7. PUTUJ SAM(A)

Aninih deset zapovijedi za putovanja – 10. zapovijed – Nemoj biti snob

Aninih deset zapovijedi za putovanja – 9-zapovijed – Putuj svjesno i savjesno

Aninih deset zapovijedi za putovanja – 8-zapovijed – Tko pita ne skita

Kaže se da je sve ljepše u dvoje, ali to je vjerojatno rekao netko tko nikada nije probao putovati sam. Na 2. godini faksa, iznajmila sam auto s troje frendova i uputili smo se s jednog kraja Amerike na drugi i natrag. Negdje oko Colorada, bili smo zreli za izbaciti jednu od frendica van. Pristojnim jezikom rečeno, auto je bio premalen za previše karaktera. Kao i većina putnika, nastavila sam svoja putovanja s ekipom – ponekad iz straha, ponekad iz ljubavi ili komocije. U krdu se uvijek sve činilo jednostavnije i sigurnije. Naravno da je, kad drugačije nikada nisi probala.

Sve do jutra kada sam sama stajala na cesti u istočnom Iranu i stopirala za Turkmenistan. Iran i Turkmenistan nisu na popisu zemalja koje bih preporučila za 1. solo stopersko iskustvo, ali alternativa je bila odustajanje od sna, što znači da alternative nije bilo. Još uvijek se sjećam grča u želucu tog jutra jer nisam uspjela pronaći nikoga tko bi sa mnom želio stopirati preko Turkmenistana. Prijatelj koji mi se kasnije pridružio na putu, letio je iz Turske za Uzbekistan samo kako bi izbjegao Turkmenistan. O toj državi znala sam dovoljno da mi nije bilo svejedno.

Ono što nisam znala, bilo je kako će njihova policija reagirati kad vide da stopiram? Da li ću uspjeti prestopirati Turkmenistan u roku 4 dana koliko mi je trajala tranzitna viza? Što će se dogoditi ako slučajno zakasnim koji dan? Iz nekoliko izvora uspjela sam saznati da se prekoračenje vize ponekad kažnjava zatvorom, ali zbog diktatorskog režima pravila nisu baš najjasnija. Nije mi bilo svejedno. Turkmenistanska priča ipak se dobro završila, a ja sam otkrila draži samostalnog stopiranja.

Nakon Irana i Turkmenistana, više ništa nije bilo isto. S vremenom se grč u želucu pretvorio u apsolutno obožavanje svoje slobode i prestala sam tražiti suputnike. Trebalo je samo malo hrabrosti za napraviti prvi korak. Taj korak je sa sobom vukao cijeli lanac pozitivnih promjena i otvorio mi novi svijet.

10 razloga zašto je super putovati sam(a):

1. Ideš kud te volja i kad te volja.

Nema kompromisa, čekanja ili požurivanja, nagovaranja, njorganja… Jednostavno uzmeš ruksak i odeš. Ako u međuvremenu želiš promijeniti plan, jednostavno promijeniš plan. Ne trebaš ničiju suglasnost i ima nešto ludo oslobađajuće baš u tom osjećaju.

2. Naučiš uživati u svom društvu.

Nema ništa ljepše na svijetu nego kad uspiješ postati svoj najbolji frend. Super je imati ljude oko sebe, ali isto tako je super kad si svjestan da tvoja sreća ne ovisi o broju ljudi oko tebe i da uvijek imaš s kim razgovarati na glas ili u sebi.

3. Vratiš se sebi.

Vrijeme koje provedeš sa samim sobom, bez ometanja, otvara prostor samo za tvoje stvarne misli. U to vrijeme otkriješ ono što si možda u tuđem društvu pokušavao prikriti ili nisi imao vremena za poslušati ranije. Vratiš se sebi jer ponovno slušaš samo svoj unutarnji glas i intuiciju. OSLOBAĐAJUĆE!

4. Lakše upoznaješ nove ljude.

Kad putuješ solo, ljudi ti brže prilaze nego kad putuješ u paru. Osim toga, i sam si otvoreniji za upoznavanje drugih ljudi jer pokraj tebe nema frenda iz mladosti s kojim se smiješ događajima iz 1998.

5. Putuješ pažljivije.

Kad putuješ solo, pokraj tebe nema krda na koje se možeš osloniti, pa upregneš sva čula i osjetila i putuješ pažljivije. Zbog prirodno urođenog straha od nepoznatog, na putu ćeš se sigurno čuvati bolje nego što to radiš kod kuće.

6. Budžet prilagodiš sebi.

Kad putuješ s ekipom, često potrošiš novce na stvari, hranu i zabavu na koju inače ne bi potrošio. Frendica Poljakinja, mjesec dana je stopirala sa Švicarcima i potrošila duplo više nego što potroši kad putuje sama. Nesvjesno se prilagodila njihovom standardu. Kad putuješ sam, manji je pritisak prijatelja i jednostavnije je držati budžet u zadanom okviru.

7. Izgradit ćeš samopouzdanje.

Koliko god ti se solo putovanje činilo zastrašujuće, s vremenom i iskustvom ćeš izgraditi samopouzdanje. Jednom kad sam prestopiraš Turkmenistan, preploviš Pacifik s mornarom na kokainu ili provedeš dan u policijskoj postaji u Iranu, sve drugo će se činiti kao igra.

8. Postat ćeš snalažljiviji.

Život na putu puno je intenzivniji od rutinskog života doma i garantira bezbroj nepredvidivih situacija. Kad ovisiš samo o sebi, puno brže pronađeš rješenje svakom problemu.

9. Svijet će izgledati drugačije

Dugoročnim solo putovanjem, promijeni se percepcija tebe i svega oko tebe. Dobiješ malo drugačiji uvid u život koji si živio i to je dobra prilika da popraviš stvari koje ti se ne sviđaju.

10. Naučit ćeš da vijesti na portalima nisu mjerilo svijeta

Nečije vijesti su nečiji uvid u situaciju, baš kako je i ovih 10 razloga moj uvid u solo putovanja. Da je svijet stvarno tako strašan i loš kako često vrišti s naslovnica, ni ja ne bih sama putovala. Ali eto, već četiri godine sam na cesti i smijem se. Najbolju sliku ćeš dobiti samo ako napraviš taj strašan prvi korak, otisneš se u nepoznato i isprobaš za sebe.

***Bonus razlog: Super je gaziti predrasude o ženama koje putuju same.

Autorica teksta: Ana Bakran

Ana Bakran svjetska je putnica, autostopom je iz Zagreba stigla do Bora Bore. Trenutno piše knjigu o zadnje 4 godine života na cesti. 

Anu potražite na https://www.facebook.com/ana.bakran

Tekst preuzet sa stranice Triglav osiguranja Hrvatska