako bi trebalo izostaviti putovanje Kinom upravo u ove dane oko nacionalnih praznika jer je to prava tortura. A još ako ne govorite kineski – to je pakao posebne vrste. Ovdje računaju kako svi Kinezi kreću na put u isto vrijeme i kako im treba olakšati to putovanje jer u suprotnom lako moze nastati totalni prometni kolaps – a to nikome nje u cilju. Ukidanje naplate cestarina je jedan od načina. Eh, da našima u HAC-u padne na pamet kad su gužve prema moru ukinuti cestarine – pa još za neke praznike… Ne misle svi na svoj narod kao u Kini!
Ali s druge strane, Kinezi nemaju godišnje odmore, nemaju produžene vikende i putuju samo dva puta u godini – 1. listopada i krajem siječnja, početkom veljače kad je kineska Nova godina. Gužve su iste i jednako paklene – jedino je za vijeme kineske Nove godina sve veselije. I tada su svi u pripravnosti i na raspolaganju putnicima – policija, vatrogasci, vojska, medicinsko osoblje – usmjeravaju kamo ići, pomažu oko kofera, pružaju prvu pomoć onima koji više nemaju snage za putovanje.
Uglavnom, kako je meni viza izlazila, morala sam izaći iz Kine! Puno sam se premišljala kamo ići pa za koju državu nije potrebna viza, pa gdje na avion, kojim putem, pa kako potrošiti što manje i vremena i novca, a istovremeno vidjeti što više… Od svih opcija najbolja je bila odlazak u Hong Kong!
Hong Kong je Kina, ali ima dvostruku vlast i računa se kao izlazak iz Kine. Isto vrijedi i za Makau. E sad ovo – dvostruka vlast – to je malo teže objasniti. Oni jesu Kina, ali zapravo nisu. Vlast je odabrana u Hong Kongu, od strane lokalnog stanovništva, ali je poprilično komplicirano objasniti kako točno. Pod vrstu vladavine navodi se ova formulacija – nesuverena djelomična demokracija s neizabranom vladom. Što zapravo znači da u Kini postoji i komunizam i demokracija istovremeno. Kina – čudo.
Vojska u Hong Kongu je kineska. Zakoni su kopija britanskih zakona. Arhitektura je kombinacija moderne arhitekture i suvremenog feng shuia. Vozi se lijevom stranom ceste kao i u Britaniji. Kinezi koji zive u Hong Kongu uglavnom ne volje ljude iz Kine. Niz je razloga za to, a stanje je zadnjih godina sve gore jer su razlike u politici sve očitije.
Povijest samog Hong Konga je uistinu impresivna mješavina Istoka i Zapada jer je vladavina Britanaca duža od 150 godina ostavila mnogo tragova u kulturi, arhitekturi, obrazovanju, pravnom sustavu – pa, svemu. Posebice u načinu razmišljanja i stavovima koji zadnjih godina unose puno nemira u grad. Unatoč prosvjedima protiv Kine i njihovog političkog sustava, mislim da je upravo Hong Kong najbolja početna destinacija za sve one koji žele otkriti cari Kine – postupno. Ovdje se može vidjeti najbolje od onoga što Kina nudi – od mješavine kuhinja, znanja pa do jezika… Mnogi i danas govore engleski, u gradu ima mnogo stranaca koji su tu trajno pronašli svoj dom. A taj dom vjerojatno nije jeftin. Naime, Hong Kong spada u skupinu najgušće naseljenih gradova na svijetu, a to ujedno znači i da cijena za najam stana, kao i kupovinu istog, seže u nebo. Možda čak i više od visine mnogobrojnih nebodera koji ocrtavaju grad. Neki od najskupljih stanova na svijetu prodani su upravo u Hong Kongu zadnjih godina, i to u istoj vrijednost kao stanovi u New Yorku ili Londonu. Ako je suditi po tome, budućnost Hong Konga bit će blistava. Baš kao i zgrade koje ocrtavaju prepoznatljivi pejzaž grada.
No, i povijest ovog grada jednako je zanimljiva. Prvi tragovi života na tom malenom otoku sežu daleko u prošlost. Na otoku Chek Lap Kok pronađeni su ostatci pračovjeka stari 35 000 do 39 000 godina te na poluotoku Sai Kung stari 6000 godina. Od tada do danas grad je preživio mnoga osvajanja, okupacije, opijumske ratove i za vrijeme britanske vladavine postao je pravo utočište za one koji se nisu slagali s politikom Kine, posebice u vrijeme kad na vlast dolazi komunizam. Grad je garantirao vjersku slobodu te se i danas u gradu prakticiraju mnoge religije i mogu se pronaći katoličke crkve, sinagoge, džamije, budistički hramovi i drugi vjerski centri. Dugi niz godina grad je bio iznimno jako financijsko središte Azije, glavna izvozna luka… Od 1997. godine Hong Kong ponovo pripada Kini čime je ujedno i prestala više od 150 godina duga vladavina Britanije. No, nakon spajanja Kini grad nije puno profitirao. Prvo ga je pogodila azijska financijska kriza, zatim epidemija SARS-a, a kao vrhunac i ptičja gripa. Sve to uz odlazak stranaca oslabilo je ekonomiju grada, a i Kina se sve više otvara i luka u Šangaju postaje sve značajniji izvoznik za svijet.
No, neke vrijednosti Hong Konga ostaju zauvijek. Poput znanja. Program za Međunarodni uspjeh studenata (PISA), hongkonški je obrazovni sustav rangirao kao drugi najbolji na svijetu. Tek usporedbe radi – Hrvatska je prošle godine bila negdje pri dnu te ljestvice. Nije bilo bolje ni prijašnjih godina. No, ne treba gubiti nadu – ponekad i oni koji nisu bili baš odlični u srednjoj školi završe fakultet s odličnim ocjenama. I tu ne mislim samo na sebe. I čini mi se da se pravno znanje nužno ne uči u školi – već u školi života. Eto, koliko Vas zna udaljenost od Šangaja do Hong Konga? Ok, možda to nije važno u svakodnevnom životu, ali bogami nije ni Pitagorin poučak! No, matematika je svakako bitna u Hong Kongu jer je upravo tamo središte mnogobrojnih financijskih grupacija, dnevno se na burzi okrenu milijarde dolara, a ekonomiju grada podupiru i mnogobrojne nove kineske milijunašice koje dolaze u grad kupovati poznate brendove po puno nižim cijenama nego u ostatku Kine. Hong Kong je i popularno mjesto za radanje jer je zdravstveni sustav uglavnom puno napredniji od sustava u Kini, a postoji i niz zakonskih pogodnosti koje Vam daje rođenje u Hong Kongu.
No, treba doći do Hong Konga. A to baš nije lak zadatak ako niste bogata rodilja iz Kine. Posebice to nije lak zadatak u vrijeme blagdana… Ja sam prvo morala doći do Šangaja ranim busom – bus pun k’o čep! Ali ono – krcat! I to uglavnom ljudi koji se nikad ili rijetko voze autobusom. Pa je barem 80% ljudi povraćalo! Ispred mene na dva je sjedala sjedilo dvoje odraslih i dvoje klinaca – troje ih je povraćalo! Srećom – moj susjed na sjedalu do – nije povraćao! Vjerojatno zato što sam strankinja nisu nam natrpali još ljudi na sjedalo! Ali sve skupa izgleda poprilično smiješno jer smo nagurani kao sardine u ulju. A opet – u cijeloj toj gužvi ima nekog reda jer se Kinezi ne guraju, stoje pristojno u redovima, čekaju znak onoga tko je zadužen za organizaciju i red. Nije uvijek tako – ali za vrijeme blagdana zna se red. No, povraćanje se nije moglo zaustaviti nikako. Ispovraćali svi dušu do Šangaja! Ali ono – strašno! Ja nisam povraćala! Mislim da sam zadnji put u busu povraćala kada sam se vraćala sa školskog izleta iz Podravke! Tamo su nam dali da jedemo slatkiša koliko možemo pojesti. To dovoljno sve objažnjava. Nedostaju mi njihovi proizvodi.
Nastavak slijedi!
Antonija Putić
