Plaža Patong jedna je od najpopularnijih u Kraljevini Tajland i nudi tip zabave koji zbog mišićavih gostiju mlađe generacije došlih sa svih strana svijeta pomalo podsjeća na naše Zrće…

Avion Vietjeta. Najbolje mjesto u kojem možeš biti ako želiš uživati u letu kroz Tajland. Stjuardese istinske ljepotice kao i svaki put kad koristiš ovu kompaniju, šteta samo što ovaj put nema onih u bikiniju koje se povremeno na iznenađenje putnika nađu u avionu.

Phuket je uz Pattayu i glavni grad Bangkok definitivno najpopularnije turističko odredište Kraljevine. Tome svjedoči i to što su u isto vrijeme polazila dva različita aviona sa Suvarnabhumi aerodroma prema najvećem otoku u ovoj zemlji koji se za razliku od ostalih uglednih tajlandskih ljetovališta lociranih unutar Tajlandskog zaljeva nalazi u Indijskom oceanu, s vanjske strane države koja svojim oblikom podsjeća na potkovu.

Već kroz prozor aviona dok se približavaš pisti vidiš zašto je Phuket tako popularan. Prizori obližnjih otoka čarobnog izgleda i mora posebne nijanse plave boje prava su stvar za ljubitelje prirode, kao i one koji se vole sunčati i kupati, jer krase ih u pravilu i impresivne pješčane plaže koje doduše turistička ekspanzija uništava pa je tako zaljev Maya, proslavljen filmom ‘Žal’ s Leonardom Di Capriom trajno zatvoren, kako bi se oporavio od višegodišnjeg devastiranja u režiji stranih posjetitelja.

Obližnje Phi Phi otočje godinama je već najpopularnija destinacija za turističke izletnike. Krase ga plaže iz bajki, kao i pomalo nevjerojatna struktura samih otočića, visokih i stjenovitih na kakve baš i ne nailazimo kod nas u Europi. Uglavnom, užitak i opuštanje sve dok se ne pojavi tsunami kao onaj 2004. godine koji je pomeo i devastirao sve pred sobom ili ako ne završiš bez izgleda za preživljavanje u turističkom brodu usred oluje kao nesretnih pedesetak Kineza prošle godine. U nekim mjesecima zna biti i brutalno vruće, do 40 stupnjeva pa treba paziti na vremensku prognozu i birati zimski dio tajlandske godine za posjet ovom otoku.

No, još od osamdesetih godina prošlog stoljeća ni prirodne katastrofe ni brodske tragedije ne mogu obuzdati turizam na Phuketu pa nakon sat i pol leta moraš biti spreman za barem još toliko drndanja u minibusu kako bi prešao tridesetak kilometara i našao se u svojoj hotelskoj sobi, s obzirom na prometne gužve koje su nezaobilazan dio života otočana, posebno u popodnevnim satima.

Kao i na Pagu gdje postoji istomeni grad, ali nije toliko turistički popularan kao neki drugi na otoku, isto vrijedi i za Phuket čije se glavno turističko središte zove Patong, poznato po pješčanim plažama koje vrve stranim turistima, prije svega iz Rusije i Indije, ali ima i dosta Francuza te onih iz Afrike koji se tako osjećaju, vjerojatno zato što je i ovaj otok jedna od brojnih bivših francuskih kolonija u ovom dijelu svijeta.

Patong ima dvadesetak tisuća prijavljenih stanovnika, malo manje od famoznog Burirama na sjeveroistoku, ali nisu ni slična ova dva grada. Kad toj brojci dodamo sezonske radnike i turiste, možemo reći da se puno više ljudi ovdje naguralo, a mogli bismo ga svrstati negdje po energiji i brzini života između uspavanog Hua Hina i uzbudljive Pattaye: po danu laganini, po noći iznimno živ.

Već malo klikanja po Tinderu otkriva ti da je Patong raj za ‘instagramuše’, žene koje žive od naslikavanja na egzotičnim lokacijama te od pažnje ljudi koji oko njihovih fotografija neslavno sline. Uglavnom se radi o Ruskinjama, neke od njih su došle ovdje s dečkima ili muževima i nije rijetkost svjedočiti žestokim svađama golupčića u javnosti usred ovog tropskog raja, što dokazuje da bajkovita lokacija ponekad ne jamči stvarnu ljubavnu bajku. Kako god, Tinder je ovdje prilično beskorisan, ako i sam nisi Youtube ili Instagram zvijezda.

Osim brčkanja u vodi, roštiljanja na suncu i izležavanja u hladu, omiljena dnevna zabava gostiju na plaži Patong je parasailing iliti lebdenje iznad morske površine uz pomoć padobrana, dok te okolo vuče gliser.

Zanimljivo, u zraku si s lokalnim Tajlanđaninom na tvojim ramenima koji uopće nije zavezan za padobran, a svrha mu je valjda da nakon nekog vremena sigurno zajedno prizemljite. Izgleda zabavno, ali bilo je nesreća i žrtava u prošlosti pa je čak neko vrijeme ova aktivnost tijekom 2017. godine bila i zabranjena na otoku.

Ono na što sam prvi put naišao u Kraljevini je vanjski teren za mali nogomet, odmah uz plažu. Tajlandska futsal reprezentacija bolja je od nogometne, a moram priznati da su i dečki koji su bili u akciji dok sam prolazio pokazali zavidnu vještinu.

Patong je na glasu kao mjesto s najvećim cijenama hrane u Kraljevini Tajland, ali ako ne odeš u talijanski Amari i platiš večeru za dvoje više od tisuću kuna, situacija zapravo uopće nije tako dramatična.

Nije uopće problem naći obrok za dvadesetak ili tridesetak kuna, a to niti jednom turistu ne bi trebao biti problem platiti. Veći problem je svježe voće kojem je cijena u odnosu na Pattayu dvostruka ili trostruka, a bogme nije jeftin ni alkohol jer ćeš malo pivo na najpopularnijim mjestima platiti i više od 40 kuna, što je mnogo za standarde ove države.

Zalaskom sunca energija ovog grada se diže, a kad posjetiš popularni Bangla Road, Patongovu verziju Pattayinog Walking Streeta, vidiš kakvi zapravo muškarci posjećuju ovaj gradić. Riječ je o mlađim, nabildanim, tetoviranim momcima, punima testosterona, od kojih neki u večernjim satima tek žele prošetati svoje mišiće, dok drugi zaista ulaze u noćne klubove.

Sve to prilično podsjeća na Zrće pa ako netko iz nepoznatog razloga na Tajlandu traži njihovu verziju naše popularne plaže, ovdje će joj možda i biti najbliži.

U Bangli ćeš naići na nekoliko kafića sa živom muzikom prosječne kvalitete, a i na pregršt barova u kojima oskudno odjevene cure plešu uz šipku. Iskreno, ne znam što se tu od muškarca koji sjedne i naruči pivo očekuje, valjda isto kao i kad završiš među regularnim barskim djevojkama.

Tu su srećom i noćni klubovi, čini se uglavnom u stranom vlasništvu. Klub Tiger je megalomanski projekt, u njega bi stalo valjda više od tisuću ljudi, ali teško je čak i na Phuketu ispuniti takav prostor pa veći dio zjapi prazan. Gosti su tih dana uglavnom bili Indijci, a cure domaće u zrelijoj dobi. Pivo skupo, atmosfera ne baš sjajna.

S druge strane ulice nalazi se Illuzion, najpopularniji noćni klub Patonga. Prostor manji, atmosfera bolja, DJ-evi na visini zadatka, jedini problem što nemaš gdje stajati da te bar netko ne gura dok prolazi, a sa stropa stalno nekakvi papirići padaju po tvojoj glavi, nekad i baloni.

Što se tiče zavodničkih izazova, dođeš tamo pesimističan s obzirom na sve te ljepotane premazane tetovažama i mišićima, ali onda ih većina ode rano na počinak i ostaneš u bitki s tužnim Indijcima koji ne znaju drukčije prilaziti ženama nego s onom Boratovom rečenicom “How much?”, očito ne shvaćajući da Tajlanđanke čak i koje žive od petljanja s muškarcima po disko klubovima vole malo šarma prilikom upoznavanja. Ispadne da ti je zadatak lakši nego što se na početku večeri činilo.

U Patongu ti poznavanje tajlandskog jezika ne donosi mnogo toga pozitivnog. Nisam uspio otkriti zašto, možda zbog internacionalizacije otoka, a i imaju svoj neki dijalekt. Većina domaćih želi pričati na svom lošem engleskom, a nećeš svojim znanjem impresionirati ni curke oko kojih skakućeš.

“Zašto si naučio tajlandski? Imaš ženu ovdje i sad je sa mnom varaš!?”, rečenica je koju ne želiš baš čuti u krevetu za vrijeme predigre, ali doživiš je praveći se lokalac pa je možda bolje glumiti pravog turista koji nema pojma o ničemu.

Još je veća pogreška nakon što završi druženje s djevojkom u intimnom okruženju vratiti se u Banglu u 6 ujutro, jer si gladan, a vidio si tamo dućan s gotovom hranom. Testosteron do tog doba noći učini svoje pa odjednom oko tebe počnu sijevati šake u masovnoj tučnjavi Indijaca i Afroamerikanaca. Prođeš dobro jer te samo indijski momak gurne svom snagom u stranu u paničnom bijegu od nabrijanog suparnika, a da stvar bude bizarna u ovom rasističkom obračunu, na sebi ima dres LeBrona Jamesa.

Kad se nakon dvije slične večeri napokon navikneš na pijetliće koji su spremni jedni druge kljucati ako netko nekog krivo pogleda i očekuješ zabavan zadnji dan boravka u Patongu, u cijelu priču uključi se ona najgora moguća strana – tajlandska vojna hunta.

Tih se dana odvijala lakrdija zvana namješteni tajlandski “demokratski” izbori u kojima umirovljeni general, a sadašnji diktator Prayut Chan-o-Cha mora pod svaku cijenu pobijediti. Jedna od mjera vojne hunte tome u prilog bila je zabrana točenja alkohola u subotu navečer, dan uoči predizbora (čak i nisu bili oni pravi!) uz smiješno objašnjenje da se tako onemogućuje kupovanje glasova napijanjem glasača.

Prayutu i njemu sličnima nemoguće je objasniti da turisti ne glasaju i da ova mjera nema smisla u gradovima kao što su Patong ili Pattaya pa je na užas domaćih ugostitelja zabrana stupila na snagu već u 6 popodne i ubila ostatak udarnog partijanerskog dana.

Svi noćni klubovi i birtije ostali su zatvoreni, a turisti izgubljeni bauljali pješčanim plažama, ne znajući kako se zabaviti. Rusi koji uvijek imaju zalihe i uglavnom isključivo cugaju u zatvorenim grupicama na otvorenom jedini se nisu bunili, sve dok se nisu pojavili naoružani policajci koji su i toj zabavi namjeravali stati na kraj.

Meni je ostalo tek pojesti pizzu uz plažu prije zalaska sunca, posvjedočiti ovoj političkoj smijuriji, spremiti torbe i krenuti prema zračnoj luci gdje su me čekale Vietjet ljepotice. Patong nije ispao loš, ali nije ni među tri omiljena mi grada koja sam posjetio u ovom dijelu svijeta…

Napisao: Štefek Tajlandski – Više od autora pročitajte OVDJE

*Navedeni tekst odraz je mišljenja i iskustva tekstopisca