3.IZBJEGAVAJ ŽIVOTINJSKI TURIZAM

Aninih deset zapovijedi za putovanja – 10. zapovijed – Nemoj biti snob

Aninih deset zapovijedi za putovanja – 9.zapovijed – Putuj svjesno i savjesno

Aninih deset zapovijedi za putovanja – 8.zapovijed – Tko pita ne skita

Aninih deset zapovijedi za putovanja – 7.zapovijed – Putuj sama(a)

Aninih deset zapovijedi za putovanja – 6.zapovijed – Veseli i zdravi bili

Aninih deset zapovijedi za putovanja – 5.zapovijed – Pamet u glavu

Aninih deset zapovijedi za putovanja – 4.zapovijed – Radi, Štedi, Putuj

Tko se ne bi volio igrati sa slonom, dragati tigra, plivati s delfinima, hraniti majmune ili gledati kitove izbliza? Odrasteš na crtićima u kojima su djeca uvijek prijatelji sa životinjama koje ih izvlače iz svih nepodopština i budu pokraj njih kad im je teško. Većina mojih igračaka od malena u obliku je životinja i tko ih onda ne bi volio kad sam od najranije dobi naučena da su uvijek pokraj mene – u plišanom ili živom obliku. Postoji ta neka emotivna povezanost sa životinjama od najranije dobi koju, sigurna sam, velika većina nas osjeća.

Osjećaji i sjećanja su divna platforma za zaradu novca i taj dio priče bi se možda još i mogao tolerirati da velika većina životinjskog turizma nije bazirana na iskorištavanju i zlostavljanju. Nažalost, to nisam naučila u školi već za vrijeme putovanja, nakon što sam i sama nesvjesno sudjelovala u začaranom krugu zlostavljanja životinja. Što sam duže na putu, više sam naučila o životinjskom turizmu i shvatila koliko je nehuman i pogrešan. Da sam tada znala što sada znam, recimo nikada ne bih jahala slonove u Indiji ili posjetila zoološki vrt u Karakolu.

Životinje se obično čuvaju u lošim uvjetima, tuku i zlostavljaju kako bi se što prije pokorile i spremile za posao jer o njima brinu ljudi bez stručnog obrazovanja kojima je jedini cilj zaraditi nešto novaca, a ne dobrobit životinja. Većina mjesta koje posjećujemo nisu zdrava i sigurna utočišta za životinje već zabavni centri kojima je novac jedina svrha. Posjećivanjem takvih mjesta i sama produžujem agoniju životinja, i životni vijek takvog poslovanja. Sigurna sam da nitko od nas ne posjećuje takva mjesta iz zlobe već iz čistog neznanja. Srećom, dokumentarac Blackfish pogledala sam prije nego što sam naišla na SeaWorld i ne postoji ta sila koja bi me natjerala da stupim nogom u njega.

Sličnu školu prošla sam u Iranu, kada sam stopirala s ekipom koja je bila puno svjesnija cijelog jada životinjskog turizma od mene. U malom gradu zapadnog Irana, naišli smo na lokalca koji je usred ulice izvodio show sa zmijama i uzimao novce. Oko njega se okupila gomila lokalaca. I mene je zanimalo što se događa, ali stoperi s kojima sam putovala, objasnili su mi da ćemo svojim prisustvom samo dati podršku predstavi u kojoj muče jadnu životinju. Naš interes privukao bi pozornost još više lokalaca koji bi se pridružili predstavi. I tako se opet nastavlja začarani krug mučenja.

S vremenom sam se potpuno počela kloniti životinjskog turizma jer nije jednostavno procijeniti iskrenu i dobru od loših praksi. Danas se svašta naziva utočištem za životinje i predstavlja na brižan način dok je u stvarnosti samo turistička atrakcija bez ikakve dobrobiti za životinju. Posjećivanje životinjskih cirkusa, zamijenila sam isključivo ljudskim. Jedan divan nalazi se u Battambangu (Phare Ponleu Selpak Circus) i podupire lokalnu djecu da život na ulici zamjene s umjetnošću i gimnastikom. Umjesto zooloških vrtova, odlazim u prirodu i uvijek se nadam da ću vidjeti životinju u svom prirodnom okruženju – tamo gdje bi i trebala biti. Ne pada mi više na pamet da jašem slonove, mazim drogirane tigrove ili plivam u bazenu s delfinima.

Na Bora Bori sam dobila lokalnu preporuku da posjetim Lagoonarium. Promovira se kao zaštićeno podvodno utočište za tropske ribe, kornjače i morske pse – iako je ništa drugo već turistička zamka/atrakcija. Djevojka kod koje sam spavala, pokazala mi je svoj video iz Lagoonariuma na kojem čeka u redu da se primi za peraju zatočenog morskog psa i provoza između dvije ograde. Većina turista u redu bila je pretila i smučilo mi se na pomisao da taj zatočeni morski pas provodi svoj životni vijek vukući debele turiste s jednog kraja ograde na drugi. Zaobišla sam Lagoonarium u širokom luku.

Koja je alternativa?

Nema ništa loše u želji za životinjskim doživljajem – ako se napravi na odgovoran način. Divljinu je najispravnije promatrati u prirodi i bez interakcije. Potraži i podupri utočišta i turoperatore koji NE podržavaju izravnu interakciju sa životinjama i koji industriji pristupaju drugačije. Ostale zaobilazi u širokom luku i prenosi dalje svijest o očuvanju životinjskih vrsta, bez iskorištavanja.

Autorica teksta: Ana Bakran

Ana je iskusna putnica koja je autostopom iz Zagreba stigla do Bora Bore te pritom posjetila 25 zemalja i proputovala 70.000 km koristeći razna prijevozna sredstva.

Trenutno piše knjigu o zadnje četiri godine života na cesti.

Anu potražite na https://www.facebook.com/ana.bakran