Andrea je stigla u Australiju i sad je bilo vrijeme da se malo odmori, za izležavanje na plaži pa nas je odvela u Gold Coast, koji ju nije oduševio, pa ajmo da vidimo zašto?
Nakon 4 dana Melbournea, bilo je vrijeme za kratak odmor, izležavanje na plaži i uživanje u pravom pravcatom australskom ljetu. Bilo je vrijeme za Gold Coast!
Gold Coast je obalni grad države Queensland koji je udaljen 95 kilometara od Brisbanea i koji broji preko 3 milijuna stanovnika. Doduše moram priznati da nisam niti u jednom trenutku imala osjećaj da se nalazim u više milijunskom gradu, već dapače u nekom malo većem turističkom mjestu sa kilometarskom pješčanom plažom, te masom hotela, restorana i noćnih klubova.
Odmah po dolasku u grad odnosno hotel, osjetila sam na vlastitoj koži kako je lijepo biti Hrvat u zemlji sa brojnom hrvatskom dijasporom. Na recepciji hotela me dočekala ni manje ni više nego Tamara iz Slavonskog Broda. Naravno odmah sam dobila poseban tretman, besplatan “upgrade” i sobu sa pogledom na ocean. Hvala Tamara, bila je prava uživancija buditi se svako jutro sa tim pogledom.
Raj koji to baš i nije
Hotel mi se nalazio u samom središtu čuvene Surfer’s Paradise plaže. Međutim, moram priznati da me po prvi puta plaža uopće nije impresionirala. Veliki sam zaljubljenik u more, ali ovo je bila samo još jedna pješčana plaža u nizu, koja je za razliku od tajlandskih i indonežanskih plaža bila krcata ljudima, nije imala apsolutno nikakvih popratnih sadržaja (a pod time mislim kafića u kojima biste mogli “chilati”, što znači ako niste zaljubljenik izležavanja i prženja na suncu, nije da imate nešto za raditi), a zbog različitih strujanja ne možete se ni kupati gdje god vam padne napamet već samo na obilježenim mjestima, a i tada je nužno biti ekstra pažljiv zbog velikih valova. Iskreno ni surferi baš nisu bili nešto pretjerano zgodni.
Grad poznat po noćnom životu?
Kada smo određivali rutu, odabrali smo Gold Coast jer je grad slovio kao glavno mjesto za noćne izlaske. Činio se kao idealno mjesto za upoznavanje noćnog života, malo divljanja, opuštanja i plesanja na plaži i dočekivanje zore. Međutim… Gold Coast je sve samo ne to. Nemojte me krivo shvatiti, dio grada gdje sam spavala obiluje noćnim klubovima i barovima koji su većina iza ponoći zjapili prazni. Onih nekolicina koji su i bili nešto puniji, u biti su bili krcati pijanim tinejdžerima, zbog čega je svako malo negdje izbila tučnjava… Iako moram priznati da me još uvijek muči odakle tim tinejdžerima novac za takvo opijanje. Australija je sve samo ne jeftina i treba vam čitavo malo bogatstvo da se napijete, a ona dobra stara opcija opijanja na plaži ili ispred kluba ovdje ne vrijedi jer je zabranjeno konzumiranje alkohola na ulici, a policija na svakom uglu patrolira i pazi da netko ne prekrši to pravilo.
Kult zdravog života vidljiv na svakom koraku
Jedna od stvari koje nisam mogla ne primjetiti u Australiji je kult zdravog života i to je nekako posebno bilo vidljivo u Gold Coastu. Prvo pušači ovdje uistinu nisu nigdje dobro došli. Svi smo već navikli da se ne smije pušiti u kafićima, a posebice ne u restoranima. No u Gold Coastu ne smije se pušiti ni na terasi tih istih kafića i restorana. Ako ste sjeli na terasu kafića popiti jutarnju kavu, konobarica će vas uljudno zamoliti da se odmaknete čak i od ograde terase kafića. Isto tako u hotelu, pušenje nije bilo dozvoljeno čak ni na dijelovima bazena gdje se nisu posluživala hrana i piće. Da se razumijemo ja nisam pušač, ali nekako nisam dosad doživjela nigdje tako strogu zabranu pušenja.
Nadalje ovo je bio grad gdje svi vježbaju, u svim dućanima (čak i u čuvenim 7/11 dućanima koji su poznati po tome da u Aziji prodaju samo “junk” hranu i piće) se može kupiti voće i povrće kao snack.
Ono što me kao maratonku najviše oduševilo u ovom gradu je trčanje po plaži. Ali ne bilo kakvo trčanje po plaži već boso trčanje. Preporuka svakome tko trči, ako već nije, neka barem jednom proba.
Bijedna kopija Miamija
Iskreno rečeno nakon tri dana, bila sam i više nego sretna što idem dalje. Gold Coast me apsolutno ničime nije osvojio. Dapače s vremena na vrijeme mi se činilo kao da se nalazim u jeftinoj kopiji Miamija (iako u Gold Coastu ništa nije bilo jeftino. Još uvijek ne mogu prežaliti činjenicu da sam za obične kapi za nos izdvojila preko 150 kuna).
Andrea Petković
