Andrea Petković je lutala po dalekom Istoku. Za početak idemo u grad anđela – Bangkok.

Nekoliko mjeseci iščekivanja i pripremanja za put su iza mene, napokon sam sletjela u Bangkok! Let preko Amsterdama sa China Airlines je trajao skoro 13h i unatoč mojem skepticizmu prema kompaniji s kojom dosad nisam letjela (ali sam zato bila puna nekakvih neosnovanih predrasuda), let je bio iznimno dobar.

Nakon uobičajenih imigracijskih gnjavaža i strepnje dok sam čekala prtljagu (još od prošle godine kada su mi izgubili kofer po povratku iz Brisela i to samo dan prije nego što sam letjela za Kubu, postala sam pravi paranoik koji strepi nad trakom za prtljagu i doslovno ne trepće sve dok se ona ne pojavi), krenula sam prema svojem novom domu. I nakon poprilično duge i lude vožnje taksijem napokon došla do stana i odahnula što je sve prošlo u najboljem redu. Posebice stan jer sam ga uzela na neviđeno preko interneta. Suprotno savjetima iz moje okoline, nisam htjela prvo uzeti hotel na tjedan-dva, pa potražiti stan. To je nešto što bi vjerojatno svaka razumna osoba napravila, ali ne i ja. Htjela sam se odmah smjestiti i ne gubiti dragocjeno vrijeme na traženje stana. Vodila sam se za onom dobrom starom kako sreća uvijek prati hrabre… i očito imala sreće jer je stan fantastičan i predstavljat će odličnu bazu u slijedećih 6 mjeseci.

Ovo nije moj prvi posjet Aziji, pa sam definitivno preskočila kulturološki šok i otprilike imala neku viziju što očekivati. Ali naravno svaka zemlja je drugačija i unatoč svim mojim istraživanjima prije puta, sve se na prvi pogled činilo tako egzotično. Od ljudi, preko građevina, do hrane. No već nakon tjedan dana romantika je nestala, egzotika se lagano pretvorila u svakodnevicu, vlaga i vrućina postale napokon snošljive, a iznenađenja prepreke koje sam morala savladati.

I nakon što sam preboljela jet leg (nažalost ja sam jedan od onih ljudi koji uvije imaju jet leg bez obzira u kojem smjeru putovali), krajnje je vrijeme za ozbiljno otkrivanje Bangkoka.

Dobro došli u Bangkok –grad anđela ili Venecija istoka…

Postoje gradovi koji vam na prvu sjednu. Imate osjećaj da ste već bili tamo, da je to grad u koji biste se sutra mogli preselili…. Onda postoje gradovi koji vam na prvu ne sjednu, ali s vremenom ih zavolite i tada vam više nije jasno zašto vam taj grad nije odmah bio po mjeri. Upravo se to meni dogodilo sa Bangkokom. Uvijek sam voljela velike gradove. Što veća gradska vreva oko mene, ja sam se osjećala življe… ali ne i u Bangkoku. Jel problem bio u izuzetno visokom temperaturama, vlazi, činjenici da jako malo ljudi govori engleski (barem kako tako razumljivi engleski), prometom krcate ulice…? Ne znam, ali na sreću u Bangkoku nisam ostajala 3-4 dana, već sam imala vremena dati mu šansu i kako sam ga iz dana u dan sve više upoznavala, tako sam ga sve više i više voljela kao i tu njegovu čudnu mješavinu tradicionalnog i modernog.

Bangkok je glavni grad Tajlanda i glavno trgovačko središte tog dijela svijeta, smješten na ušću rijeke Chao Phraya i svega 30 kilometara udaljen od Sijamskog zaljeva Južnokineskog mora.

Puno ime Bangkoka ušlo je u Guinnessovu knjigu rekorda kao najduže ime za jedan grad, a skraćena verzija imena je  Krung Thep Maha Nakhon ili Krung Thep i znači Grad anđela. Procjenjuje se da Bangkok ima nekih 10 milijuna prijavljenih stanovnika i barem pola toliko neprijavljenih stanovnika. I upravo zbog tako velikog broja stanovnika, Bangkok ima velikih problema sa infrastrukturom, posebice prometom.

Gradom dominira rijeka Chao Phraya koja dijeli grad na dva dijela, a promet po rijeci je izuzetno gust, usudila bih se čak reći jednako gust kao i na ulicama. Duga je čak 372 kilometara i ima brojna ušća, kanale, prolaze koji se isprepleću kroz grad i zato se Bangkok još naziva i “Venecija istoka.” Iako moram priznati da sa stajališta osobe koja je živjela u Veneciji, u Bangkoku nema apsolutno ništa što bi me podsjetilo na Veneciju. Venecijanski kanali su daleko lijepši, ali vožnja kanalima po Bangkoku je daleko uzbudljivija.

Putevima Siama   

Vrlo je teško govoriti o nekakvom uobičajenom centru grada jer ovdje svaka četvrt djeluje nekako zasebno i ima neki svoj vlastiti centar. I upravo zbog lokacije mog stana, krenula sam sa malo obrnutim razgledom grada. Umjesto da sam prvo otišla do poznate kraljevske palače ili posjetila jedan od čuvenih budističkih hramova, mene su putevi prvo doveli u Siam, pravu šoping meku Bangkoka gdje se nalaze neki od najpopularnijih  šoping centara u gradu gdje se okupljaju bogati Tajlanđani i turisti. Najveći od svih je Siam Paragon za koji sam imala osjećaj da još jedino nedostaju zlatne pokretne stepenice, pa da dojam bude potpun. Bila sam pomalo zbunjena, jer ovdje nema ni traga nekoj neimaštini koju sam očekivala susresti u Bangkoku. Međutim, čim sam se udaljila svega 500njak metara od tih luksuznih šoping centara, otkrila sam sasvim novi pojam neimaštine i život u malenim kućicama od limenih, hrđavih ploča. Kao da sam se miljama udaljila od svog sjaja i raskoši Siama i došla u neki potpuno drugi grad…

Nakon Siama bilo je vrijeme upoznati pravi Bangkok…

Andrea Petković