Zaista je malo stvari u životu koje na mene utječu kao putovanja. Tako je otkad znam za sebe, a kad kupim kartu za neko putovanje u najmanju ruku se osjećam kao dijete u tvornici igračaka.

U Down Under sam bila prije nekoliko godina i ne bih lagala kad bih rekla kako je to bila jedna velika avantura. Na ovo putovanje odlučila sam se iz vrlo logičnog razloga; moja pokojna baka i djed koji još uvijek živi u Australiji bili su prvi doseljenici s otoka Murtera, točnije iz mjesta Jezera, koji su se u Australiju doselili neposredno nakon završetka Drugog svjetskog rata. Praktički još tinejđeri kad su se odlučili na ovaj korak, utrli su put ostalim doseljenicima s otoka i svakome od njih pomagali da se snađu. Živjeli su u Adelaide-u nekih dvadeset pet godina, a u međuvremenu su dobili dvoje djece: mog oca i tetu. Kako  sam mnogo puta slušala o tome kako je „tamo dolje“, htjela sam se i sama uvjeriti u to. Na temelju nasljedstva posjedujem australsko državljanstvo pa sam zaključila kako je vrijeme staviti koji žig u tu putovnicu koja je dotad uglavnom skupljala prašinu u ladici.

Iako je od ovog puta prošlo već nekoliko godina, osjećaja uzbuđenosti koji me držao sjećam se kao da je bilo jučer …

Pa idemo redom …

SYDNEY

Na put sam krenula linijom Zagreb- Frankfurt- Singapur-Sydney u mjesecu ožujku. Roditelji i mlađa sestra su me otpratili na aerodrom. Mama je bila pomalo zabrinuta te nije mogla ne pustiti koju suzu, a ja bih stavila ruku u vatru da se u tom trenu pitala hoće li se ova luda i pomalo čudna kći uopće vratiti. Bilo je dirljivo. Sestra je, uzbuđenija od mene, trčala za mnom i mahala mi. Taj ću prizor još dugo pamtiti. Dok sam bila u Frankfurtu i čekala ukrcaj na ogroman avion Quantasa kojeg sam gledala kroz prozor, razmišljala sam kako se u tom trenu ne bih mijenjala ni s kim na svijetu – bila sam toliko uzbuđena zbog nečeg nepoznatog u što idem a za koje nisam znala što će mi donijeti. To je ono što je raspirivalo moju znatiželju – nepoznatost! Znala sam samo da idem. Prethodno sam dogovorila preko jedne prijateljice da ću prvih par dana biti kod njene prijateljice Brende u Sydneyu. Nakon toga planirala sam posjetiti kratko rodbinu u Adelaideu i onda – avanturo Im yours!

Nakon 23 sata dugog, ali vrlo opuštajućeg leta u polupraznom avionu u kojem sam imala četiri sjedala u sredini samo za sebe, oko 7.30 ujutro sletjela sam u Sydney. Brenda me dočekala i odmah me odvela na Bondi beach na doručak.

Kakav doček! Zapljusnula me svježina oceana, lijepa i neobična vegetacija, ali i divan, opijajući, ne do kraja osviješten osjećaj da se nalazim na drugom kraju svijeta.

Narednih dana, boreći se s jet-lagom i nesanicom po danu sam istraživala Sydney, njegove plaže i sve ono što nudi. Iako zaista prekrasan grad, Sydney me nije toliko fascinirao, za što dijelom okrivljujem gomilu turista, ali i moje stanje jet-laga. Sydney Harbor je prekrasan, ali grad kao takav mi je djelovao pomalo hladan. Plaže Bondi i Bronthe s druge strane oduzimaju dah i opravdavaju taj primamljivi Ozzy laid back style. Nakon pet šest dana Sydneya bila sam spremna za dalje.

SOUTH AUSTRALIA

Slijedio je Adelaide i susret s rodbinom koju sam prvi put upoznala i djedom kojeg sam vidjela svega par puta do tada … Bilo je dirljivo vidjeti osobe na drugom kraju svijeta koje ti fizički toliko liče a vidiš ih prvi put. Divno su me ugostili, pa sam se ovdje zadržala nekih desetak dana. Kako u Adelaide-u imam dosta rodbine uglavnom sam vrijeme provodila s njima a oni su se potrudili da mi pokažu svaki kutak grada. Ovaj najveći i glavni grad Južne Australije među ostalim je poznat i kao grad crkvi jer obiluje mnoštvom vrlo lijepih crkvenih građevina i katedrala. Iz tetine kuće na brežuljku u predgrađu Adelaide-a pucao je prekrasan pogled na zalazak sunca. Svaki dan sam s nestrpljenjem čekala trenutak u kojem bi se ta ogromna plamteća kugla utopila u Indijski ocean. Iako je bio početak zime, kupala sam se na obližnjim plažama – Glenelg i Portnoarlunga, ali i obzirom da je Južna Australija poznata po vinogradima i dobrim vinima, obišla poznate vinograde kao Barossa Valley i Mclaren Vale. U potonjem sam provela cijeli jedan dan, kušajući ukusna vina poput Shiraza. Njihova vina odlikuju se voćnom notom i nešto su laganija od europskih.

GREAT OCEAN ROAD

Klokane i koale prvi put sam vidjela na neizostavnoj turneji po Great Ocean Roadu. Ovo je definitivno bio jedan od highlighta cijelog putovanja. Iako itekako utabana turistička ruta, ovu zavojitu cestu dugu 244 km jednostavno morate proći. Vodič, čupavi mladić s rasklimanim surferskim kombijem pokupio je nas desetak putnika i bili smo spremni za put prema Victoriji. Must see postaje:

1.  Bells Beach – mjesto gdje se održava najduže natjecanje u surfanju „Surf & Music Festivalu Rip Curl Pro“, prvo natjecanje održano davne 1961. godine. 2.  Lock Ard Gorge – morski klanac nazvan po istoimenom brodolomcu Lock Ard. Drugim riječima prekrasna uvučena pješčana plaža gdje smo odigrali koju igru frizbija. 3.  Dvanaest Apostola- najrazvikaniji dio, i zaista zaslužuje svaku pažnju jer je pogled sve samo ne svakidašnji  i svakako će vam se urezati u sjećanje. Organizatori se uvijek pobrinu da se dođe u dva navrata: u zoru i u zalazak, jer bi bar u jednom od navrata trebalo biti lijepo vrijeme. U Victoriji vrijeme je uglavnom dosta promjenjivo i poprilično hladno.

Jedan dan smo izdvojili za Nacionalni park Great Otway gdje smo uživali u toj australskoj prašumi. Tu večer vodič je pripremio roštilj s klokanovim mesom – bio je to presladak okus na koji nisam navikla, a  znajući da jedem klokana nije mi bilo svejedno. :/

Umorni, ali na onaj ugodan način, stigli smo do završne tape puta – Melbourne-a. Svidjelo mi se sve u vezi ovog najeuropskijeg australskog grada: atmosfera, pristupačnost ljudi, tolerancija, arhitektura te posvećenost sportu i rekreaciji. Za razliku od Sydneya, ovdje se odmah osjeti prijateljska i topla vibra. Melbourne, kao jedan pravi kozmopolitski grad, vrvi ponudom i događanjima. Jedino što je ovdje loše je vrijeme; svi kišni dani su se dogodili ovdje. Svakako valja posjetiti njihovu poznatu tržnicu Queen Victoria Market.

Slijedio je povratak autobusom u Adelaide i odlazak na par dana kod djeda u gradić Port Lincoln na samom jugu Južne Australije. To je malen, ali bogat ribarski gradić s uglavnom starijim stanovništvom. Gotovo svi rade u ribarskoj industriji, a većina se bavi uzgojem tuna. Ovdje žive brojni hrvatski iseljenici koji su sa sobom donijeli ribarski know – how te postali vrlo uspješni ljudi u ribarstvu poput Kaljana iz mjesta Kali na otoku Ugljanu kojih je najviše, a koji su ovom dijelu Australije ali i u ostatku svijeta poznati kao vrsni ribari.

QUEENSLAND

Uslijedio je let za Queensland kako bih vidjela famozne Sunshine i Gold Coast o kojima su svi pričali. Brisbane je savršeno mjesto s kojeg se mogu istražiti ova dva dijela istočne obale, obzirom da se Sunshine Coast proteže sjeverno, a Gold Coast južno od njega. Brisbane ima lijepo i pulsirajuće središte grada, a najviše mi se svidio South Bank – rekreacijski i kulturni dio grada na južnom djelu rijeke Brisbane koja protječe kroz sam centar, s plažama, znamenitostima, restoranima, koncertima, muzejima i zelenim parkovima.

Posebno me se dojmio turistički gradić dvjestotinjak kilometara sjeverno od Brisbanea – Noosa. Naslanja se na Nacionalni park Noosa uz kojeg je niknuo. Odsjela sam u high class hostelu – Flashpackers Noosa za kojeg imam samo tople preporuke. U mirnoj zoni s udobnim, kvalitetnim sobama, bazenom, sjajnom uslugom, mogao bi komotno proći i kao hotel s tri ili četiri zvjezdice. Sve je super organizirano i prilagođeno za putnike. Zajedno s drugim ljudima iz hostela otišla sam na surfanje na glavnu plažu; moje prvo (nadam se ne zadnje) iskustvo surfanja. Centar grada – Noosa Junction, živ je i prepun restorana, kafića, izložbi, te drugih kulturnih i glazbenih događanja. Južno od Brisbanea posjetila sam nezaobilazni Byron Bay, na sjeveru New South Walesa. Svatko bi za života trebao bar jednom posjetiti ovaj gradić, među ostalim poznat i kao naiistočnija točka australskog mainlanda. Očarat će vas pješčane plaže, surferi, dupini, mali restorani i barovi uz plažu, zelenilo …  Ovdje su svi prijatelji i svatko je prihvaćen. Sve u ovom gradiću je usmjereno ka održivom razvoju i ekologiji. Mnogo je mladih ljudi iz svih dijelova Europe koji hodočaste u Byron Bay kako bi pronašli sebe, odnosno neku svoju višu „dimenziju“. Atmosfera je iznimno opuštajuća i pozitivna i ne treba dugo da se uđe u taj „film“, bez obzira koliko bili naviknuti na „negativu“ backhome. Definitivno jedno od najljepših mjesta koje sam ikad posjetila i u koje se želim vratiti.  

 WORKING HOLIDAY Zadnja postaja prije povratka u Sydney i leta za Europu bio je jedan majušni gradić nalik onima u westernima; desetak kuća s jedne strane ceste i desetak kuća s druge, u sredini krčma i to je to. Gradić se zove Sea Lake, a njega sigurno nećete naći ni na jednoj turističkoj mapi. Naime, ohrabrena australskim minimalcem (16 dolara po satu plus plaćen smještaj i hrana), htjela sam odraditi par tjedana kako bih malo podebljala budget pa sam preko Gumtree-a, najvećeg australskog oglasnika, našla posao u jednom pub-u. Na karti je izgledalo da je mjesto blizu Melbournea, međutim bio je nekih 4/5 sati od njega prema unutrašnjosti, u outbacku gdje zaista nema ničega. Malo obeshrabrena odsječenošću od civilizacije na početku, ubrzo sam došla na svoje kad sam upoznala obitelj vlasnika i u narednih dva tjedna provela radeći u pub-u u kojem ruku na srce ipak nije bilo nešto previše gužve uzevši u obzir broj stanovnika, a ubrzo sam upoznala i sve stanovnike naimence. Bilo je to zanimljivo iskustvo kojeg ću se uvijek rado sjećati, naročito divne obitelji vlasnika koji su me prihvatili gotovo kao člana obitelji. Vlasnik, oduševljen kad je shvatio da imamo isti glazbeni ukus, pokazao mi je snimke valjda sa svih koncerata na kojima je ikad bio, a najviše me se dojmilo kad je rekao da ako volim Dylana, Presleya, Claptona, Casha itd. da mora da sam dobar čovjek .  

HAVE A NICE DAY MATE Ono što mi se posebno svidjelo u Australiji je naravno lijepo vrijeme. Provela sam ovdje tri mjeseca, od sredine ožujka do sredine lipnja, što bi bio kraj jeseni i početak zime. Ipak, vrijeme je bilo spektakularno  za vrijeme cijelog boravka, bilo u Južnoj Australiji, New South Wales-u, Victoriji ili Queensland-u. Bilo je možda svega tri ili četiri dana kiše, sve u Victoriji naravno :).

Buđenje ovdje počinje puno ranije nego kod nas, ali dan ranije i završava. Australci su stalno vani na svježem zraku, shopping centara ima puno manje nego u Hrvatskoj i ostatku Europe, a ono malo što ih ima radi do nekih pet sati popodne. Sportske aktivnosti su omiljene i svakodnevne, pa ni ne čudi da odlaze ne spavanje ranije.  

Moram priznati da sam u početku imala poteškoća naviknuti se na ljubaznost ljudi, jer gdje god da idete, što god da radite ljudi su uvijek strašno ljubazni! Mislim da ni u jednom trenu nisam osjetila stres kod nikog nigdje, a ipak sve funkcionira kako treba, i bolje od toga. Vrhunac je bio kad su me u banci prilikom otvaranja računa zbog poreznog broja upitali koliki mi je saldo na postojećem računu kad sam dolazila u Australiju, što im je inače vrlo bitna informacija i pritom mi vjerovali na riječ bez da su me tražili brdo dokumentacije koja bi to potkrijepila, a koju bi me u Hrvatskoj nesumnjivo tražili.

Ovaj najmanji kontinent, odsječen od ostatka svijeta, kojeg je James Cook otkrio 1770. godine, domovina Nick Cavea, Kylie Minogue, INXS-a Nicole Kidman, Hugh Jackmana, Crocodilea Dundeeja, Waltzing Matilde, Vegemitea (kojeg preporučujem ali u izrazito malenim količinama) nešto je sasvim drukčije od svega na što smo mi sa Starog kontinenta navikli; teško ga je riječima opisati. Od mentaliteta ljudi, opuštenosti i pristupačnosti kojom odišu, klokana i slatkih lijenih koala kojih ima na svakom koraku čim se udaljite od naseljenog mjesta, preko nepreglednih prirodnih ljepota i prostranstava koji oduzimaju dah, bespući „outbacka“, surfera na daskama koji strpljivo čekaju svoj val kao da im je to jedino u životu bitno, do veličanstvenih zalazaka sunca …

Australija mi je pružila mnogo više nego što sam očekivala i naučila me da makar putovao sam, stotinama tisuća milja daleko od kuće, bez one poznate „zaštitne mreže“ – obitelji i prijatelja, ipak nikad nisi sam i uvijek će se naći netko tko će biti voljan pomoći ti. Ispunjena doživljajima koje mi je ova zemlja ispričala, svakako se želim vratiti i to čim prije, spremna da me nauči nečem novom.

PAR SMJERNICA ZA BUDUĆE PUTNIKE:

1. Kad se ukrcaš u vlak i nakon dva sata shvatiš da ideš u pogrešnom smjeru, smiri se, nije kraj svijeta – siđi na prvoj stanici; upoznat ćeš dio koji nisi imao u planu vidjeti i sresti prijateljski raspoložene ljude koji će ti praviti društvo dok tvoj „pravi“ vlak ne dođe, a koji će rado saslušati tvoju priču.
2. Prvi dojam zaista može zavarati!
3. Ako želiš promijeniti autobusnu kartu ili želiš povrat novca, a prvi operater autobusne kompanije kaže da se to ne može napraviti, ništa zato, nazovi opet – neki drugi operater će to rado napraviti! Sve se može – samo je stvar kako ćeš nešto predstaviti, stvar PR-a;)!
4. Kad ti netko priđe jer te vidi da držiš mapu naopako – on ti stvarno samo želi pomoći da lakše dođeš do svog odredišta! Australci su jako ljubazni i susretljivi ljudi! Vjeruj im!
5. Kad te žena na šalteru u banci pita „How was your day“, nema potrebe da joj deset minuta pričaš što si radio cijelo jutro, as I did, dovoljno je reći „Fine, thx“! – zaustavljaš red …J
6. Ako si se već odlučio za hostel u samom centru grada, učini sebi uslugu i uzmi privatnu sobu. Naravno, s pretpostavkom da se želiš naspavati kako bi sutra uspio razgledati što više.

O autorici:

Paula Klarin, naizgled ozbiljna trideset trogodišnjakinja, s naglaskom na naizgled. Rođena otočanka, živim u Zadru, radim u marikulturi. Magistar novinarstva i odnosa s javnošću. Zanesenjak. Nemiran duh. Sanjar, ali i racionalan te uporan jarac; vječita borba srca i uma. Prilagodljiva i snalažljiva. Što me odlikuje: znatiželja. Što mi ubrzava puls: putovanja i glazba. Želja: obići kuglu zemaljsku, po mogućnosti više puta, naučiti bar još jedan jezik, osnovati obitelj.

Moto: Il mondo e’ bello perche’ e’ vario. (Svijet je lijep u svojoj različitosti).