Antakya: Vrata istoka – Skriveni dragulj Turske

Antakya, glavni grad najjužnije turske provincije Hatay, već stoljećima stoji kao tihi svjedok povijesti koja je oblikovala kako istok tako i zapad. Smještena svega 20 kilometara od granice sa Sirijom, ova povijesna oaza jednom je bila zapadni terminal karavanskih puteva koji su prenosili bogatstva iz daleke Perzije i drugih dijelova Azije do plodnih obala Mediterana.

Ulice Antakye pulsiraju mirisima začina i zvucima koji odjekuju njenom višetisućljetnom poviješću. Grad je šarolik mozaik kultura i religija, gdje se do danas održala jedinstvena simbioza muslimanske, kršćanske i židovske zajednice.

Grad je nekad bio zapadni terminal karavanskih puteva kojima se dovozila roba iz Perzije i drugih zemalja Azije do Mediterana. Posebno mjesto ovdje je crkva Svetog Petra – sastoji se od špilje urezane u obronku planine Starius, dubine 13 m, širine 9,5 m i visine 7 m. Smatra se da je ovo prva crkva u svijetu izgrađena u špilji.

Crkva Svetog Petra

Kažu da je Sveti Petar, koji je bio jedan od Isusosvih apostola u ovoj špilji održao prvi vjerski susret i svima onima koji su vjerovali u Isusa dao kršćansko ime na ovom mjestu. Pravo ime sv. Petra bilo je Simon, a Isus mu je dao ime Petar, što znači stijena, i rekao: moja će zajednica biti postavljena nad ovim kamenom. Prema katoličkoj crkvi Petar je bio prvi papa i nasljednik Isusa.

Crkva Svetog Petra

Obilazeći grad, nije teško zamisliti kako su kroz Antakyu nekad prolazili trgovci koji su nosili svilu, začine i dragulje, povezujući Istok i Zapad. Ovaj grad, sa svojim starim trgovima, uskim ulicama i tradicionalnim čajdžinicama, nastavlja biti živopisna slika drevnog svijeta koji i dalje živi u suvremenom dobu.

Antakya je također poznata po svojoj gastronomiji koja odražava njezinu bogatu povijest. Posjetitelji mogu uživati u jedinstvenim jelima koja spajaju utjecaje sa svih strana bivšeg Osmanskog carstva, a lokalni restorani nude sve od tradicionalnih kebaba do bogatih, slatkastih deserti poput baklave i kunefe. Nije to ni čudno jer je cijela ova regija uvrštena na UNESCO listu gastronomije.

Muhammara, još jedan lokalni specijalitet, pasta je od crvenih paprika, oraha, češnjaka i maslinova ulja. Ovaj bogato začinjeni namaz služi se uz svježi kruh i često je sastavni dio mezzea, tradicionalne selekcije malih jela koja se poslužuje kao uvod u glavni obrok.

Antakya također predstavlja jedinstvene sireve kao što su surke, fermentirani sir sa začinima koji se tradicionalno priprema u ovom kraju. Lokalno vino i razne vrste maslinovih ulja također su visoko cijenjeni dodaci svakom obroku.

Putovanje kroz Antakyu nije samo geografsko premještanje, već putovanje kroz vrijeme. Svaki kutak grada nudi priču, svaka zgrada ima svoju povijest, a svaki pogled pruža uvid u civilizacije koje su tu živjele, radile i stvarale kroz niz stoljeća. Antakya je, bez sumnje, grad koji treba doživjeti, osjetiti i upiti svaki detalj njezine neprocjenjive kulturne baštine.