Andrea nam je prošli put objasnila zašto Tajland nazivaju Zemljom tisuću osmjeha, a danas nas vodi na ronjenje.

Kišna sezona je napokon gotova i bilo je krajnje vrijeme za napuštanje grada na par dana i posjet nekoj od čuvenih tajlandskih plaža. Prvo je trebalo odlučiti koju plažu posjetiti, da li ići negdje u okolicu Bangkoka ili ipak malo južnije. Pattaya i Hua Hin, koje se smatraju plažama Bangkoka, udaljene su od grada svega 2-3 sata vožnje autom, i smatraju se omiljenim ljetovalištima Tajlanđana, ali nekako mi se činilo da tamo uvijek mogu ići kao jednodnevni izlet, pa mi nisu djelovali najprivlačnije. Na kraju odluka je pala – idem u mjesto Ao nang koje se nalazi u južnoj tajlandskoj provinciji Krabi, na Andamanskom moru i koje je udaljeno nekih 800 kilometara od Bangkoka. I čim sam sletjela i došla na plažu, znala sam da je odluka bila prava. Ispred mene su se nalazile savršene plaže sa bijelim pijeskom, kristalno plavo more, a u daljini su se nazirali obrisi pravih mailh rajskih otočića. Predvečer se svi smjeste na plažu i uživaju u božanstvenom zalasku sunca. Bio je to pravi mali raj na zemlji.

No u Krabiju sam imala jedan sasvim drugačiji cilj. Napokon sam upisala početnički tečaj ronjenja. Već godinama planiram upisati taj tečaj, ali uvijek je na kraju nešto iskrsnulo. Ili nisam imala vremena, novaca ili mi se nije dalo ići samoj… No trenutak je bio savršen. Gdje bolje učiti roniti nego u Tajlandu. Jeftini, ali izuzetno cijenjeni tečajevi. Savršena okolina i more i jako, jako puno toga interesantnog za vidjeti. Moram priznati da sam imala i puno sreće jer je sezona tek počela pa smo na tečaju bili samo nas troje (u prosjeku navodno bude 4 ljudi na jednog instruktora) jedan stariji, ali totalno upićeni bračni par iz Malezije i ja. Uz otkačene instruktore Marka i Petru strah se nekako brzo savladao, možda upravo zbog toga što nam baš i nisu dali prostora za učenje i vježbanje na suhom i u malom bazenu, nego smo već odmah drugi dan bačeni u more i prvi uron na 18m. Nije ih baš bilo briga što smo mi histerizirali i paničarili. Mene je moj instruktor doslovno gurnuo u more jer mu je dosadilo čekati da ja sama uskočim u vodu. 🙂

Dobro došli u jedan sasvim novi svijet

Ljudi danas imaju različite tehnike opuštanja i načine pronalaženja unutarnjeg mira. Neki idu na jogu i meditiraju. Ja sam svoj zen uvijek nekako pronalazila u trčanju… sve do svojeg prvog urona. Jednom kada je strah nestao (a na sreću nestao je već nakon prvih 5 minuta), shvatila sam da sam došla u jedan sasvim novi svijet. Svijet čarolje gdje je Nemo samo još jedna mala ribica u mnoštvu različitih riba, koralja… I kao da ništa drugo na svijetu više nije postojalo. Sve brige, stress, strahovi bilo je daleko iza mene. Samo ribice i ja (i instruktor naravno kojeg sam se držala kao pijan plota).

Nakon puna tri dana i položenog ispita, dobila sam licencu. Imali smo ukupno 4 urona i na kraju sam uspijela ići čak i do 24 metra što je navodno odličan uspjeh za jednog početnika.

Zadnji dan u Ao nangu prijuštila sam se napokon dan na plaži. Izležavanje, dobra knjiga i prefini kokosov sok. Hedonizam u punom smislu riječi. Drugačije ni ne može biti u Krabiju.

Jedva čekam novi uron. Nadam se već za par tjedana na Baliju.

Andrea Petković