Pozdrav, ja sam Kristina. Prošlo ljeto moja obitelj (muž i dvoje djece) i ja odlučili smo se otići na putovanje oko svijeta. Trajalo je skoro dva mjeseca a uključivalo je polazak iz Europe u Kaliforniju, zatim Havaje, Samou, Fidži, Japan, Filipine i Maleziju, o čemu sam vodila dnevnik putovanja na svom blogu originalnog naziva Dnevnik putovanja, a ovdje šaljem dio dnevnika sa samoanskog otoka Upolu gdje smo bili tjedan dana. Prvi nasatvak možete pročitati –> OVDJE, a drugi –> OVDJE
Dok je Atlantik “zločest” i hladan, Indijski je mirisan, topao i otrovan, ali Tihi ocean nam je uvijek bio najmističniji, najdalje od kuće, skoro pa antipod. Toliko velik, a navodno miran.
V. je prije koju godinu pročitao knjigu Paula Therouxa, velikog putopisca za kojeg sam tek onda čula, The Happy Isles of Oceania, u kojoj obilazi pacifičke otoke i kajakom plovi između manjih relacija. Nedavno je na HRT-u išla emisija Jedrima oko svijeta, koju nismo propuštali. Dok ove naslove tipkam, autokorekt mi sugerira zanimljive nastavke emisija: Jedenje oko svijeta, Jetrima oko svijeta i Liftom oko svijeta. Kad god je bila neka putopisna emisija, film, strip ili knjiga o dalekim toplim morima, odmah smo ih grabili. U osnovnoj školi nisam baš čitala lektiru, ali sjećam se da sam Besu I i II Jože Horvata progutala. V. je oduvijek bio čitač pa je naravno čitao i Otok s blagom Roberta Louisa Stevensona. Od filmova smo gledali i Plavu lagunu, od stripova Corta Maltesea: Baladu o slanome moru, a moj nastavak slijedi Balada o slasnome moru haha… Bilo je još mnogo toga, vjerojatno ću izlistati bibliografiju da ne gnjavim. U nekim od ovih knjiga ili filmova brodom plove na Pacifik, ali mi nemamo toliko vremena pa doletimo avionom.
velika faleZa Samou nisam znala dok nisam čula za Američku Samou u seriji Better call Saul, a tad još nisam baš voljela zemljopis. Sad me jako zanima i zemlja i jezik i ljudi, konfiguracija terena i meteorologija, sve vezano za novu zemlju u koju idemo.
crkva i podest za smećeJoš malo o Samoi
Samoanci su visoki ljudi, a loša prehrana je zaslužna za njihovu gojaznost. Tu sam vidjela više debelih nego u Americi koja slovi kao takva. Ali su blagi, mirni, tihi i pristojni. Odgovore ako ih nešto pitamo, mašu dok prolazimo, ali ne pitaju puno. Žive u otvorenim kućama, falama, dok se vozimo, vidimo kako sjede, leže. Nedjeljom se cijele obitelji i prijatelji okupe u falama. Neki imaju nadograđeni zatvoreni dio, a mnogo kuća u dvorištu ima obiteljsku grobnicu. Grobnice su nekad niske, kao kod nas, a nekad pločicama ili kamenjem obzidan tumul. Zanimljivo je što za sunčana vremena po njima rasprostru odjeću da se suši.
uz cestuDvorišta su jako uredna, trava je pokošena ili su je životinje pobrstile. Iako smo nedavno osjetili miris zapaljena smeća, imaju zanimljiv način skupljanja smeća do odvoza: ispred svake kuće, umjesto kontejnera stoji visoki podest na koji odlože kese. Po dvorištima i ulici šetaju kokoše, pijetli, pokoja crna svinja, ima nekoliko konja, krave. Okućnice su uređene kao švicarska sela: trava, pravilni grmovi. Ceste su jako dobre i za vrijeme radnog dana primijetimo radnike koji održavaju raslinje uz cestu, jer bi džungla prevladala. Čini se da imaju dobru komunalnu organizaciju recikliranja: uz rub ceste u selima tegle su s cvijećem načinjene od starih guma, kalupa za izrađivanje šlapa, plastičnih boca ili kanta. Na nekim mjestima su upravo postavljali žardinjere rađene od lokalnog drva.
još jedna crkvaDosta ih vozi velike aute, pick upove, a oni koji ne voze, hodaju uz cestu (iako je uređeno, nema pločnika). Na plažama smo primijetili da vole jesti i spavati u falama, redovno je tu s njima prenosni frižider i nekoliko štruca kruha. Od morskih radosti, kao što ne ribare, tako ni ne surfaju ni ne plivaju – plutaju u moru dok se široka roba razlijeva oko njih.
Dragi dnevniče
Buđenje uz sat i odlazak na doručak. Saznala sam da se može naručiti doručak à la carte, pa naručujem dva jaja na oko. Ne mogu jesti one bljutave fritule ili palačinke. Nakon doručka malo ljenčarimo u sobi pa slijedi spremanje za današnji dan. Uzimamo svu našu kupaću opremu, još mokri ručnik, usmrđene kostime i UV majice. Uvijek je ovako u tropima, nikako osušiti robu, pogotovo ako je natopljena solju.
To Sua Ocean TrenchVozimo se pola sata preko otoka na južnu stranu do To Sua Ocean Trencha, što plaćamo 60 tala za nas četvero. To je rupa u zemlji, 50-ak metara od mora. Ambijent je savršeno uređen, pokošena trava, ograda s upozorenjima oko dvije brazde, “trojedinstvo” zahoda, kupaonice i svlačionice na nivou. Odabiremo falu za sebe gdje ostavljamo stvari i idemo u To Suu. Stariji gosti upozoravaju nas na klizavost i da pazimo na djecu. Idemo bosi da nam bude bolji grip nego u gumenim šlapama.
To Sua Ocean TrenchDo pola rupe vode betonske stepenice, a niže su ljestve, na čijim gazištima je guma. Starija se Australka boji spustiti se pa nas propušta. Prvo se spuštam ja, pa J., V. i na kraju T. A dolje, prekrasna boja mora, okolo zelenilo, sunce osvjetljava pod odgovarajućim kutem – savršeno! Dosta je domaćih turista, koje njihova veličina ne spriječava da se zabavljaju skačući na sve moguće načine, muško i žensko i staro i mlado.
grobnicaDvije su brazde spojene morem, pliva se ispod stjenovitog svoda do drugog otvora i male plaže. Vraćamo se u svoju falu i idemo pogledati obalu mora od lave. Tu je grobnica Fetaui Mataʻafe, samoanske političarke.
recklaža materijala za izradu šlapaUređene stepenice vode do opasnog dijela gdje se brazda, greben i stijene od lave spajaju. Na tom dijelu more “kuha”, a V. planira skočiti. J. je ubacio kokosov orah, kojeg je uskoro more “skuhalo” i povratilo prema pučini. Ipak je V. odustao od bijesnog plana nakon što sam se pozdravila i obećala mu kremiranje ako mu izvučemo tijelo.
lava rocksIdemo dalje, vožnja par minuta do plaže Vavau Beach Fales. S ceste vodi grbavi zemljani put s puno rupa, ali on dovede do najljepše plaže na kojoj smo bili na Upoluu. Plaćamo “reket” 40 tala i biramo svoju falu. Pogađate? Tu su zahodi, svlačionice i tuševi. Djeca odmah trče u more, V. i ja u fali pijemo pivo kupljeno u dućanu kraj Tu Sue. T. se sprijateljila s lokalnim djevojčicama i igra se, a J.-u se pridružio V. i igraju se, plivaju okolo ili skaču s trapeza. Ja se ne kupam, iako je prekrasna plaža, ne privlači me za kupanje, uskoro sunce zalazi za brdo i postaje hladno. T. se pozdravlja sa svojim jednokratnim prijateljicama i idemo nazad u naš hotel. Ponedjeljak je navečer i pretpostavljamo da neće biti nikakve fešte u hotelu pa im pružamo još jednu priliku za večeru. Došlo je puno brže nego prošli put, ali ponuda je ograničena na fast food. Ipak nalazimo nešto riblje (samo tuna), a djeca plain rice i, popuštamo, pomfrit. U sobi nadoknađuju screen time, mi pijemo pivo na verandi. Zatim malo pišem i idemo na spavanje.
